Rafale stiže u Hrvatsku, ali i u Srbiju: Kupuje li Vučić i avione, i podršku Zapada

Hrvatska očekuje da prvih šest borbenih aviona Rafale F3-R sleti u tu državu 25. aprila. Hrvatski piloti dovest će avione iz Francuske u zračnu bazu Pleso.

Prethodno je 90-ak zaposlenika poslano na obuku u Francusku. Tehničko osoblje počelo je obuku krajem 2022, dok je stručna praksa letačkog tima održana u prvom tromjesečju prošle godine.

Do navedenog datuma trebalo bi da bude u potpunosti završena izgradnja novih hangara za avione, uključujući nove radionice i smještaj za pilote i komandu.

Hrvatska je trenutno preuzela šest aviona, od čega su dva dvosjeda i četiri jednosjeda.

‘Apsolutna sigurnost ne postoji’

Za Oružane snage Republike Hrvatske, koje će sada imati moćno sredstvo za djelovanje po zraku, kopnu i moru, lovac Rafale omogućit će potpuno novi i sveobuhvatniji doktrinarni pristup potencijalnom ratištu.

Uz povećanu nadmoć u zraku i napredne tehnološke sposobnosti, ovi avioni će značajno ojačati hrvatske odbrambene sposobnosti. Osim toga, oni pružaju bolju pokrivenost i nadzor teško dostupnih područja, kao što su planinski tereni ili otoci.

“Sigurno da jest sigurnija, jer će po prvi put od svoga osamostaljenja imati vrlo moderan borbeni avion, koji će bolje štititi hrvatsko nebo i pružati potporu kopnenoj vojsci i ratnoj mornarici. Međutim, apsolutna sigurnost ne postoji”, kaže za Al Jazeeru Antonio Prlenda, vojni analitičar.

Hrvatska osigurava samo djelomičnu sigurnost svog zračnog prostora nabavkom borbenog aviona, koji je povezan s mrežom NATO-vog zračnog prostora. Uvođenjem aviona u upotrebu ne znači da se ne može ponoviti situacija poput one kada je stari izviđački dron zalutao iz Ukrajine i pao nedaleko od studentskog centra na zagrebačkom Jarunu.

“Za obranu od prijetnji iz zraka Hrvatska će morati uložiti i u raketne sustave protuzračne obrane (PZO), prije svega one srednjeg dometa. U tom smjeru se i radi”, dodao je Prlenda.

Vučić ‘pred zidom’

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić također je tokom nedavne posjete Parizu najavio da u naredna dva mjeseca očekuje potpisivanje ugovora o kupovini 12 borbenih aviona Rafale, kojem će prisustvovati i francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Srbijanski mediji procjenjuju vrijednost nabavke na gotovo 3,2 milijarde eura.

Srbija o kupovini novih aviona razmišlja više od dvije godine, jer je Hrvatska za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) kupila 12 polovnih aviona istog tipa za milijardu eura.

“Ubrzano naoružavanje Vojske Srbije izaziva zabrinutost kod nekih susjeda nakon krvavog raspada Jugoslavije 1990-ih”, piše AP, napominjući da je Srbija kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, a da je većina zemalja u regiji članica NATO-a.

Vučić je duže vrijeme svjestan da mora donijeti teške odluke u vezi Kosova i njegovog priznavanja te konačno prekinuti čvrste veze s Rusijom. Sada je došao pred zid, prema riječima Prlende, jer ako želi napredak Srbije morat će se prikloniti Evropskoj uniji i Zapadu.

“Da ne bi u očima svojih glasača postao izdajica srpskih interesa, sada se jačanjem vojske pokušava pokazati najvećim Srbinom. Ne krije da Srbiju često poredi s Hrvatskom i da želi da Srbija u svemu bude bolja od nje. Stoga i nije mogao dugo čekati kad je Hrvatska potpisala ugovor o kupnji aviona, pa je poslao Vojsku Srbije da se o njima što više raspita u Francuskoj, Egiptu i Grčkoj.”

U Vojsci Srbije Rafale je ranije važio za najbolji izbor borbenog aviona za Srbiju, dijelom i zbog toga što su Šveđani odmah odbili prijedlog Srbije da se razmotri nabavka njihovog lovca Gripen. Međutim, nije bilo tendera, a o ruskom MiG-u 35 se najviše pričalo kao o potencijalnoj opciji u javnosti.

“Agresijom na Ukrajinu, Moskva se našla pod sankcijama i svaka dalja nabava iz Rusije za Srbiju je iznimno komplicirana. Raketni protuzračni sustav velikog dometa Vučić je zato naručio od Kine, kao i dva tipa većih naoružanih bespilotnih letjelica”, smatra analitičar.

Ako je istinita Vučićeva tvrdnja da Srbija ne može nabaviti borbene avione iz SAD-a, jedina alternativa za Srbiju mogao bi biti savremeni višenamjenski borbeni avion J-10, kojeg Kina izvozi u Pakistan, iako bi se, teoretski, možda mogla iznaći i neka mogućnost s polovnim evropskim lovcima Typhoon.

“Po nekim karakteristikama, J-10 jeste u klasi Rafalea, a ipak je jeftiniji. No, cijeli sustav naoružanja i održavanja iz Kine puno je neizvjesniji za Srbiju od Francuskog, a Srbija je od Francuske već nabavila višenamjenske helikoptere, radare i protuzrakoplovne sustave kratkog dometa.”

Nevidljivi lovac

Rafale je moderan lovački avion, koji se svojim karakteristikama nalazi na granici savremene četvrte generacije lovaca i najnovije pete generacije “nevidljivih“ lovaca.

“Gledao sam ga uživo u studenom, na Međunarodnom zrakoplovnom sajmu u Dubaiju, gdje je u letačkom programu sudjelovao svaki dan zanimljivim nastupom. Mene je najviše dojmila njegova brzina valjanja, odnosno okretanja oko uzdužne osi. To bi trebalo vještom i uvježbanom pilotu pomoći da u zračnoj borbi brzo promijeni smjer i iznenadi protivnika”, opisuje vojni stručnjak.

Nema pune stealth karakteristike lovaca koji su slabije vidljivi na radaru, ali ima određena svojstva koja mu pružaju smanjenje radarskog odraza.

“Kad se približite avionu, vidite da su mu neki bridovi krila i konstrukcije nazubljeni po površini, što pomaže da se radarski odraz u određenoj mjeri rasipa i smanji. Pravi dragulj je njegov integrirani sustav za protuelektronsku borbu SPECTRA, koji otkriva protivničke radare, avione i PZO sustave, sam ih automatski ometa te dodatno pomaže zaštiti i što kasnijem otkrivanju Rafalea”, pojašnjava Prlenda.

Ima mogućnost superkrstarenja, što znači da može krstariti nadzvučnom brzinom bez upotrebe forsaža – motora u režimu naknadnog izgaranja, koje pruža dodatni potisak. Time manje troši goriva, veći mu je dolet i manji toplinski odraz, te ga je teže uočiti infracrvenim sredstvima.

Cjenovno je prilično dostupniji od vrlo skupih lovaca pete generacije, koji se sada nalaze samo u upotrebi nekoliko zemalja NATO-a, Izraela, Kine i Rusije.

“To je relativno mali avion koji može ponijeti vrlo mnogo različitog naoružanja na čak 14 podvjesnih točaka. U tome je bez premca”.

Nakon raspada Socijalističke federativne republike Jugoslavije, Srbija i Crna Gora su preuzele gotovo sva borbena sredstva bivše zajedničke JNA, dok su preostale nezavisne države morale da se naoružavaju različitim metodama i vlastitim financijskim sredstvima.

“Suočena s agresijom, Hrvatska je na crnom tržištu morala nabaviti rabljene transportne i borbene helikoptere, kao i lovačke avione MiG-21, koji su borbeno korišteni u proteklom ratu. Moderniji lovci MiG-29 iz sastava Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva ostali su također u Srbiji. Nakon rata, hrvatskim političarima oružane snage nikada nisu bile prioritet”, podsjeća Prlenda.

Značajne karakteristike ovih letjelica mogle bi pasti u vodu ako se ne bude izdvajalo dovoljno sredstava za njihovo održavanje i operativno djelovanje u Hrvatskoj.

“Hrvatski piloti morat će imati nalet od 180 sati godišnje ili barem od 150 sati, a do sada su imali barem upola manje. Rafale ima neka najnovija rješenja koja omogućuju vrlo brzi popravak i zamjenu dijelova aviona.”

Simulator ukazuje da su Francuzi na neobične načine uspostavili vezu čovjeka i stroja, koja pilotu omogućuje da se koncentrira potpuno na borbene zadaće, a da manje mora brinuti o samoj sigurnosti letenja i navigaciji.

“Integrirane informacije dostupne iz različitih izvora, naprosto se nude pilotu, koji i prije letenja mora biti teorijski odlično upoznat s raznovrsnom simbologijom i pozicijama brojnih prekidača na upravljačkoj palici i palici snage motora”, precizira Prlenda.

Ono što u odnosu na druge lovce može biti mana lovcu Rafale je što Francuzi na njemu još nemaju operativnu kacigu s displejem na viziru. Korisna je u praćenju parametara leta i usmjeravanju vođenog naoružanja.

“Nije ni čudo što katarski, indijski i grčki piloti na raspolaganju imaju izraelsku kacigu Targo II. Vjerujem da u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu trebaju razmotriti i tu mogućnost.”

Francuzi tek uz varijantu Rafale F4 uvode kacigu varijante Scorpion s monoklom na jednom oku, s kojim će moći usmjeravati djelovanje vođenih raketa.

Preduvjet predaje

Postavlja se pitanje kako Macron zapravo vidi Srbiju i hoće li nešto politički tražiti od nje, kao preduvjet prodaje Rafalea. Imajući u vidu ulogu koju ima u EU, Prlenda navodi kako je teško vjerovati da neće iskoristiti tu poziciju da utječe na regiju.

“Ako Srbija jednog dana prizna Kosovo i odrekne se Rusije u korist EU-a i Zapada mislim da bi im EU sve oprostila i omogućila nabavku svega što žele od Zapada, samo je pitanje novca.”

Novi model Rafale F4 sada se proizvode s poboljšanim radarom RBE-2, koji ima napredniju antenu s elektroničkim skeniranjem (AESA), za razliku od standarda F3-R, koji ima takve radare i sa starijom antenom s pasivnim skeniranjem (PESA).

Uz avione se kupuje i kriptirana oprema, poput modula za održavanje veze, raspoznavanja svojih od tuđih aviona i slično. Ispravnost lovaca Rafale u francuskom ratnom vazduhoplovstvu iznosi 55 posto, a u mornaričkom oko 61 posto.

“Sada francuske zračne snage dobivaju polako nove aparate, a 24 rabljena prodali su Grčkoj i Hrvatskoj, pa je taj postotak sada možda nešto malo viši. Ako uzmemo u obzir da bi Hrvatska sa svojih 12 rabljenih aparata imala ispravnost od 60 posto, ispada da će vam od toga na raspolaganju biti sedam aviona. Srbija bi u počecima trebala imati ispravno koji avion više.”

MiG-ovi ‘na izdisaju’

Ukoliko bi Srbija ubrzo potpisala sporazum o kupovini novih aviona, na red bi došla, možda, početkom 2030-ih godina.

“Moderniziranim srbijanskim MiG-ovima 29 službeno ističe resurs između 2027. i 2031. godine, uz malu mogućnost produženja tok roka. Srbija bi se mogla naći u situaciji u kojoj je sada Hrvatska, da su joj postojeći MiG-ovi praktički ‘na izdisaju’, a novi avioni tek trebaju sletjeti”, predviđa Prlenda.

Da bi se u potpunosti mogle iskoristiti karakteristike ovih aviona, bit će potrebna dodatna ulaganja, posebno na stvaranju mogućnosti razmjene podataka u realnom vremenu putem Rafaleovog Linka 16, koji je standardni data-link u NATO-u.

“Za razliku od Miga-21, Rafale će moći sudjelovati i u međunarodnim vojnim vježbama, ako raspoloživost ispravnih aparata bude dovoljna. Ima jednaku važnost i za Vojsku Srbije. No, što se Srbije tiče, odabirom borbenog aviona, bira se i zemlja partner, pa i saveznik.”

Tokom susreta s Vučićem, Macron je istakao važnost da Srbija održava kontinuitet u sprovođenju svoje strategije za članstvo u Evropskoj uniji, usklađujući svoje stavove sa EU. Važno mu je “da sudionici napada u Banjskoj budu privedeni pravdi“, kao i “privrženost jedinstvu BiH.”

“A kad bi bilo pameti, činjenica da bi Hrvatska i Srbija za desetak godina mogle imati isti borbeni avion, donijelo bi i dosta dobrog za stabilnost cijele regije, ako bi, radi smanjenja troškova, došlo do suradnje na obuci kadrova i održavanju”, zaključuje Prlenda, dodajući da bez obzira na to, kada Srbija stigne do tačke da dobije prve primjerke aviona, hrvatski piloti će već biti vrlo vješti u upravljanju vlastitih, a imat će i dovoljno vremena da unaprijede opremu ili naoružanje ukoliko je potrebno.