Slabe nade za oslobađanje okupirane teritorije u Ukrajini

Natalija Brovko ne vjeruje da će Ukrajina ponovo biti cijela.

Posljednjih mjeseci ukrajinske snage polako se povlače u istočnoj regiji Donbas uz velike gubitke, a čelnici upozoravaju da bi se linija ratišta mogla raspasti zbog ogromne nestašice municije i ljudstva.

“Uz sva ova povlačenja, ne vidim kako uopšte možemo vratiti ono što smo izgubili”, rekla je 37-godišnja majka dvoje djece za Al Jazeeru.

“Bila sam uplašena prije dvije godine i sada se opet plašim”, rekla je, prisjećajući se kada su ruske snage pokušale zauzeti Kijev i okupirale značajne dijelove četiri regije na istoku i jugu Ukrajine.

Prvi put otkako je rat počeo u februaru 2022, manje od polovine Ukrajinaca, odnosno njih 45 posto, vjeruje da bi se njihova zemlja mogla vratiti na svoje granice prije aneksije Krima 2014, pokazuje nezavisne ankete Rating. Prije godinu, prema istom izvoru, ta brojka iznosila je 74 posto.

‘Nema šanse da ponovo budemo dio Ukrajine’

U to je vrijeme Ukrajina je bila na putu uspjeha u kontraofanzivi u jesen 2022, kada je hrabrim manevrima prisilila ruske snage da se brzo povuku iz većeg dijela sjeveroistočne regije Harkov.

Nekoliko mjeseci ranije, Moskva je povukla snage iz okoline Kijeva i cijele sjeverne Ukrajine, a mnogi Ukrajinci i posmatrači bili su uvjereni da će ukrajinske snage brzo doći do Azovskog mora i presjeći ruski kopneni most između Krima i Donbasa, gdje su separatisti koje podržava Moskva proglasili jednu od dvije “narodne republike” 2014. godine. Ipak, neuspjeh kontraofanzive ispunio je Ukrajince pesimizmom, posebno u područjima pod ruskom okupacijom.

“Niko ne priskače u pomoć, nema šanse da ponovno postanemo dio Ukrajine”, rekla je za Al Jazeeru Halina, koja živi u gradu Heničesku u južnoj regiji Herson koja je okupirana od marta 2022.

Naročito se nemogućom čini perspektiva povratka Krima i Donbasa nakon decenije razdvojenosti – u šta vjeruje samo sedam posto anketiranih.

Pesimizam je kombinacija nekoliko faktora

Nakon više od dvije godine sukoba, deseci hiljada ukrajinskih vojnika ubijeni su ili ranjeni, milioni civila pobjegli su u inostranstvo ili na sigurnija područja, a ekonomija je pala.

I dok Rusija diže ulog na prvoj liniji i gotovo svakodnevno granatira civilna područja, javnost je podijeljena oko novog ukrajinskog zakona o mobilizaciji usvojenog ranije ovog mjeseca, nakon mjeseci revizija i stotina amandmana.

Također postoji zabrinutost oko stabilnosti zapadne finansijske i vojne pomoći. Dok bi novo američko oružje uskoro moglo biti na putu za Ukrajinu, dužnosnicima iz Washingtona trebali su mjeseci da konačno usvoje paket pomoći.

“Sa svim ovim u pozadini, rezultati ankete su prilično logični”, rekao je kijevski analitičar Igar Tyshkevich za Al Jazeeru. “Ipak, to ne znači da će ostati na ovom nivou”.

Moskva nastoji stvoriti “zonu nestabilnosti” udarima na ukrajinsku energetsku infrastrukturu jer nestašice struje utiču na ekonomiju i podižu cijene, rekao je.

U međuvremenu, širi neselektivni napadi bespilotnim letjelicama i projektilima na velike gradove kao što su Harkov na istoku i Odesa na jugu uzrokuju bijeg civila u zaštićenija područja u centralnoj i zapadnoj Ukrajini.

Cilj Rusije je “stvoriti situaciju u kojoj domaći politički pritisak raste”, rekao je Tiškevič.

Ipak, neki ljudi u pograničnim područjima izdržavaju.

“Čini se da su se svi navikli na svakodnevno granatiranje”, rekao je Mikola Ahbaš, policajac iz istočnog grada Pokrovska, koji se nalazi samo 60 kilometara od okupirane Avdijivke.

“Iako neki civili odlaze, iako nema masovnog egzodusa. Masovniji odlasci obično počinju nakon što projektil pogodi stambena područja. Ali to se ne događa često, iako očekujemo češće granatiranje.”

Američki ‘dvostruki standardi’

Rusija je prešla na precizne udare na energetsku infrastrukturu duboko u Ukrajini, dok se njene elitne snage gomilaju kako bi krenule prema strateškom gradu Časiv Jaru na istoku.

Također je povukla bivše plaćenike privatne vojske Wagner koji su se prebacili u centralnu Afriku nakon smrti njihovog vođe Jevgenija Prigožina u augustu 2023, rekao je general-pukovnik Ihor Romanenko, bivši zamjenik načelnika ukrajinskog generalštaba.

Poređenja radi, “način na koji prikupljamo resurse i rezerve je težak i kompliciran”, rekao je Romanenko za Al Jazeeru.

U međuvremenu, Ukrajina intenzivira udare na ruske rafinerije nafte, vojna postrojenja i aerodrome na anektiranom Krimu i u zapadnoj Rusiji, uključujući mjesta koja su udaljena više od hiljadu kilometara od granice.

Napadi na rafinerije nafte u suprotnosti su sa preporukama iz Washingtona, zbog straha od porasta cijena nafte, što je odluka koju je Romanenko odbacio kao “dvostruki standard” s obzirom na to da je zakon o pružanju pomoći 60 milijardi dolara Ukrajini mjesecima bio u zastoju u Kongresu.

“Hoćemo li samo posmatrati kako se ponašaju s takvim licemjerjem, dvostrukim standardima i pozdraviti njihove prijedloge?”, upitao je.

U međuvremenu, Washington oklijeva dati Ukrajini borbene avione i projektile.

To zadatak ponovnog osvajanja područja pod ruskom okupacijom čini “kompliciranim i podijeljenim u faze” koje bi uključivale diplomatske napore, dodao je Romanenko.

Situaciju je uporedio sa načinom na koji je Hrvatska povratila područja koja je izgubila tokom Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine.

Povratak Krima ‘apsolutno nerealan’

No, strani posmatrači daleko su manje optimistični.

Povratak Krima “apsolutno je nerealan”, rekao je Nikolay Mitrokhin s Univerziteta u Bremenu.

Prije neuspjeha ukrajinske kontraofanzive prošlog ljeta postojala je šansa za povratak anektiranog poluotoka, da su ukrajinske snage došle do Azovskog mora i počele granatirati Krimski most i Kerčki moreuz koji dijeli Azovsko i Crno more.

“Ali sada je teško probiti rusku odbranu dalje od poluotoka Kinburn”, područja u obliku ribe u južnoj regiji Mykolaiv i Herson, kaže Mitrokhin.

Kremlj je uložio milijarde dolara u infrastrukturu i vojne baze na Krimu – i obračunao se s proukrajinskim stanovništvom koje je uglavnom pobjeglo u kopneni dio Ukrajine.

Situacija u Donbasu izgleda još očajnije, iako je Moskva tamo potrošila znatno manje novca, a anektirani dio regije je ispražnjen i siromašan nakon prekida ekonomskih veza s područjima pod kontrolom Kijeva.

“U Donbasu takvi prodori nisu bili realni čak niti prošle godine”, kaže Mitrohin.

“Najbolje što se može očekivati od ukrajinskih snaga ove godine je spriječiti rusku opsadu gradova Kramatorsk i Slovjansk u sjevernom dijelu Donbasa koji kontrolira Kijev.

U teoriji, ukrajinske snage imaju priliku probiti se kroz sjevernu regiju Lugansk, 100-ak kilometara prema ruskoj granici.

Ali to je besmisleno s vojnog i strateškog gledišta, jer će koštati mnogo žrtava i resursa, ali neće načiniti sjeverni Lugansk mjestom za miran život, čak niti uz primirje i zamrzavanje sukoba”, rekao je Mitrohin.