Izrael je, možda, počeo rat bez kraja u Gazi

Piše: Simon Speakman Cordall

Nakon šest mjeseci nemilosrdnih napada na Gazu, Izrael nije ništa bliži pobjedi nego što je bio u bilo kojem trenutku od oktobra prošle godine.

Ne zna se ima li planove za ovu enklavu izuzev borbi, dok više od 33.000 ljudi, većinom žena i djece, leži mrtvo.

Više od 75.000 osoba je ranjeno, a većina stanovništva je raseljena.

Gotovo milion i po raseljenih sklonilo se u najjužniji grad Rafah, čija budućnost ostaje neizvjesna u svjetlu stalnih izraelskih bombardovanja i prijetnji kopnenom invazijom.

U međuvremenu, Izrael, koji tvrdi da je ubio gotovo 12.000 boraca među desecima hiljada ubijenih, koristi njihovo navodno prisustvo za nastavak.

Šta Izrael želi?

Ostaje nejasno šta Izrael želi u Gazi, osim ovog napada, i ne postoji palestinski, međunarodni ili izraelski konsenzus o tome ko bi upravljao ovom enklavom u budućnosti.

Izraelske snage, brojčano dramatično smanjene u odnosu na masovnu mobilizaciju na početku rata – s navodno samo jednom brigadom na jugu Gaze – bore se da steknu i zadrže kontrolu nad teritorijom ispresijecanom kilometrima nepoznatih tunela koji omogućavaju palestinskim borcima mobilnost i pristup.

Jedno od tih područja je bolnica Al-Shifa, u koju je izvršen upad drugi put sredinom marta nakon izraelskih tvrdnji da su je pretražili i očistili u novembru.

Među ostalim područjima za koja tvrde da su ih „očistili od terorista“, izraelska vojska se vratila u naselje Zeitoun u gradu Gazi, izbjeglički kamp Shati i grad Beit Hanoon.

Borci Hamasa, potpomognuti onim što je izgleda još upotrebljiva mreža tunela, za koju je zapadni obavještajac rekao BBC-ju u februaru da je smanjena samo za trećinu, natjerali su izraelske snage u smrtonosnu potjeru po enklavi.

Trenutni broj vojnika u oštroj je suprotnosti sa 360.000 rezervista mobiliziranih da se suprotstave Hamasovom napadu na Izrael 7. oktobra, u kojem je ubijeno 1139 ljudi, većinom civila, a 250 je zarobljeno.

Šta Izrael može priuštiti?

Povratak u Gazu u brojkama potrebnim da bi bili efikasni, skupo bi koštao. Nakon mobilizacije za početni udar na Gazu izraelska ekonomija smanjila se za sedam posto jer je povukla radnike s njihovih poslova.

Osim toga, mogućnost otvaranja novog fronta na izraelskoj sjevernoj granici s grupom iz Libana, Hezbollahom, s kojom održava stalnu razmjenu vatre, ostaje otvorena.

Premijer Benjamin Netanyahu definiše ratne ciljeve kao pobjedu nad Hamasom i oslobađanje nepoznatog broja preostalih izraelskih zarobljenika.

Ratna anketa tokom kratkog prekida vatre u decembru sugerisala je povećanje podrške Hamasu u Gazi, kao i jasno odbijanje preferiranog kandidata Zapada za upravljanje bilo kojim poslijeratnim naseljem u Gazi, vođe Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa.

Izrael će se vjerovatno „suočavati s oružanim otporom Hamasa koji će se zadržati u narednim godinama, a vojska će se mučiti da neutralizira Hamasovu podzemnu infrastrukturu, koja omogućava pobunjenicima da se sakriju, vrate snagu i iznenade izraelske snage“, naveo je SAD o ovoj situaciji u svojoj procjeni prijetnje u martu.

„Ne znam je li više stvar u podršci Hamasu ili u onome ko uzvraća udarac, bez obzira ko to bio“, kazao je Baraa Shiban, saradnik na Kraljevskom institutu ujedinjenih službi, misleći na Palestince koji reaguju na Hamas kao na grupu otpora prije nego kao na političko tijelo.

U međuvremenu, domovi u Gazi i zdravstvena infrastruktura leže u ruševinama, sa 84 posto zdravstvenih ustanova je oštećeno ili uništeno, a nema ni struje ni vode da bi mogle funkcionisati one koje su ostale, piše u izvještaju Svjetske banke objavljenom ranije ovog mjeseca.

Prema istom izvještaju, cijena štete pričinjene u Gazi iznosi 18,5 milijardi dolara, što je 97 posto ukupnog BDP-a Gaze i okupirane Zapadne obale u 2022.

„Bit će potrebne milijarde za obnovu“, kazao je Boaz Atzili, vanredni profesor na Američkom univerzitetu u Washingtonu. „Ne osjećam nikakvu želju za tim u Izraelu. Moguće je da će neke zaljevske države doprinijeti, ali oni će željeti vidjeti neki oblik dugotrajnijeg političkog sporazuma prvo, čak i ako je to samo tehnokratska administracija, kako ne bi ponovno završili ovdje.“

Zašto bi Izrael planirao budućnost Gaze?

Izgleda da postoji međunarodni konsenzus da će Izrael u ovom ili onom obliku biti uključen u budućnost Gaze, jednom kada bude završen njegov napad na opkoljenu enklavu.

„Zapravo ne postoji plan za Gazu“, kazao je Baraa Shiban s Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI). „Izrael je samo trebao silovito odgovoriti na [Hamasov] napad 7. oktobra i zadržati taj narativ, što nije bilo jednostavno. Općenito govoreći, političko mišljenje u Izraelu može se svrstati u tri kategorije. Prvi je Netanyahuov pogled, a to je da se riješi Hamasa i oslobodi taoce. Zatim, ima i onih koji bi željeli okupirati Gazu i upravljati njome. Na kraju, postoji i grupa onih koji bi voljeli primijeniti toliki pritisak na palestinsku populaciju da se on prelije i na Sinaj [probivši egipatsku granicu].“

Nekolicina ljudi u Netanyahuovoj vladi predložila je „planove“ za Gazu za „dan poslije“.

U januaru je ministar odbrane Yoav Gallant objavio nejasan prijedlog za multinacionalnu grupu predvođenu SAD-om, koja bi nadzirala civilnu administraciju nekolicine „palestinskih uglednika“ – vjerovatno Palestinaca na čelu utjecajnih porodica koje su se pojavile iz haosa rata.

Gallantov plan je izazvao konkurentske planove unutar kabineta, neki su predložili naseljavanje Gaze, i zajednički su unijeli konfuziju, rekavši o izraelskom političkom jedinstvu koliko i o budućnosti Gaze.

Netanyahu je u februaru objavio vlastiti plan od stranicu i po, predlažući potpuno zatvaranje južne granice Gaze s Egiptom, kao i reviziju civilne administracije i obrazovanja u Gazi.

Netanyahuov plan je naišao na intenzivne kritike drugih država, među kojima su Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i SAD.

U Gazi, suočenoj s pokoljem, sve većom humanitarnom katastrofom i glađu koja joj prijeti, nema mnogo planova koji uzimaju u obzir stvarnost u kojoj živi narod u Gazi: većina je izgubila bližnje i prijeti im glad, a tu su fizičke i psihološke posljedice rata koji vjerovatno neće uskoro stati.

„Iako je istina da bi Netanyahu volio produžiti ovaj sukob u rat bez kraja“, nastavlja Atzili. „Jednako je tačno da bi to isto htio i [vođa Hamasa] Yahya Sinwar. Nijedan se ne želi suočiti s posljedicama svojih postupaka.“

Nije provedena nijedna nova anketa o podršci Hamasu dok je Gaza trpjela uzastopne izraelske napade koji su uništili najmanje 62 posto domova, što je ekvivalentno 290.820 uništenih stambenih jedinica, pri čemu je više od milion ljudi ostalo bez krova nad glavom, prema podacima Svjetske banke.

Izraelu, u međuvremenu, bez mogućnosti okupiranja enklave ili jasnog i dogovorenog cilja rata na vidiku, neće ostati druga mogućnost nego da nastavi svoj napad na Gazu, za koji će milioni Palestinaca i dalje plaćati cijenu.