Abbasov nasljednik – utrka u kojoj (ne) odlučuju Palestinci

Piše: Mumin Bseiso

Bez sumnje ili pretjerivanja, pitanje ko će naslijediti palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa izrazito je značajno na palestinskom, regionalnom i međunarodnom planu i treba ga što hitnije riješiti. Pogotovo u svjetlu kompleksnih odnosa u politici i na terenu koji trenutno pogoršavaju situaciju u Palestini i arapskom regionu.

Narušeno zdravstveno stanje predsjednika Abbasa nije glavni razlog koji se krije iza sve intenzivnijih razgovora o osobi koja će zauzeti njegovo mjesto na predsjedničkim funkcijama u pokretu Fatah, Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji i Palestinskoj upravi. Njegova zdravstvena situacija samo je dodatni razlog, pred postojećih političkih razloga, i elemenat za stimuliranje političkih napora i diskusija koje se vode iza kulisa u kuloarima regionalnog i međunarodnog odlučivanja kako bi se pripremila scena za period nakon Abbasa.

Prije nekoliko godina Abbas je izgubio povjerenje arapskih prijestolnica, posebno zemalja takozvanog arapskog kvarteta (Egipat, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan). On više nije njihov glavni saveznik, koji svoje stavove i politike oblikuje u skladu s njihovim stavovima i politikama, uprkos brojnim političkim participacijama koje se odvijaju pod njihovim pokroviteljstvom.

Ozračje opreza, sumnjičavosti i skepticizma

Pitanje Mohammeda Dahlana, lidera koji je istjeran iz rukovodstva pokreta Fatah, predstavlja kamen spoticanja koji je doveo do napetosti u Abbasovom odnosu s ovim državama. Abbas se suprotstavio odluci kvarteta koja je trebala vratiti Dahlana na palestinsku političku scenu kroz postizanje pomirenja između Abbasa i Dahlana lično i u okvirima pokreta, što je njegov odnos s prijestolnicama ovih država uvelo u ozračje opreza, sumnjičavosti i stalnog skepticizma.

Abbas je bio u potpunosti svjestan da kvartet, podržan od Izraela i Amerike, vrši pripreme za njegovu smjenu i uklanjanje sa vlasti i arene odlučivanja. Stoga je ulagao očajničke napore u suprotstavljanju svim arapskim pritiscima u kojima je vidio svoju političku propast i oduzimanje njegove budućnosti, kao i budućnosti njegove porodice u smislu ličnog i ekonomskog statusa.

Bez obzira na nepetost u odnosima između Abbasa i kvarteta, nije došlo do prekida komunikacije između njega i četiri prijestolnice, premda se ona odvijala u ograničenim okvirima. Pogoršanje odnosa postaje vidljivo nakon serije pritisaka na Abbasa, koje je uglavnom vršila Saudijska Arabija, a u nešto manjoj mjeri i Egipat, da pristane na “sporazum stoljeća” i prilagodi se njegovim zahtjevima kada je riječ o Palestini.    

Abbasovo protivljenje “sporazumu stoljeća” učinilo je da stvari postanu gore u njegovim odnosima s umjerenom arapskom osovinom koja je pristala na američki plan preuređivanja geopolitičke scene u regiji. To je pojačalo insistiranje ove osovine da se ubrza pitanje Abbasovog nasljednika na funkciji i izvrše pripreme za fazu nakon njegovog odlaska.

Regionalni i međunarodni faktori

Ovakva insistiranja dolaze u kontekstu sve većeg američkog bijesa prema Abbasu, zbog njegove retorike prkosa prema američkoj administraciji i očiglednog radikalizma u političkim stavovima koji u pojedinim slučajevima izlaze iz okvira pristojnosti i diplomatije u suprotstavljanju Amerikancima.

Veoma složena jednačina određuje kriterije i osnove za izbor osobe koja će zamijeniti Abbasa. Izbor njegovog nasljednika ne zasniva se isključivo na palestinskoj želji, već se tu upliću i brojni regionalni i međunarodni pritisci i faktori.

Ne treba mnogo pojašnjavati da bi se potvrdilo koliko je ozbiljno pitanje izbora Abbasovog nasljednika u okviru izraelske, američke, arapske i međunarodne agende. Ovom pitanju se pridaje poseban značaj ovih dana, jer su ove strane svjesne da “sporazum stoljeća” može proći tek kada Abbas ode sa vlasti.

Također, svjesni su da je budućnost odgovora na američke prijedloge po pitanju palestinsko-izraelskog sukoba vezana za inauguraciju novog predsjednika. To bi otvorilo vrata za dijalog i pregovore s Izraelcima i Amerikancima daleko od retorike otpora i odbacivanja te pružilo mogućnost za pripremanje palestinske nacionalne klime za diskutiranje o američkoj inicijativi i mobiliziranje podrške.

Kako ne uznemiriti i razljutiti Izrael

Naravno, Fatah pokušava nametnuti vlastite kriterije za odabir Abbasovog nasljednika, dok Abbas uporno nastoji postaviti i imenovati nasljednike koji se savršeno uklapaju u njegovu viziju i političko, nacionalno i stranačko usmjerenje. Time bi dobio njihovu stalnu lojalnost i spriječio bilo kakva krivična gonjenja. Šta više, u budućnosti ne bi ugrozili imovinu predsjednika, status i ekonomske strukture koje su u rukama njegovih sinova i porodice.

Abbas i Fatah insistiraju na monopolizaciji odlučivanja o novom predsjedniku, što im ugrožava uplitanje izraelskih, arapskih i američkih strana. Ove strane rade svim snagama na tome da pripreme ambijent za pragmatičnije ličnosti koje će više odgovarati izraelskim i američkim interesima kada se radi o rješavanju palestinskog problema. Prema tome, pitanje ko će zamijeniti Abbasa, naročito na funkciji predsjednika Palestinske uprave, čini se kao teško i krajnje složeno.

Naivno je i zamišljati mogućnost da bude donesena samostalna palestinska odluke o aranžmanima i rješavanju pitanja Abbasovog nasljednika. Niko ne poriče da je izbor Abbasa, još od samog početka, bio regionalna i međunarodna odluka, prije nego palestinska odluka donesena unutar zemlje. Izrael, SAD i države regiona nisu spremne olako pristupiti pitanju izbora osobe koja će zamijeniti Abbasa, u kontekstu kriza koje su se nadvile nad odnos Abbasa s Izraelom, američkom administracijom i pojedinim zemljama regiona.

Međunarodno i regionalno oslanjanje na to da će Abbas ići ukorak s krajnjim rezultatima za rješavanje palestinskog pitanja počinje slabiti tokom proteklih sedmica, uprkos tome što Abbas pripada školi političkog pragmatizma koja vjeruje samo u put pregovora. Abbas je bio ustrajan u tome da ne uznemiri i ne razljuti Izrael, s kojim je nastavljao sigurnosnu saradnju te radio na proganjanju pripadnika otpora na Zapadnoj obali.

Tri predsjedničke funkcije

Međutim, način na koji se Abbas ponaša prema američkoj administraciji je bez presedana, kao i njegovo suprotstavljanje volji kvarteta, što postaje pretežak teret za izraelske i američke planove podržane od Arapa, čiji je cilj promijeniti izgled regiona i okončati palestinsko-izraelski sukob. To je prenijelo pitanje izbora Abbasovog nasljednika – kao rješenja za probleme regiona u skladu s izraelskom, američkom i arapskom vizijom – iz konteksta normalnih razgovora na vrh liste političkih prioriteta u regionu.

Dakle, naredne sedmice i mjeseci nose sa sobom velike napore i nova dešavanja na unutrašnjem i vanjskom planu vezano za pokretanje pitanja Abbasovog nasljednika kod svih relevantnih strana koje imaju interes u tome. Započet će proces izbora kandidata koji će biti najpodobniji i najpodesniji za njihove političke i partijske interese.

Prema tome, najvjerovatnije nas predstoji vrelo ljeto kada je u pitanju konflikt koji se očekuje prilikom izbora Abbasovog nasljednika. Uzavrela atmosfera dolazi kao rezultat sve veće eskalacije u dešavanjima i razvoju situacije na terenu, kao i političkih stavova na palestinskoj sceni.

Abbas trenutno obnaša tri predsjedničke funkcije. Međutim, u kontekstu odabira njegovog nasljednika, situacija nalaže da ove predsjedničke pozicije budu podijeljene između tri različite osobe, ili barem dvije, jer ne postoji mogućnost imenovanja jedne osobe na ove tri funkcije zbog ličnih, političkih ili stranačkih razloga.

‘Gužva’ za prvog čovjeka Fataha

Jedan broj lidera takmiči se za poziciju predsjednika pokreta, koji je osovina, glavni oslonac i temelj palestinske vlasti i organizacije. Na prvom mjestu se nalazi Mahmoud al-Aloul, član Centralnog komiteta. Abbas je uspio izdejstvovati imenovanje Aloula na poziciju njegovog zamjenika unutar pokreta, izvršivši pritisak na članove Revolucionarnog vijeća pokreta tokom posljednje sjednice održane prošlog mjeseca.

Također, u prvi plan dolaze i Jibril Rajoub, član Centralnog komiteta i bivši šef Palestinskih preventivnih sigurnosnih snaga, te Nasser al-Qudwa, član Centralnog komiteta i bivši ministar vanjskih poslova. Međutim, imenovanje Aloula na poziciju zamjenika Abbasa u Fatahu daje mu najveću priliku i šansu u periodu nakon Abbasa, pored toga da se radi o smirenoj i uravnoteženoj ličnosti, što znatno smanjuje šanse drugih kandidata.

Ovo pitanje se čini još kompliciranijim nego pitanje predsjednika Fataha i predsjednika PLO-a, jer se vezuje za pitanje vlasti, politike i regionalnih i međunarodnih relacija. Ovdje će doći do uplitanja regionalnih i međunarodnih strana, koje će vršiti pritisak u cilju određivanja smjernica i artikuliranja ishoda.

Ovdje možemo ukazati na jedan broj ličnosti koje se snažno natječu da preuzmu poziciju prvog čovjeka palestinske vlasti kroz pokret Fatah i izvan njega. Među njima su najistaknutiji Salam Fayyad, Mahmoud al-Aloul, Jibril Rajoub i general-major Majid Faraj, direktor palestinske Obavještajne službe, te Mohammed Dahlan, Marwan al-Barghouti i Mustafa Al-Barghouti.

Kandidatura Barghoutija iz zatvora

Bez sumnje, sama kandidatura Barghoutija može odmah odlučiti ishod izborne bitke, s tim da se on još uvijek nalazi u zatvoru izraelskog okupatora, što ga udaljava od bitke za Abbasovog nasljednika na čelu palestinske vlasti. Barghouti gotovo da ima konsenzus na palestinskom nacionalnom nivou, zbog historije njegove borbe i patriotskih stavova. U slučaju da bude oslobođen, kroz bilo kakav mogući dogovor o razmjeni zarobljenika između Izraela i pokreta Hamas, imao bi najveće šanse i izglede da postane prvi čovjek palestinskih vlasti.

Izgledi Aloula i Rajouba čine se kao ograničeni, jer nemaju regionalnu i međunarodnu podršku, koja ima značajnu ulogu u formiranju palestinske političke scene. Iako postoji mogućnost da se šanse Aloula povećaju ako ga Fatah predloži za predsjednika Palestinske uprave te bude insistirao na tome i suprotstavio se svim pritiscima.

Faraj ima podršku Izraela i Amerike, ali nema podršku država kvarteta, koje preferiraju Dahlana, a ne njega. Također, postoje izvjesna sumnja o mogućnosti da Fatah predloži Dahlana kao svog kandidata za predstojeće predsjedničke izbore. Bez obzira na podršku koju Dahlan ima od Izraela i regionalnih i međunarodnih strana da preuzme poziciju predsjednika Palestinske uprave, Fatah i pojedine političke snage i palestinske frakcije protive se njegovoj kandidaturi za tu poziciju, što njegove šanse čini slabim i ograničenim.

Što se tiče Fayyada, njegove šanse su velike ako bude predložen za prvog čovjeka palestinske vlasti, jer ga prihvataju brojne snage i palestinske frakcije, kao i šire narodne mase i civilne organizacije, pored prihvatanja na regionalnom i međunarodnom nivou. Šanse Barghoutija ne čine se tako velikim, jer ima podršku jednog broja opozicionih palestinskih frakcija, bez bilo kakve regionalne ili međunarodne podrške.

Erakat najbliži poziciji lidera PLO-a

Pozicija prvog čovjeka PLO-a čini se manje važnom u stvarnosti od prethodne dvije. Iako, teorijski gledano, organizacija ima dominaciju i vrhovnu vlast zbog svog utjecaja na palestinske vlasti, marginalizacija uloge PLO-a u praktičnom smislu i pozivanje na nju samo u krizama čini poziciju njenog predsjednika više počasnom i formalnom, nego praktičnom i efektivnom.

Naziru se samo dva kandidata za nasljednika Abbasa na čelu PLO-a, i to sekretar Izvršnog odbora PLO-a Saeb Erekat i član Izvršnog odbora organizacije Hanan Ashrawi. Međutim, šanse Erekata su znatno jače, budući da uživa apsolutnu podršku Abbasa i rukovodstva Fataha, a prihvaćen je i na nacionalnom nivou i kod frakcija.

Na kraju, indikatori i aktualni pokazatelji govore da je put unutrašnjeg palestinskog pomirenja doživio neuspjeh, kao i egipatski pokušaji da nagovore Hamas da sarađuje s Dahlanom i da se osnuje nova nacionalna osnova za upravljanje Gazom daleko od Palestinske uprave. Upravo to daje snažan podstrek za bavljenje pitanjem Abbasovog nasljednika, gdje se karte redaju u kuloarima onih koji donose odluke u glavnim gradovima regije i svijeta u kontekstu aktualnih prioriteta i složenosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera