Abu Bakr al-Baghdadi i Patrijarh Irinej

“Priča o gorljivom galilejskom seljaku i židovskom nacionalisti koji je obukao odoru mesije i pokrenuo uzaludnu pobunu protiv korumpiranog hramskog svećenstva i opake rimske okupacije naglo se završava, ne njegovom smrću na križu niti praznom grobnicom, već prvim trenutkom kad se jedan od njegovih sljedbenika drzne reći da je on Bog!” konstatira američki historičar religija Reza Aslan u svom bestselleru Zelot, knjizi o Isusu iz Nazareta.

Taj bogohulnički iskaz upravo je izrekao golobradi mladić Stefan, koji se prema Djelima apostolskim (6:5) spominje kao osoba koja je otvoreno propovijedala Isusov nauk u ranoj zajednici Jeruzalema nakon Isusa.

Stefana ili Stjepana čije ime znači kruna ili vijenac na grčkom štuje i katolička i pravoslavna crkva. Pravoslavlje ga štuje drugog dana Božića i oslovljava prvim mučenikom nove kršćanske vjere. 

Spominje se da je njegovom kamenovanju (34. godine n.e.) prisustvovao tada još Jevrejin Pavle Tarzanski koji će kasnije postati Apostol Pavle, najvažnija figura doktrine kršćanskog učenja.

Kao i Pavle ni Stefan nije poznavao Isusa za života, ali je strastveno naučavao njegov nauk i to je zasigurno jedan od interesantnih detalja iz povijesti rane kršćanske zajednice.

Pisanje evanđelja

Poput njih dvojice “gotovo svaku riječ ikada napisanu o Isusu iz Nazareta uključujući svaku priču iz evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, napisali su ljudi koji,” kako tvrdi Aslan “Isusa nisu poznavali za života, s mogućim izuzetkom Luke.” Dakle, niti jedno evanđelje nisu napisali ljudi po kojima su ona nazvana.

Oni koji su poznavali Isusa – oni koji su ga slijedili u Jerusalem kao kralja i pomagali mu očistiti Hram u ime Božje, koji su bili ondje kad je uhićen i koji su gledali njegovu “sramotnu” smrt – u definiranju pokreta koji je Isus ostavio za sobom igraju razmjerno malu ulogu.

Članovi obitelji ostali u Jerusalemu, apostoli kojima je Isus dao zadatak širiti njegovu poruku napustili su Jerusalem i raspršili se zemljom noseći dobre vijesti. Ali, imali su ozbiljan problem da teološki obrazlože tu novu vjeru. Jer, bili su obični poljodjelci i ribari, nitko od njih nije znao čitati ni pisati.

Taj će posao definiranja uraditi urbanizirani Židovi iz dijaspore, poput spomenutog sv. Pavla. Oni su, dakle,  “Isusa transformirali iz revolucionarnog zelota u romaniziranog poluboga…” Dakako, ova će se transformacija nastaviti i kasnije posebno uplivom političkih konotacija i imperijalnih obrazaca koji će od nekadašnjih progonitelja ranih kršćana napraviti prave gorljive pobornike nove vjere.

Zloupotreba vjerskih osjećaja

Imperijalna, danas politička zloupotreba vjerskih osjećaja, nije zaobišla nijednu vjersku tradiciju. Izvorni sljedbenici Isusovi koji su govorili aramejski, uključujući članove njegove obitelji i ostatke Dvanaestorice, otvoreno su se sukobljavali sa takvima kada je riječ o ispravnu shvaćanju Isusove poruke. Izgubili su, ali taj poraz i danas nije okončan.

Nije samo kršćanstvo to koje ima problema sa ispravnim shvaćanjem izvorne poruke svoga utemeljitelja. I islam je danas izložen mnogim takvim nasrtajima, baš poput onog kojeg već nekoliko godina zaredom čini poglavar Srpske pravoslavne crkve učestvujući kao jedan od najviših gostiju na proslavljanju neustavnog Dana RS-a, 9. januara, kao što se to desilo i u utorak. 

Jer, patrijarh srpski Irinej se u Banjoj Luci ponaša poput Abu Bakra al-Baghdadija, samoproglašenog ISIL-ovog kalife koji ne poštuje međunarodni poredak, vestfalijski sistem suverenih država, granice, diplomatske manire i sve ostalo. K tome, on u odori vjerskog lidera skrnavi svetinje kršćanstva duboko ih potapajući u blato politike konflikta i veličanja zločina – onakvih kakvi su činjeni nad ranim sljedbenicima Isusovim.

Upravo je u tom opasno zapaljivom miješanju religije i politike patrijarh Irinej čast prvomučenika Stefana oskrnavio riječima kako se na dan ovog kršćanskog sveca proslavlja rođendan “najnovije i najmlađe države srpskog naroda.”

Duboko vrijeđanje

Možda ove paralele obični pravoslavni vjernici ne uviđaju, ali one veoma duboko vrijeđaju pripadnike drugih kršćanskih i nekršćanskih zajednica, jer vjerskim obredom narušavaju sekularni karakter demokratskih sistema: Srpski patrijarh opetovanim vjerskim osvješćavanjem političkih vođa u Beogradu i Banjoj Luci na isti način skrnavi pravoslavnu vjeru kao što to čine teroristički lideri ISIL-a pozivajući se na rane šehide (mučenike) okupljene oko poslanika Muhammeda.

Dakako, i u islamu imamo prvomučenike. I mnogi će se iznenaditi da je to bila žena Sumejja bint Hajjat kao prva mučenica muslimanka (šehida) probodena kopljem Amira ibn Hišama ili Ebu Džehla, Oca arogancije i neznanja kako su ga nazivali prvi muslimani. Drugi mučenik je bio njen muž Jasir ibn Amir koji je izdahnuo odmah poslije nje mučen od strane mekanskih idolopoklonika.

Dakako da su ove važne ličnosti iz rane povijesti islama perverzno zloupotrijebljene od strane militantnih terorističkih skupina današnjice i njihovih vođa. I to upravo na način na koji to patrijarh Irinej čini sa prvomučenikom kršćanstva svetim Stefanom. Zar ovo priliči sekularnim institucijama srpskog naroda, pa čak ako se radi i o onima koje se neustavno nastoje prikazati kao državne?

Kako bi se u Bosni osjećali Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi, te svi ostali građani kada bi, recimo, na centralnom Trgu Bosne i Hercegovine u Sarajevu Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine ili neki drugi državni datum bio obilježen nekom zajedničkom dovom (molitvom) za duše prvomučenice Sumejje i prvomučenika Jasira koju bi predvodio reisu-l-ulema kao vrhovni poglavar muslimana?

Sigurno bi se tada gorljivi srpski seljak iz Vidove kod Čačka gospodin Miroslav Gavrilović (svjetovno ime patrijarha Irineja) osjećao kao poraženi srpski nacionalista, jer mu ni hramska odora nije dovoljna u borbi protiv međunarodnog političkog establišmenta i zavjerničke zapadne okupacije koja usred Balkana podržava neku teokratsku političku tvorevinu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera