Adamović: Vrijedni i sposobni odustali od Hrvatske

Situacija među Vukovarcima je puno bolja, nego što u medijima izgleda, uvjerava Julijana Adamović (Ustupljeno Al Jazeeri)

Razgovarao: Branimir Bradarić

Proteklih godina Vukovarka Julijana Adamović pažnju na sebe skrenula je objavom nekoliko svojih romana i zbirki poezije. Za neke od njih dobila je i nagrade struke i čitatelja. U međuvremenu počela je pisati i osvrte za Tportal koji su, kako su se redali, izazivali sve veći interes čitatelja. Adamović, rođena u Bačkoj, prepoznatljiva je i po svojim liberalnim stavovima koje također iznosi u svojim osvrtima i izjavama u medijima.

Pri tome ne štedi ni političke elite, akademsku zajednicu, ali niti obične građane. Njeni osvrti posebno su interesantni čitateljima kada se zna da dolaze od osobe koja živi i radi u Vukovaru, gradu koji je proteklih godina svako malo na naslovnicama.

  • Kako gledate na Hrvatsku danas?

– Duboko sam razočarana. Neshvatljivo mi je da smo se mogli dovesti u takvu situaciju. Poremećen sustav vrijednosti (korupcija, nepotizam, gospodarske malverzacije i tolerancija istog), tvrdoglavo fiksiranje na sekundarne probleme tipa zastarjeli tip domoljublja i shvaćanja zajedništva (zajedništvo je sposobnost prihvaćanja različitih, a ne inzistiranje na monolitnosti ideja) i odsustvo snage za promjenom. Eto, to je ugrubo Hrvatska danas. Imam dojam da su se vrijedni i sposobni ljudi povukli i odustali od ove zemlje. Toliko je zaprljan politički prostor. Općenito, Hrvatska je u jednoj velikoj moralnoj/društvenoj krizi. Vrijeme je da se počnemo čupati iz svega toga.

  • Jesu li Vas iznenadili rezultati parlamentarnih izbora? Tko po Vama ima više šanse da bude novi mandatar hrvatske Vlade?

– Ne, nisu me iznenadili. Očekivala sam da će nezadovoljni prevladati strah od bacanja glasova. Nisam očekivala da će to biti u tolikom broju, ali nekih 10 mandata Mosta sam svakako držala vrlo vjerojatnim rezultatom. Više sam iznenađena postizbornim ponašanjem Mosta, nego njihovim rezultatima na izborima. Možda čak i razočarana. Po onoj narodnoj – selo gori, a baba se češlja.

  • Što očekujete nakon što se sastavi Vlada? Hoće li Hrvatska krenuti nabolje?

– Morat će krenuti nabolje. Nema drugog izbora. Građani Hrvatske su odavno svjesni da moramo žrtvovati neke stvari i pružiti se koliko pokrivača imamo. Napokon su i na izborima dali jasnu poruku kako nema više čekanja. Jedino se plašim da nam globalne prilike neće ići u prilog.

  • Kada usporedite život u Hrvatskoj danas s onim od prije desetak godina, gdje smo danas po pitanju suživota, tolerancije?

– Ovisi s koje pozicije gledamo. Javni prostor su nam kontaminirali ljudi/grupacije koje raspiruju vatru iz pepela. Šteta što im se pridaje tolika pozornost. Kad je u pitanju život običnih građana, mislim da je tu mnogo više tolerancije i istinskog zajedničkog života. Ili, barem, suživota. Svima je dosta starih ratova. Ljudi žele ostatak života provesti u miru, bez grča hoće li sutra moći platiti režije ili kupiti djeci cipele.

  • Jesu li u Hrvatskoj i Vukovaru osobe poput Vas, koje liberalnije gledaju na društvo i sva događanja, pretihe?

– Zarad dnevnopolitičkih bodova i ambicija pojedinaca (s obje strane), naštetilo se međuljudskim odnosima u Vukovaru. Svatko onaj tko se zaklinje kako ne mrzi Srbe, ali razbija ploče na ćirilici jer je to “agresorsko pismo”, mora biti svjestan da svakom građaninu srpske nacionalnosti izaziva nelagodu i šalje poruku da nije dobrodošao u ovaj grad i/ili državu. Što se tiče političke srpske nacionalne manjine, mišljenja sam da je riječ o ljudima koji još uvijek ne prepoznaju prave interese svoje etničke zajednice. Njihovo srpstvo se temelji na tvrdoglavom kapricu, umjesto na racionalnoj brizi o stvarnim interesima i stvarnoj integraciji srpskog stanovništva u Vukovaru. Prije svega, trebali bi poraditi na pomirenju, oprostu i ekonomskoj uključenosti građana. Nakon toga bi i priča sa ćirilicom na pločama prošla bez većih problema.

  • Živite u Vukovaru i kakva je, po Vama, situacija u Vukovaru danas kad su u pitanju život, suživot, tolerancija?

– Ponavljam, mislim da je situacija među običnim građanima puno bolja, nego što u medijima izgleda. Možda je i Vukovaru potreban neki lokalni “Most” (nešto agilniji i manje pretenciozan od ovog na državnoj razini), pa da se napokon počne raditi, a ne mlatiti dnevnopolitičku praznu slamu. Vukovar nije zaslužio da ga se zacementira kao jedno veliko groblje. Uporno inzistiranje na famoznom pijetetu (a pri tome se poštovanja za druge nema), može imati (i već ima) suprotne učinke. Ljudi ne vole nametanja. Čak ni te vrste. Zamislite osobu koja hoda svijetom i inzistira od drugih ljudi da je poštuju. Ma koliko njezine zasluge u prošlosti bile, to vam počinje ići na živce. Vukovar je cijeloj Hrvatskoj simbol stradanja i borbe za slobodu, a na kraju je skupina ljudi privatizirala pravo na taj osjećaj i svojim manipulacijama obezvređuje značenje imena Vukovar.

  • Kako je danas djelovati kao pisac u Hrvatskoj?

– Prilično teško. Srećom, pa nisam pisac u punom smislu te riječi. Ipak imam svoju profesiju i samim time osiguranu egzistenciju. Kad bih živjela od pisanja, to bi bio veliki problem. Mi smo malo tržište, ljudi slabo čitaju, a puno pišu. Tu su i raznorazni lobiji. Kako nisam tip koji na taj način funkcionira, prilično sam u zapećku. Iskreno, što sam starija, to mi sve više godi. Čak nisam niti član strukovnih udruga tipa Društvo hrvatskih književnika i Društvo pisaca Hrvatske.

  • Kakvi su Vaši planovi za dalje? Planirate li nove romane? Vidite li se u Vukovaru i Hrvatskoj?

– Uvijek je nešto u planu. Zbirka priča je gotova. U tijeku su pregovori sa nakladnikom. Kad je u pitanju roman, čekam sretnije dane. Teško je osigurati vrijeme u kontinuitetu, a za roman mi je to neophodno. Rascjepkana posvećenost (sat-dva dnevno), ometa me da ozbiljnije zagrizem u taj poduhvat. Iako, svako toliko dodam poneku karticu na kostur koji postoji već neko vrijeme. Kad odem u mirovinu, valjda ću to i privesti kraju. Optimist sam.

Izvor: Al Jazeera