Advokati: Hrvatsku prijaviti Vijeću sigurnosti UN-a zbog otimanja imovine

I Srbija od Hrvatske potražuje imovinu, uglavnom odmarališta na Jadranskoj obali, poslovne prostore i stanove na atraktivnim lokacijama (EPA)

Da li zato što još traje nezvanični moratorijum na rasprave o temama iz prošlosti između Srbije i Hrvatske, koji je početkom godine uoči posete Zagrebu predložio predsednik Srbije Aleksandar Vučić ili zbog okupiranosti drugim temama, tek usvajanje Zakona o upravljanju državnom imovinom u hrvatskom Saboru, u Srbiji je prošlo nekako dosta tiho, gotovo „ispod radara“, bar što se tiče reakcija državnih zvaničnika.

Iako je reč o zakonu koji Hrvatskoj praktično omogućava da imovinu firmi i građana drugih bivših jugoslovenskih država, a pre svega Srbije i Bosne i Hercegovine, ne vraća onima koji na nju polažu pravo još decenijama (budući da novi zakon predviđa da se ta imovina može dati u zakup trećim licima na maksimum 30 godina), zvanični Beograd još nije izašao sa konkretnim planom šta namerava da preduzme kako bi se problem rešio.

Jedino što se moglo čuti po tom pitanju je izjava generalnog sekretara Ministarstva spoljnih poslova Srbije Veljka Odalovića, koji je kratko rekao da nadležna ministarstva spremaju odgovor koji će uputiti Ujedinjenim nacijama.

Vrijedna pokretna imovina

Nema ni zvanične procene vrednosti imovine firmi i građana Srbije u Hrvatskoj. Nezvanične procene kreću se od nekoliko stotina miliona do nekoliko milijardi evra.

„Mi samo gledamo nekretnine. Ali u pokretnim stvarima vrednost je skoro identična kao u nekretninama. Niko ne pominje koliko je u luci Ploče ostalo nafte, koja je pripadala Energopetrolu iz Bosne i Hercegovine? Ili koliko je ostalo nevraćenih kredita Jugobanke iz Beograda? Reč je o 800 miliona nemačkih maraka nevraćenog novca“, tvrdi advokat i predsednik Udruženja Oduzeta imovina Zoran Ristić

O toj temi, u Srbiji najviše govore pojedini advokati koji zastupaju firme iz Srbije pred sudovima u Hrvatskoj ili pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Jedan od njih, Zoran Ristić, inicijator je osnivanja Udruženja Oduzeta imovina, koje okuplja preduzeća iz Srbije i Bosne i Hercegovine sa imovinom u Hrvatskoj, koja vode sudske sporove za povraćaj te imovine. Za sada, bez uspeha.

Kupac odmarališta tužen što ga je koristio

„Pred hrvatskim sudovima trenutno je oko 180 slučajeva koji se odnose na povraćaj imovine firmi iz Srbije. U višegodišnjim sporovima, hrvatski sudovi uglavnom nisu dali za pravo onima koji su tužili državu i tražili povraćaj imovine“, kaže za Al Jazeeru advokat Ristić.

„Obrazloženje zakona je licemerno. Kažu da su takav zakon doneli da ta imovina ne bi dalje propadala. Pa, naravno da propada, kad vlasnici ne mogu da se brinu o njoj niti da je prodaju nekom ko bi to činio“, dodaje Ristić.

„Imam klijente, koji su kupili imovinu firmi iz Srbije. Fantastičnu imovinu. Recimo, jedan čovek iz BiH koji je kupio odmaralište od Robnih kuća Beograd na Makarskoj rivijeri. Platio ga je milion evra, ušao u posed i uložio još dva miliona. Sad su mu to oduzeli i hoće da daju na javnoj licitaciji nekom trećem. Još ga tuže što je to koristio četiri godine i traže odštetu“, navodi Ristić.

„Ili, recimo, primer Jugobanke, koja je imala odmaralište u Dubrovniku. Fenomenalna zgrada pod zaštitom države, građena u venecijanskom stilu. I ona je prodata, ali žena koja je kupila ne može da uđe u posed“, priča Ristić.

Među preduzećima koja od Hrvatske potražuju imovinu, uglavnom odmarališta na Jadranskoj obali, poslovne prostore i stanove na atraktivnim lokacijama, su i neke od najpoznatijih kompanija iz nekadašnje zajedničke države, od kojih neke i danas posluju. To su Genex, Simpo iz Vranja, Metalac iz Gornjeg Milanovca, Tigar iz Pirota, pančevačka Utva, Duvanska industrija iz Vranja, danas u vlasništvu Philip Morisa, Beočinska cementara, čiji je vlasnik sada francuski Lafarge, Naftna industrija Srbije, u većinskom vlasništvu ruskog Gasproma, Carnex iz Vrbasa i mnoge druge.

Ostali i bez imovine i bez obeštećenja

Neki od tih slučajeva su stigli i do Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, ali ni tu nije zabeležen neki veći uspeh.

„Sud u Strazburu je početkom godine doneo odluku, ali ne i presudu, što nije isto, da je tužba Mladost turista neprihvatljiva, uz obrazloženje da je neophodno sačiniti bilateralni sporazum između Srbije i Hrvatske, kao i da je Hrvatska ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima 1997. godine, a imovinu je oduzela 1992. godine. To je besmisleno. Nije neophodan bilateralni sporazum, jer sporazum o sukcesiji, koji su u Beču 2001. godine, potpisale sve bivše republike SFR Jugoslavije predviđa obavezu da se pravo na pokretnu i nepokretnu imovinu, koje su imali građani i pravna lica sa teritorije SFRJ na dan  31.12.1990. godine, zaštiti i vrati, u skladu sa međunarodnim normama ili da se, opet u skladu sa međunarodnim standardima, te firme i građani obeštete“, objašnjava Ristić i dodaje da Srbija direktno primenjuje sporazum o sukcesiji, te da njeni sudovi vraćaju imovinu hrvatskim firmama.

Preduzeće Mladost turist iz Beograda u Hrvatskoj je imalo hiljade kvadratnih metara turističkih kapaciteta.

„Samo hotel Avala u Baškim vodama, od oko 20.000 kvadratnih metara, danas vredi oko 30 miliona evra. Oni su to prodali, ali nas nisu obeštetili. Imali smo i odmaralište u Makarskoj od oko 6.000 kvadrata, ali to je sve srušeno, u Tijesnom zemljište od oko 12.000 kvadratnih metara. Ništa nam nije vraćeno, a sudske sporove vodimo godinama, još od potpisivanja sporazuma o sukcesiji”, kaže za Al Jazeeru Radomir Podinić, predsednik Nadzornog odbora ove firme.

Nedavna odluka tog suda u slučaju preduzeća Mladost turist iz Beograda ne ostavlja puno prostora za nadu da bi ova i druge firme iz Srbije u dogledno vreme mogle da dođu do imovine na koju polažu pravo. naime, u Strazburu se primenjuje precedentno pravo, pa bi na osnovu odluke po zahtevu Mladost turista, i ostali slučajevi mogli da dobiju sličan epilog, ocenjuje Ristić.

(Ne)obavezujuće preporuke organa UN-a

„Zbog toga mi sad nameravamo da ovaj problem iznesemo pred Stalni komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija u Ženevi. Pakt o građanskim pravima i povelja UN štiti jednakost građana pred zakonom. Mi tvrdimo da je ovim zakonom Hrvatska učinila da ljudi nisu jednaki, odnosno da su njeni  građani vrednij od drugih. Problem je što tom Komitetu mogu da se obrate samo oni koji se nisu obraćali sudu u Strazburu, jer jedno isključuje drugo, mada ima i drugačijih pravnih mišljenja“, objašnjava Ristić i navodi da se najmanje 30 firmi iz Srbije nije obraćalo sudovima u Hrvatskoj, te da može da pokuša u Ženevi. 

„Stalni komitet za ljudska prava UN utvrđuje stanje građanskih prava u nekom slučaju i daje preporuke. Zaduže nekog od svojih pravnika da prati da li ta država ispunjava preporuku. Ako ne ispunjava, onda idu sa izveštajem pred Savet bezbednosti UN“, kaže Ristić.

On podseća da je ovaj komitet prošle godine doneo preporuke za Srbiju po pitanju slobode izražavanja, odnosno slobode medija i da je Srbija obavezna da te preporuke poštuje, inače će izveštaj o nepoštovanju preporuka završiti pred Savetom bezbednosti.

„Mi se nadamo da ćemo isto uspeti i za Hrvatsku, odnosno da ćemo je preko organa UN naterati da poštuje elementarna ljudska prava, kao što je pravo na imovinu“.

Ipak, sudeći po sve većem broju primedbi na stanje u medijima i slobodu izražavanja u Srbiji, i pored preporuke Stalnog komiteta UN, pitanje je i koliko će i Hrvatska poštovati preporuku sve i da do nje dođe.

Vanredni profesor na katedri za međunarodno pravo i međunarodne odnose na Pravnom fakultetu Unverziteta u Beogradu Bojan Milisavljević navodi još jednu mogućnost koja stoji na raspolaganju vlasnicima imovine u Hrvatskoj.

“To je traženje zaštite na međunarodnom planu. Najpre pregovorima, a ako to ne da rezultat, onda država može da pokrene postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu kako bi zaštitila kompanije koje posluju u Srbiji”, objašnjava Milisavljević.

Ristić navodi i da postoji opcija arbitraže, koju predviđa i sporazum o sukcesiji, ali za sada nema najava da bi takav postupak mogao da bude pokrenut.

Izvor: Al Jazeera