Afera Hypo: Ja sam rob, živim samo za ratu

Piše: Snježana Mulić-Softić

Ona ne ide na godišnji odmor, ni na bolovanje. I jedno i drugo su joj prevelik luksuz. Čak joj je luksuz i misliti na bilo šta drugo osim na to kako da svaki mjesec “skucka” novac za ratu kredita u švicarskim francima (CHF), za koju nikad ne zna kolika će biti. Osim da će biti puno veća od one koja joj stoji u ugovoru o kreditu koji je prije sedam godina uzela u Hypo Alpe Adria banci.

Dženita Sirčić, uposlenica Tužilaštva Kantona Sarajevo, 2007. godine je digla 40.000 KM na otplatu od 15 godina, kako bi zakrpila rupe u svom finansijskom sistemu.

Ali, umjesto da “malo prodiše”, kako je tada mislila, zraka joj je ostalo tek toliko da mjesečno može zaraditi za ratu, koju joj banka godinama uvećava.

Sedamnaest samoubistava

“Kada sam potpisivala ugovor, niko me u banci nije upozorio da je kredit vezan za kurs švicarskog franka. Dali su KM-ove, i rata je od početnih 350 narasla na 540 KM-ova, a moja plata je 730 maraka”, kaže Dženita.

U Bosni i Hercegovini je, kažu u udruženju “Švicarac”, zbog nemogućnosti otplate kredita vezanih za švicarski franak (CHF) samoubistvo izvršilo 17 osoba.

“Ja ih razumijem. I sama ponekad imam suicidalne misli. Ja sam rob. Kad legnem, ni na šta drugo ne mislim nego na kredit. Za šest i po godina vratila sam 35.000, a kažu da moram dati još 51,5 hiljada”, kaže Dženita, koja se zbog silne brige razboljela.

U Srbiji se ništa konkretno nije poduzelo

U Srbiji je 22.000 korisnika kredita u švicarskim francima. Dejan Gavrilović, predsjednik udruženja “Efektiva” kaže da tamo nije trajno riješen taj problem: “Narodna banka Srbije nedavno je donijela mjere za olakšanje otplate tih kredita, gde korisnici tri godine plaćaju manju ratu, a zatim naredne tri uvećanu, što smo ocenili kao nepovoljno i nedovoljno dobro rešenje na duži rok. Dakle, osim presuda koje dobija udruženje ‘Efektiva’, u Srbiji se ništa konkretno nije preduzelo na rešavanju ovog problema.”

Oštećeni građani Srbije podnijeli su blizu 500 tužbi zbog povećavanja kamate. Do sada su dobili 25 prvostepenih presuda, od čega je samo jedna pravosnažna. Gavrilović kaže da se ljudi snalaze na razne načine kako bi isplatili kredite: manje troše, rade prekovremeno, ne koriste godišnji odmor…

“Ne smijem otići na bolovanje, jer je plata onda manja. Sad bih trebala raditi CT abdomena, ali nemam 35 KM da platim participaciju”, priča ova Sarajka, koja sebe i ostalih gotovo deset hiljada (6700 u FBiH i 3100 u RS-u) građana koji su se našli u sličnoj situaciji – naziva modernim robovima.

Njen radni kolega Meho Kandić također je u “dužničkom ropstvu”, ali kaže da se njegova muka ne može ni mjeriti sa Dženitinom, jer je uzeo znatno manji kredit. Svejedno, i njegov iznos se udvostručio i ni sam ne zna kad će ga se kutarisati.

Ipak, više se brine za kolegicu, pa je pokušava nasmijati.

Kandić priča o tome kako ga, ako zakasni sa uplatom rate samo dan-dva, iz banke odmah zovu, pa čak i vikendom i kasno navečer.

“Zbog toga se brakovi raspadaju, ljudi umiru, ubijaju se. Životi su podređeni samo da se nahrani neman, zvana Hypo banka”, kaže Kandić.

Uvećavanje nevolje

Fikreta Hadžiavdić iz Zenice žali se da se njenom suprugu, srčanom bolesniku, stanje pogoršalo otkako su mu skočile rate za kredit.

“Za suprugovu terapiju mjesečno nam treba hiljadu maraka, a skoro svu penziju dadnemo za ratu kredita. Da bih tužila banku, trebam imati analitičku karticu, ali banka za nju traži 20 KM. Nemam tih para, ali ću se morati snaći”, priča Fikreta i strahuje da njen suprug neće doživjeti kraj otplate kredita.

Nekad poznati tuzlanski stomatolog Zuhdija Selimović nije dočekao otplatu kredita koji je podigao 2006.

“Moj muž se samo srušio. Uzeo je kredit za opremanje ordinacije u iznosu od 197.000 KM i do trenutka kad je umro, otplatio je 154.000. Već sedmi dan od njegove smrti zvali su me iz banke i tražili novu ratu, a koja se sa početnih 2100 popela na 3600 maraka. Nisam sebi mogla doći da mi neko u tim trenucima traži novac. Imala sam nekretnine, ali su sve bile pod hipotekom. Prvo sam prodala auto, da bih ga sahranila i osigurala sebi i djeci da imamo jesti, onda sam sina povukla sa studija u Austriji, pa sam prodala kćerkin stan i banci uplatila 110.000 KM, a oni su rekli da sam dužna još 42.000”, priča kroz plač Razija.

Ali, nevolja se uvećavala kao grudva snijega bačena sa vrha brijega. Razija se razboljela, a banka ne želi skinuti hipoteku sa njenog voćnjaka i garsonijere koje namjerava prodati kako bi namirila dug.

“Ja nemam ni struju da platim. Ovo se više ne može izdržati”,  kaže Razija.

Ona nema “ni zdravlja, ni para” da dođe na proteste koje njeni sapatnici, okupljeni u udruženju “Švicarac”, organiziraju u Sarajevu.

Iz sličnih razloga ne dolazi ni Alen Suvajac iz Doboja.

“Meni je prioritet rata. Plaćam svakog mjeseca, ali mi nekad nedostaje 20, nekad 50 KM. Njih nije briga što meni ne ostane ni marka za život”, kaže Alen.

Pritisak na klijente

Korisnike kredita u švicarskim francima niko ne štiti, mada bi im, kažu, ako ništa drugo, trebao barem jedan veći tim psihijatara.

Jedinu utjehu vide u udruženjima koje su organizirali u entitetima. Udruženje “Švicarac”, koje okuplja oštećene korisnike kredita u francima u FBiH, vodi Kemal Duraković iz Bugojna.

I sam u dugovima do grla, Duraković danonoćno radi na rješavanju tog problema za sve članove udruženja, a pomogao je i osnivanje takvog udruženja u Republici Srpskoj.

Kaže, zadovoljan je barem zbog činjenice da udruženje ima advokate “anđele” koji gotovo volonterski rade i općinskom sudu u Mostaru ulažu tužbe protiv Hypo banke.

On, kao i mnogi drugi korisnici kredita u švicarskim francima, sumnja da Hypo banka potkupljuje pojedince uključene u sudski proces i tako oteže donošenje presuda.

“Crna knjiga” hrvatskih dužnika

U Hrvatskoj je blizu 125.000 osoba podiglo kredite u švicarskim francima. Selma Muftić-Pustički iz Udruge Franak kaže da je tamo vođena agresivna kampanja kreditiranja s valutnom klauzulom u švicarskim francima, što je prouzrokovalo da 70 posto stambenih kredita bude vezano za tu valutu. Kaže da se taj problem ne može smatrati ni približno riješenim, iako interesne grupe pokušavaju stvoriti percepciju da je tako. “Kroz novi Zakon o potrošačkom kreditiranju određena je administrativna mjera u vidu kamate 3,23 posto na stambene kredite, koja je donijela prvo materijalno olakšanje dužnicima. Takvo rješenje je prihvatljivo kao tranzicijsko, dok se problem sustavno ne riješi, jer su teško diskriminirani dužnici u hipotekarnim kreditima čije kamate iznose i do vrtoglavih osam posto.”

Udruga Franak je podigla kolektivnu tužbu, na koju je lani izrečena nepravosnažna presuda u korist klijenata. Objavila je i Crnu knjigu s pričama članova tog udruženja te je poslala nadležnim instancama, a kraju privodi i istraživanje o zdravstvenim posljedicama koje su ti krediti ostavili na klijente.

“Mi smo dobili već desetine presuda u Mostaru i četiri u Banjaluci. One su pokazale da je Hypo banka prekršila Zakon o deviznom poslovanju u valutnoj klauzuli i Zakon o obligacionim odnosima. Također, nije imala pravo obračunavati rate kredita po kursu na dan plaćanja, nego po onom na dan sklapanja ugovora, niti je smjela obračunavati kamatnu stopu s promjenljivom maržom, nego samo pratiti promjenu libora na tržištu”, kaže Duraković.

Faruk Zukić i Ćamila Mujezin naglašavaju da banka permanentno vrši pritisak na klijente da pristanu na reprogramiranje kredita.

Direktor Hypo Alpe Adria banke u decembru je oštećenim klijentima ponudio pojedinačnu nagodbu.

“Recimo da imate kredit na deset godina. Mi snižavamo kamatu za 1, 2, 3 posto, ovisi. Prebacimo sve u eure i onda do četiri posljednje rate otpišemo”, obrazložio je ponudu Alexander Picke, direktor Hypo Alpe Adria banke.

Produživanje agonije

Međutim, korisnici kredita neće za to ni da čuju.

Meho Kandić objašnjava da bi u tom slučaju banka “samo rastegla kredit na duži period, prividno smanjila visinu rate, a produžila agoniju”.

Ipak, svi najveću odgovornost vide u Agenciji za bankarstvo FBiH i njenom prvom čovjeku – Zlatku  Baršu.

Traže njegovu i ostavke njegovih saradnika, optužujući ih za “enormni kriminal u bankarskom sektoru i nepoštivanje zakona”.

Zlatko Barš, međutim, smatra da nema nijednog razloga da podnese ostavku, a u saopćenju koje je dostavljeno Al Jazeeri naglašava da je “Agencija dala preporuke banci da napravi program olakšica za korisnike kredita za vraćanje kredita i da im na osnovu toga ponudi sporazumno rješavanje nastalog problema, da još jednom analizira negativne posljedice koje je imao rast kursa CHF-a na korisnike kredita i njihove teškoće da uredno servisiraju obaveze te da još jednom preispita mogućnost dodatnih programa i mjera.

Također, onima koji žele sporazumno riješiti vraćanje kredita, preporučeno je da banka nastavi sa aktivnostima na smanjenju rata, kamata, reprograma, greis perioda i konverzije, a za korisnike kredita koji žele čekati konačne presude po podnesenim tužbama, razmotri mogućnost nepozivanja žiranata”.

Parlament FBiH u četvrtak je prihvatio spisak sa 12 zahtjeva udruženja “Švicarac”, od kojih je najvažnije ono vezano za usklađivanje rate kredita sa kursom na dan potpisivanja ugovora sa bankom, i uvrstio ih u parlamentarnu proceduru.

Ovaj potez u udruženju shvataju kao veliki korak naprijed ka konačnom rješenju problema. 

Izvor: Al Jazeera