Afganistan: Više od milion raseljenih

Amnesty International kaže kako se afganistanska vlada nije sposobna pozabaviti alarmantnim rastom broja raseljenih koji bježe pred nasiljem u zemlji. U novom izvještaju navode kako je više od milion ljudi moralo napustiti domove zbog borbi protiv tailbana i drugih oružanih skupina.

Zidanje u kampu za raseljena lica uzaludan je posao. Ali Muhamed nema mnogo izbora u logoru Čari Kambar u južnom predgrađu glavnog afganistanskog grada Kabula. Prije pet godina došao je iz provincije Helmand. Ranjen je u kičmu, i od tada je hrom.

„Zapadne snage su ispalile granate, a onda su talibani napali iz drugog smjera. Bili smo između njih. Meci talibana s jedne, a rakete afganistanske vojske s druge strane. Mnogi su poginuli, a mi smo morali pobjeći”, rekao je Mohammad Dawood, raseljeno lice.

Uzalud pokušava da sakupi novac za operaciju, jer mora da osigura hranu i krov nad glavom.

„Već treći put u pet godina, Muhamed obnavlja kuću. Jedini materijal koji mu je dostupan je blato. Kaže da će biti zadovoljan ako zidovi izdrže do naredne kišne sezone”, prenosi novinar Mohamed Vall.

On je tek jedan od nekoliko hiljada onih koji žive u ovom logoru, lavirintu usko isprepletenih kućica od blata. Već sedam godina kampovi u blizini Kabula mjesto su bijede i teškog života.

Žrve rata 

Dok su afganistanske vlasti i strane sile zauzete ratom u zemlji, žrtve tog rata su prepuštene same sebi. Desetine hiljada su napustile zemlju i otišle na neizvjesno putovanje do Sredozemlja i šire. Malo je razloga za ostanak.

„Ovdje nemamo ništa. Ni škole, ni lijekova. Jedina ambulanta propisuje isti lijek za sve pacijente i sve bolesti. Pomoć koja nam je poslana ukradena je prije nego što je stigla. Vidio sam dokumente. Jedna organizacija nam je donirala hiljadu i 300 plastičnih pokrivača za krov. Mi smo dobili samo 320”, kazao je Tawoos Khan, predstavnik kampa.

Prema novom izvještaju Amnesty Internationala, u Afganistanu je danas zapanjujućih 1,2 miliona raseljenih. Prije tri godine bilo ih je blizu petsto hiljada. Iz ove organizacije navode da raseljeni žive na rubu egzistencije, suočavaju se sa prinudnim iseljavanjem, a njihova djeca umiru za vrijeme hladne zimske sezone.

Muhamed i drugi ne mogu da nađu posao u Kabulu. Kažu da su diskriminisani jer odjećom podsjećaju na talibane, a nemaju novca za novu. Gladni i odbačeni od dugih, njihova tijela možda izgledaju krhko, ali su im riječi prožete bijesom. Za sada su bez nade u bolje sutra.

Izvor: Al Jazeera