Agrokorov ‘odred za čišćenje’

Alvarez je predstavio svoj tim, neformalnu novu upravu Agrokora, u kojem nema nijedan čovjek iz Hrvatske i cijele regije (Marko Lukuni? / Pixsell)

Kako nema rata bez žrtava, tako nema ni restrukturiranja. Nema mrtvih i ranjenih, ali zato ima otpuštenih i propalih. Ma koliko novi upravitelj Agrokora Antonio Alvarez III tvrdio da je uspješno restrukturirao kompanije po Africi, teško mu je vjerovati da je preoblikovanje prošlo bez žrtava jer – i zdrav razum govori – da je sve u redu s najvećom hrvatskom kompanijom, Alvarez ne bi ni čuo za Agrokor, a kamoli mi za njega.

Situacija je uistinu ozbiljna. Toliko ozbiljna da bi slom Agrokora Hrvatsku gurnuo u novu krizu, a iz one prošle, koja je počela još tamo 2008. godine, tek se počela izvlačiti. Poslovanje Agrokora izravno generira 2,5 posto hrvatskog BDP-a, u njegovim kompanijama radi 60.000 ljudi, od čega polovica u Hrvatskoj, na koncern su indirektno navezane još tisuće kompanija koje svakodnevno posredstvom Agrokorove maloprodajne mreže prodaju svoje proizvode.

O kakvoj je nevolji riječ dovoljno ilustrira podatak o nevjerojatnih 2,2 milijarde eura duga samo dobavljačima, od kojih polovica otpada na dugove izvan Hrvatske. Samo za kamate Agrokor godišnje plati 340 milijuna eura na 3,4 milijarde eura kredita. Za usporedbu, Hrvatska – koja grca pod tim teretom – godišnje za kamate izdvaja 1,4 milijarde eura na 38 milijardi eura. Ili, još ilustrativnije, na plaće Agrokorovih zaposlenika otpada gotovo četiri posto ukupnih plaća. I sve tako redom.

Ove podatke iznosimo uz ogradu, s obzirom na to da je Agrokor dugove krio kao zmija noge, a mediji – navezani za njegove oglase – nisu previše truda ulagali da bi ih otkrili, s obzirom na lošu osobinu Ivice Todorića da se osveti i za benignije novinarsko uplitanje u poslovanje (još uvijek) njegove kompanije, pa se znalo dogoditi da bi zabadanje nosa u Todorićev ekonomski model znalo dovesti i do otkaza nadobudnim žurnalistima.

Loše vijesti smjenjuju jedna drugu

Situacija se, međutim, promijenila. Mantru o privatnom vlasništvu zamijenio je već pomalo otrcan moto Ostapa Bendera “Ideje naše, benzin vaš”. “Spasimo Agrokor” vrišti sa svih strana. Država donosi poseban zakon koji bi posrnuli koncern trebao održati na životu. Mimo svih zakonskih odredbi na čelo kompanije dolazi čovjek za koga se ne zna tko ga je uopće imenovao na tu funkciju. Na površinu, kao iz Pandorine kutije, izlaze mjenice bez pokrića, donedavno nedodirljive tvrtke završavaju u blokadi zbog – za njih – smiješno niskih iznosa, estradne zvijezde pozivaju građane da kupuju u Konzumu…

Loše vijesti smjenjuju jedna drugu, a kad se takvo nešto događa, novac u pravilu – nestaje. Vraća se u privatne džepove, nastaje nelikvidnost i kreće recesija. Scenarij koji smo već nekoliko puta vidjeli u Hrvatskoj. Onu “azijsku” krizu s kraja devedesetih, kada su kamate skakale u nebo, tvrtke su jedva preživjele. Ona “zapadna”, s kraja prošlog desetljeća, poharala je još više ekonomije.

A sada nam na vrata kuca i treća, “Agrokorova”, prva koja je naša, autohtona, hrvatska kriza, čije posljedice tek naslućujemo. Primjerice, među prvim žrtvama mogla bi biti kutinska Petrokemija sa 1.700 zaposlenih, čiji je glavni kupac upravo Agrokor. Da ne spominjemo sve one silne, što veće, što manje dobavljače, koje čekaju teška vremena. U četvrtak su upozorili da se mora pronaći rješenje već sutra, ma kakvo ono bilo, samo da im pomogne. Jedan od njih, tvrtka Ovum, koja Konzumu dostavlja jaja, tako je zbog nenaplativih mjenica u iznosu 9,5 milijuna kuna (1,3 milijuna eura) podnijela zahtjev za pokretanje stečaja nad najvećim trgovačkim lancem.

Mjenice uobičajene

Pitate se otkud mjenice? Mjenice su u Agrokoru uobičajen način plaćanja. Umjesto da plate robu izdaju mjenice koje otkupljuju faktoring društva, često u vlasništvu banaka. Dok je po piramidalnoj Ponzijevoj shemi bilo novca, te su se mjenice mogle naplatiti. Kad je, međutim, vrag došao po svoje, a kad-tad morao je doći jer je to takav ekonomski model, mjenice su postale nenaplative.

Zanimljivo je da je Hrvatska narodna banka, nosilac monetarne politike i stabilnosti, sve to šutke promatrala. Javili su se tek neki dan kratkim priopćenjem da su utvrđene određene nepravilnosti u bankarskom i da je dio banaka prekršajno kažnjen.

Država, s druge strane, donosi tzv. lex Agrokor, koji joj omogućava imenovanje izvanrednog povjerenika u tvrtkama s više od 5.000 zaposlenih i više od milijarde eura duga, a takvih u Hrvatskoj, osim Agrokora, jedva da ima. Tim se zakonom Agrokor stavlja u povlašten položaj pred ostalim kompanijama u teškoćama. Cilj je pronaći način da banke upumpaju dodatni novac u koncern, kojim bi se omogućio nastavak poslovanja i plaćanje računa. One bi, prema zakonskom rješenju, time stekle poseban položaj, s obzirom na to da bi se u slučaju stečaja prve i naplatile. Dakle, preskočili bi sadašnje dužnike i vjerovnike.

Opozicija upozorava da se usvajanjem “lex Agrokora” otvara mogućnost podnošenja kasnijih tužbi zbog eventualne štete koju bi državni komesar mogao nanijeti kompaniji, što bi moglo dovesti do plaćanja velikih odšteta. Kako tvrdi predsjednik SDP-a Davor Bernardić, njime se sudbina Agrokora izravno vezala uz državnu imovinu i novac poreznih obveznika.

I Italija je na sličan način spašavala Parmalat

Osim toga, dojam je da je državna vrhuška zaboravila na činjenicu da Agrokor ima priličnu imovinu i izvan Hrvatske, pa se postavlja pitanje kako će vjerovnici iz, primjerice, Bosne i Hercegovine ili Srbije gledati na ovaj pravni salto mortale Vlade Hrvatske.

Vladajući se pravdaju da je jedina alternativa stečaj kompanije i prisilna naplata milijardi eura duga iz Agrokorove imovine, što bi izazvalo još veću štetu. Podsjećaju na primjer Parmalata, koji je po sličnom modelu spašavala Italija.

U takvu situaciju u Zagreb je stigao spomenuti Antonio Alvarez III, Filipinac impresivnog školovanja i još impresivnije biografije iz tvrtke Alvarez & Marsal, koja je provela cijeli niz restrukturiranja po svijetu, među ostalim, i ono najveće, američke banke Lehman Brothers, na kojem su zaradili 1,4 milijarde dolara. Lehman je, sjećamo se, završio u stečaju. Nije, doduše, poznato tko ga je zapravo angažirao. Imenovan je na poziciju direktora za restrukturiranje, nagađa se, na traženje ruskog Sberbanka, koji, zajedno s još jednom ruskom VTB bankom, kreditira Agrokor s 1,3 milijarde eura.

Odmah po dolasku Alvarez je predstavio svoj tim, neformalnu novu upravu Agrokora, u kojem – zanimljivo – nema nijedan čovjek ne samo iz Hrvatske nego ni iz cijele regije. Tek se, među tim hrvatskoj javnosti nepoznatim ekspertima, nalazi jedna Australka hrvatskog porijekla, Marija Šimović.

Sve u svemu zanimljiva ekipa, posebno Alvarez, koji se u slobodno vrijeme bavi pjevanjem plesnih poskočica, što ga, kako tvrdi, ne ometa u poslu kojim se bavi. Šimović je, pak, svojevremeno sudjelovala u reality showu kao prikrivena šefica tvrtke koja mora otkriti probleme u poslovanju. Ofarbala je kosu u plavo i zaposlila se u restoranu “Harry Ramsden's”. Otkrila je da je do problema došlo zbog toga što se u blizini otvorio trgovački centar koji je privukao dio stalnih gostiju, ali ona je problem uspješno riješila tako što je potpisala ugovore s umirovljenicima, koji su počeli dolaziti u restoran.

Ovaj “odred za čistoću” koji mora provesti “bolne (alva)rezove” na čelu sa “Davidom Guettom”, kako se Hrvati zabavljaju na društvenim mrežama, ima pred sobom tešku zadaću, ako im je uopće misija spašavanje kompanije.

Promjena u komunikaciji

Ono što se na prvu promijenilo jest dramatična promjena u komunikaciji. Dok se Todorića u javnosti moglo vidjeti svake prestupne godine, Alvarez je odmah po dolasku održao tiskovnu konferenciju da bi se nekoliko dana kasnije sastao i s Plenkovićem, kada je na pitanje tko je sada glavni u Agrokoru dao nedvosmislen odgovor: “Ja sam na čelu restrukturiranja, ja donosim odluke, ja vodim razgovore s dobavljačima, ali nemam nikakva ograničenja, mogu se uključiti i u razgovore s vjerovnicima”.

Rekao je i da će spašavanje Agrokora biti zahtjevan i težak posao, da ulazimo u vrlo neizvjesno razdoblje, ali i da je doneseni zakon korak naprijed koji je potaknuo izložene banke da se uključe u proces i nastave financirati Agrokor. Svim zaposlenicima poslao je pismo, zatraživši od njih da odgovorno i revno nastave raditi svoj posao, a građane zamolio da kupuju u Konzumu.

Ako ništa drugo, barem smo se pomaknuli u odnosu na prije dva mjeseca, kada je ministar financija Zdravko Markić, inače donedavni izvršni direktor Agrokora, mrtav-hladan izjavio da poznaje situaciju u koncernu i da nema govora o bankrotu. Ispalo je, međutim, kao što danas vidimo, da je govorio najobičnije gluposti.

Dno provalije u koju je upao Agrokor, uz punu asistenciju države, još se ne vidi. Kako god bilo, operacija je počela, ali što je pacijentu znat će se tek kad se otvori utroba. Samo da ne ispadne da će je odmah zašiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera