AI: Masovna hapšenja mladih u Egiptu

Dvije godine nakon što je s vlasti zbačen predsjednik Muhamed Mursi, Egipat je prošao put od „masovnih protesta do masovnog pritvaranja“, pokazuje novi izvještaj Amnesty Internationala.

U izvještaju „Zatvorska generacija: Egipatska omladina odlazi sa protesta u zatvore“ navode se detalji sve veće represije u Egiptu.

Objavljivanje izvještaja u utorak označava drugu godišnjicu egipatskih protesta do 30. juna čiji su učesnici sada na udaru proizvoljnog hapšenja i pritvaranja.

„Masovne proteste zamijenila su masovna hapšenja“, kaže Hassiba Hadj Sahraoui, zamjenica direktora Amnestyja za programe Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

„Neumoljivim hapšenjem egipatskih mladih aktivista vlasti uništavaju nade cijele generacije za bolju budućnost“, dodala je.

Prema izvještaju, aktivisti procjenjuju kako je 41.000 osoba bila uhapšena, optužena ili osumnjičena za nešto, najčešće kroz nepoštene sudske postupke gdje su dokazi bili samo izjave sigurnosnih snaga.

Kreatori izvještaja ističu kako je egipatsko društvo vidjelo da se skupovi za slobodu govora obustavljaju, zatvaraju, a da vlasti pod vodstvom predsjednika Abdul-Fattaha al-Sisija nastoje ugušiti aktivizam velikog broja aktivista, političara i mladih u ime državne sigurnosti.

Izvještaj se fokusira na 14 mladih osoba koje su bile među hiljadama onih koji su proizvoljno hapšeni i bili na meti praksi „koje nisu u skladu sa međunarodnim pravom“.

Policijska država

Represija vlasti u početku je krenula zatvaranjem lidera Muslimanske braće i njihovih pristalica. Sada se, međutim, obim djelovanja proširio na univerzitetske kampuse, ulice, porodične kuće i urede pokreta za ljudska prava.

„Današnji Egipat je policijska država“, kaže Nicholas Piachaud, istražitelj egipatskog tima Amnestyja. „Ljudi se sada strašno plaše kucanja na vrata tokom noći“, rekao je za Al Jazeeru.

Za mlade u državi, koji su nekada dobijali čestitke iz cijelog svijeta jer su bili pulsirajući centar pokreta egipatskih protesta, potezi vlasti postali su ogroman izvor straha i očajanja.

Jedan mladić, Mohamed Ahmed Hussein, imao je tek 18 godina kada je bio uhapšen jer je nosio majicu sa političkim sloganom. Do sada je proveo 500 dana u zatvoru, bez optužbe ili suđenja, a njegova porodica govori kako mu tijelo pokazuje oznake mučenja.

„Vlasti su sada jasno pokazale kako žele otkinuti srce pokreta protesta, bit će po njihovom, a zatvor je alternativa“, navodi Piachaud.

Nedavni izvještaji o nestancima samo dodaju gorivo na atmosferu straha.

Nacionalno vijeće za ljudska prava, koje je Vladina ustanova, 9. juna je dobilo 50 žalbi porodica koje sumnjaju da su njihovi voljeni zatvoreni bez mogućnosti komunikacije sa vanjskim svijetom.

„Jedna porodica pritvorene osobe sa kojom smo razgovarali govori kako prolaze kroz užasne stvari, ali da je užasavajuće šta se dešava zbog nedavnih nestanaka“, kaže Piachaud.

Godinu dana zatvora bez procesa

U skladu sa državnim Zakonom o krivičnom postupku optužene osobe u Egiptu mogu biti zatvorene 45 dana bez suđenja, a ovaj period sud može produžiti nakon revizije.

Prema izvještaju, zakon je doveo do toga da određene osobe bez suđenja budu zatvorene više od godinu dana.

Kad dođe do suđenja, ono može sadržavati nepoštene prakse koje mogu izobličiti proces, tim odbrane može dobiti nepotpune dokaze, dolazi do iznenadnih promjena saslušanja, pa čak i prijetnji advokatima.

Jedno suđenje je bila naročita „farsa“, navodi se u izvještaju, a tom prilikom se optuženi kažnjava zatvorom u odsustvu, a kućni videosnimci se koriste kao dokazi.

Yara Sallam, poznata aktivistica za ljudska prava, jedna je od osoba koje su optužene za učešće u „nedozvoljenim demonstracijama koje su ugrozile javni red“.

Njen advokat kaže kako ona nije učestvovala na takvim protestima i da je uhapšena kada je kupovala vodu na kiosku.

Na dan njenog suđenja zvaničnici su promijenili lokaciju saslušanja, a da nisu javili advokatima odbrane.

Sallam i njen advokat morali su putovati 25 kilometara na novu lokaciju gdje ju je zatamnjeno staklo sprečavalo da komunicira sa advokatom tokom suđenja.

Premda je Sallam jedna od poznatijih ličnosti kojima se sudi, represija u Egiptu nije ograničena samo na prominentne glasove.

Prema izvještaju, neki neškodljivi potez, poput nošenja pogrešne majice ili šetnja ulicom gdje su demonstracije, može dovesti do pritvora.

„Bilo koja osoba koje kritiziraju vlasti i takva osoba je u opasnosti“, objašnjava Piachaud. Sve manji politički prostor u Egiptu nalazi se na udaru regulacija koje ograničavaju vrijeme i mjesto održavanja demonstracija.

Opravdanje restrikcija

Zakon o protestima, usvojen u novembru 2013. godine, nalaže da javni protesti moraju imati ranije odobrenje Ministarstva unutrašnjih poslova i dozvoljava snagama sigurnosti da koriste prekomjernu silu kako bi rastjerali demonstrante.

Ove restrikcije Vlada opravdava navodeći kako je to način obnove stabilnosti države nakon nedavnih napada na snage sigurnosti i policiju.

Ipak, izvještaj AI-a pokazuje da često, ukoliko jedan ili nekoliko učesnika demonstracija postanu nasilni, policijske snage će uhapsiti sve osobe koje su tada bile u tom području. Prema mišljenju Piachauda, ovo je „isisalo zrak iz svih javnih dijelova društva“.

Izvještaj, također, ističe da su međunarodni partneri Egipta pasivni kada je riječ o navedenim problemima i da su odabrali iskazati dobrodošlicu Sisiju na političko polje umjesto da kritiziraju sve veću represiju.

Međunarodna zajednica je, kaže Paichaud, bila tiha kada su egipatske snage sigurnosti ubile stotine demonstranata u augustu 2014. godine i da ta tišina traje i danas.

„Egipatski partneri kažu da brinu zbog ljudskih prava, a s druge strane, prodaju i prebacuju vojnu opremu vrijednu stotine miliona dolara egipatskim vlastima. To je jedan opasan signal vlastima“, dodaje.

Izvor: Al Jazeera