Ako želite dobru plaću za malo posla, zaposlite se u agenciji

Agencije nisu osnivane samo u resorima gdje su zaista bile potrebne (Al Jazeera)

Hrvatska još nije imala vladu koja se nije zaklinjala u povećanje efikasnosti vlastite administracije. Bez obzira na ideološku orijentaciju, svim političkim elitama zajednička je mantra o potrebnom smanjenju kvantitete, a povećanju kvalitete u upravljanju državom.

Međutim, kao što to često biva, od teorije do prakse dug je put. Najbolji je primjer s agencijama koje su osnivane u Hrvatskoj u zadnjih 25 godina. Najviše ih je, oko 90 (ovaj podatak uzmite s rezervom, s obzirom da je do službenih podataka praktički nemoguće doći) bilo između 2007. i 2010. godine.

Nisu osnivane samo u resorima gdje su zaista bile potrebne kao operativno tijelo koje će ubrzati proceduru i olakšati administrativne muke građanima i poduzetnicima, nego i u onima gdje je već na prvi pogled bilo jasno da služe samo, kako se to voli reći, „uhljebljivanju“ politički i rodijačko podobnih kadrova.

Išlo se toliko daleko da su neki političari tvrdili da se njihov broj rapidno povećava, jer da tako traži Europska unija, a kad EU nešto traži, onda se o tome ne raspravlja. To je, međutim, većim dijelom bila laž, budući da su kasnija rezanja, započeta 2010. godine, napravljena upravo pod pritiskom iz Bruxellesa kojem nije trebala dubinska analiza da shvati što se u Hrvatskoj događa s bujanjem nepotrebnih agencija.

Savjetovanje bračnih parova

A bilo ih je svakakvih. Dio kao da je izišao iz popularnog stripa „Alan Ford“ u kojem je za ilustraciju korumpirane i nesposobne administracije uzeto „Ministarstvo za istraživanje rude i gubljenje vremena“. Najbolji je primjer Agencija za savjetovanje bračnih parova. Tamo je radila cijela regimenta od nevjerojatnih 107 ljudi za čije je plaće država izdvajala više od dva milijuna eura godišnje. Glavna aktivnost bila je da bračne parove, nakon savjetovanja, šalju u lokalne centre za socijalni rad gdje bi se potom provodio postupak mirenja ili se pokretao razvod.

Ništa manje besmislena nije bila i Agencija za regulaciju željezničkog tržišta kojoj je bila zadaća da regulira željezničko tržište na kojem djeluje samo jedan operater – Hrvatske željeznice, pa ispada da je za 600 tisuća eura godišnje, koje su se izdvajale za devetero zaposlenih, štitila HŽ od njega samoga. Ta je agencija nastala inicijativom EU koja je željela da Hrvatska demonopolizira željezničko tržište, ali od toga nije bilo ništa. Danas Hrvatska ima dvije agencije koje se bave željeznicom – jedna je Agencija za sigurnost željezničkog prometa sa 16 zaposlenih, a druga Agencija za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu u kojoj radi sedmero osoba.

Među uzaludnijim agencijama sasvim sigurno bio je i Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo. Zapošljavao je 12 osoba za čije plaće se mjesečno izdvajalo gotovo 20 tisuća eura, a čije je glavna aktivnost bila organizacija festivala vina i proslava Martinja. Taj Centar postoji i danas, ali ima znatno šire ovlasti i zapošljava, prema podacima koje smo dobili iz Ministarstva uprave, 141 osobu. 

Bilo je tu svega i svačega – od Hrvatske agencija za borbu protiv dopinga u sportu (radili su u 300 kvadrata uredskog prostora, samo su 2009. godine na putovanja i plaće svojih petero djelatnika plus dvomjesečno interno glasilo, internetsku stranicu, režije i najam potrošili 700 tisuća eura da bi otkrili tek jednog sportaša koji je bio pozitivan na marihuanu), Ureda za koordinaciju sustava procjene učinka propisa (bio je smješten u strogom centru Zagreba, radilo je, odnosno – nije radilo ništa, sedmero ljudi koji su primali plaću, ali nisu primali stranke niti donosile nikakve odluke), Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva, pa Centra za krš, Agencije za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom, Agencije za obnovu osječke Tvrđe, Agencije za opremu pod tlakom, Hrvatskog zavoda za mentalno zdravlje, Agencije za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova, Hrvatske informacijsko dokumentacijske referalne agencije, Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo…

Zbrajali su ih mediji i razapinjali početkom ovog desetljeća što je dovelo do smanjivanja njihova broja s tadašnjih 90 na sadašnjih 55, što je prosjek koji ima i Europska unija. Posebno je neshvatljivo bilo da su državni dužnosnici za neke od njih doznali preko medija, mada su po prirodi stvari morali znati tko i kako funkcionira u njihovim resorima, pa su – zabavljajući se – novinari predložili Vladi da osnuje „agenciju za agencije“, što su ovi očito ozbiljno shvatili pa formirali „Povjerenstvo za analizu poslovanja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima“ čime se krenulo u ukidanje i spajanje nepotrebnih institucija.

Svi su oni pritom imali i sjajne plaće. Zbog limita plaća u ministarstvima, bilo je puno isplativije raditi u agencijama. Primjerice, ravnatelj Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je do 2013. godine imao plaću od 3,6 tisuća eura bruto koja mu je snižena na 2,5 tisuće eura. Drugi primjer je pomoćnik ravnatelja Središnjeg registra osiguranika kojem je primanje srezano s tri tisuće eura na 1,8 tisuća eura. Analizom koja je napravljena prije dvije godine utvrđeno je da je prosjek godišnjih rashoda po zaposleniku u agencijama koji su išli preko Centralnog obračuna plaća (COP) bio 16 tisuća eura, a oni koji nisu bili u tom sustavu imali su puno više – 24 tisuće eura.

Službenici i namještenici

Ni sada nije stanje kakvo bi trebalo biti. Pripremajući se za ovaj tekst zatražili smo od Vlade Republike Hrvatske cjelovit popis svih agencija i broja ljudi koji rade u njima. Uputili su nas na Ministarstvo uprave gdje smo na odgovor morali sačekati nekoliko dana, budući da ih je upravo naše pitanje podsjetilo da ga ažuriraju.

Prema Popisu agencija i drugih pravnih osoba agencijskog tipa (iz Smjernica za uređenje sustava agencija, zavoda, fondova, centara i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima, koje je Vlada donijela na sjednici 23. travnja 2015. godine), u Hrvatskoj funkcionira 55 takvih pravnih osoba.

Dobili smo i popis zaposlenih u njih 39 u kojima radi 3689 osoba, uključujući službenike i namještenike. Broj zaposlenih dobili smo samo od onih agencija koje unose podatke za zaposlene unose u Registar zaposlenih u javnom sektoru.

Najviše ih radi u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, njih 737, slijede Hrvatska poljoprivredna agencija (330), Savjetodavna služba (274), Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (231), Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (205), Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (121) i tako dalje.

Među njima i dalje ima onih koje, barem na prvi pogled, baš i nisu neophodne da funkcioniraju kao posebno tijelo poput Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (šestero zaposlenih) ili Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (80), odnosno Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi (21). Tu je i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, koji je osnovala SDP-ova Vlada Zorana Milanovića 2012. godine s ciljem da ulaganje u tom sektoru učini maksimalno transparentnim, što je hvalevrijedna ideja koja je, na žalost, ostala mrtvo slovo na papiru, budući da je jedno od najvećih koje se upravo priprema, u LNG terminal na Krku sadašnja HDZ-ova Vlada Andreja Plenkovića proglasila službenom tajnom.

Uvođenje reda u agencije bio je važan dio prošle Vlade koju je predvodio tehnokrat Tihomir Orešković. On je predvidio gašenje 12 javnih institucija za što je bilo potrebno promijeniti čak 30 propisa, odluka i zakona, a postigla bi se ušteda od nekih 700 tisuća eura. Njegov plan tek je manjim dijelom realiziran.

‘Agencija nije privatna organizacija’

Velike planove oko agencija ima i ova Vlada. Ministarstvo uprave pripremalo je nacrt prijedloga Zakona o javnim agencijama kojim bi se trebalo urediti i racionalizirati njihovo poslovanje, kao i rad agencija, plaće i bonusi zaposlenika, što bi u konačnici dovelo do smanjenja broja agencija.

Međutim, izlaskom Mosta iz vladajuće koalicije i odlaskom ministra Ivana Kovačića pitanje je što će biti s najavljenom reformom kojom bi se, između ostaloga, plaće u agencijama izjednačile s onima u državnoj službi, osim za radna mjesta koja zahtijevaju specijalistička znanja.

Također bi pri osnivanju novih agencija trebalo napraviti analizu u kojoj bi se utvrdilo mogu li se ti poslovi kvalitetno obavljati u nekom od ministarstava ili proširenjem djelokruga u jednoj od postojećih agencija.

Predložilo se i da ravnatelje i zamjenike imenuje Vlada na prijedlog resornog ministarstva na temelju javnog natječaja. Agencije bi se, također, podijelile na regulatorne, koje obavljaju posao nezavisnog regulatornog tijela i izvršne koje se bave neposrednom provedbom zakona.

Promjene idu i u smjeru da se onemogući agencijama da ostvaruju višak prihoda nad rashodima.

„Agencija nije privatna organizacija da joj je cilj ostvarivanje profita – kao javna organizacija trebala bi naplaćivati takve prihode koji će pokrivati njezine troškove ili dio troškova koji se ne nadoknađuje iz državnog proračuna”, rekao je Ivan Koprić, profesor s Pravnog fakulteta koji je sudjelovao u pripremi nacrta zakona.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu

Ono što posebno boli one koji rade u agencijama je smanjenje broja rukovodećih kadrova. Na primjer, u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje radilo je 70 zaposlenika od kojih je sedam pomoćnika ravnatelja, 15 načelnika odjela i 37 rukovoditelja odsjeka. Dakle, 59 je rukovodećih. U Agenciji za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu je slično – od devet zaposlenih pet ih je na rukovodećim pozicijama.

I, na kraju, ako bi se sve to ostvarilo, broj agencija smanjio bi se za 20 do 30 posto čime bi se uštedjelo 10 milijuna eura, ali dok se dođe do toga proći će još puno vremena.

„Očekujem da ministar najveći otpor smanjenju broja pravnih osoba na koje se misli doživi od svojih kolega. Za osnivanje i funkcioniranje tih institucija odgovorni su resori, a oni vrlo rijetko priznaju da je nešto neracionalno. U pravilu, uvijek nedostaje ljudi i novaca i uvijek je previše posla“, rekao je za Al Jazeeru bivši ministar uprave SDP-ovac Arsen Bauk.

Da je u pravu dokazuje i podatak da su u zadnje dvije godine, kako su nam kazali u Ministarstvu uprave, spojene samo Agencija za zaštitu okoliša i Državni zavod za zaštitu prirode u novu pravnu osobu pod nazivom Hrvatska agencije za okoliš i prirodu, dok je s popisa brisana i Agencija za opremu pod tlakom.

Izvor: Al Jazeera