Al-Kaidin poklon jordanskom kralju Abdullahu

Kralj Abdullah godinama uvjerava javnost u zemlji i inostranstvu da kraljevstvo ulaže napore u demokratizaciju (Reuters)

Piše: Jillian Schwedler

Osujećeni Al-Kaidin plan za napade na više mjesta u Jordanu bio je poklon jordanskom kralju Abdullahu. Dok javnost u zapadnim zemljama kralja smatra umjerenim u moru ekstremizma, Jordancima su dosadili njegova prazna priča o demokratiji i promjene kabineta, koji nikada ne ispune obećano.

U vrijeme kada raste nesloga u redovima režimu lojalne opozicije, kao i tradicionalne baze podrške, i kada sirijske izbjeglice pokazuje znakove nemira, hapšenja Al-Kaidinih zavjerenika unutar Jordana pružili su dobrodošlu diverziju za kralja. Hapšenja su sa nepopularnog prisustva američkih trupa u kraljevstvu i raširenih zahtjeva građana za stvarnim političkim reformama preusmjerila pažnju na domaću sigurnost i sposobnost režima da zaštiti svoje subjekte.

‘Nezavisna’ izborna komisija, naprimjer, imenuje se kraljevskom odlukom.

Kralj Abdullah godinama uvjerava javnost u zemlji i inostranstvu da kraljevstvo ulaže napore u demokratizaciju. Po svemu sudeći, javnost izvana je daleko otvorenija za ovu priču. Kralj nam govori da je Jordan već dosta odmakao u reformskim naporima, potaknut arapskim ustancima, nudeći (s Marokom) model za postepene reforme, političku stabilnost i obuzdavanje islamističkog ekstremizma.

Zaista, sve što se može reći o potrebi za demokratskim političkim reformama kralj Abdullah je to već rekao. Veća vladavina prava, ovlašten Parlament, nezavisna izborna komisija, Ustavni sud i veća sloboda izražavanja. To nisu obećanja, to su sve stvari koje je monarh već uradio. U stvarnosti, međutim, oni ne znače značajne reforme. “Nezavisna” izborna komisija, naprimjer, imenuje se kraljevskom odlukom.

Snishodljivi Stewart

Tokom nedavnog gostovanja u Daily Showu, kralj Abdullah je rekao Jonu Stewartu kako se nada da će njegova uloga u upravljanju zemljom značajno biti smanjena u budućnosti – iako vjerovatno ne u bližoj budućnosti. Neubjedljiv i snishodljiv, Stewart nije uzvratio čak ni jednim osvrtom na dobro dokumentirane probleme u kraljevstvu, kao što su nedavni zakon kojim se strogo ograničava sloboda izražavanja na internetu, ili hapšenje učesnika mirnih demonstracija pod antiterorističkim odredbama, nakon čega su njihovi slučajevi izneseni pred Državni sigurnosni sud, kojim dominira vojska (demonstranti koji su bili optuženi za vrijeđanje kralja pušteni su ove sedmice). Kako se intervju produžio izvan predviđenog termina, očekivala sam da se Stewart nagne preko stola i poljubi kraljevu ruku.

Kralj Abdullah (kao i kraljica Rania) na lijep način je prikazan javnosti na Zapadu, koja pozitivno reagira na njegove neusiljene šale i engleski jezik s američkim akcentom. Amerikanci su oduševljeni tim. U medijima prepunim slika bradatih “džihadskih terorista”, evo ga progresivni lider poput onih na Zapadu, koji zapravo želi pokrenuti svoju zemlju prema demokratiji, i to ne zato što to mora učiniti da ostane na vlasti. Ovaj čovjek to želi. On bi učinio više, ali je opasno ići prebrzim tempom, pogotovo s vjerskim ekstremistima, koji spremno čekaju na svaku priliku. Ah, pa on čak voli i Nintendo. Konačno, kralj s kojim biste rado popili pivo.

Kako se intervju produžio izvan predviđenog termina, očekivala sam da se Stewart nagne preko stola i poljubi kraljevu ruku.

Jordanci koji žude za reformama, međutim, ogorčeni su takvim ulagivanjem javnosti na Zapadu, pogotovo u SAD-u. Oni znaju da je to šala na njihov račun, jer okolnosti za reforme nikada nisu prave kada se stabilnost i sigurnost izdvajaju kao osnovni preduslovi. Stari vic kaže da je Jordan smješten između “Iraka i drugog zla”.

S neprestanim gušenjem Palestinaca na zapadnoj granici Jordana, ustankom u Siriji na sjeveru i Irakom i Saudijskom Arabijom na istoku, Jordan bi lakše bilo opisati kao zemlju okruženu problemima. Naravno, bilo bi lijepo demokratizirati, ali u ovom turbulentnom političkom trenutku ko može kralja Abdullaha kriviti za veliki oprez? Sigurno ne Washington, a Al-Kaidina zavjera pruža dodatno opravdanje za spor tempo reformi. Izrael i Saudijska Arabija se mogu opustiti, status quo u Jordanu je siguran … za sada.

Baza podrške

“Lojalna opozicija”, uključujući Muslimansko bratstvo i njegovo političko krilo Islamski akcioni front, više nego ikada vrši pritisak za reforme koje izabranom premijeru daju stvarne ovlasti da provodi reforme. Trenutno, kralj imenuje premijera, a kraljevski dvor je motor političkog procesa. Javna rasprava o okretanju pravoj ustavnoj monarhiji sa smanjenim kraljevskim pravima počela je rasti nakon apsurdnih izbora 2010. godine, a poziv za to postao je gotovo sveprisutan među svim političkim strankama, kao i profesionalnim udruženjima.

“Tradicionalna baza podrške” režimu također je uznemirena. Ona se sastoji od plemena i klanova sa Istočne obale – u biti, nepalestinskih plemena – koji svoje interese vide prisno povezanim s očuvanjem vlasti i podrškom koju ona nudi. No, te veze su u posljednjih nekoliko godina zategnute, naročito kako je režim pokrenuo neoliberalne ekonomske reforme.

Trenutno, kralj imenuje premijera, a kraljevski dvor je motor političkog procesa.

Jedna od posljedica je pojava novog sloja urbanih ekonomskih elita, koji prihvataju kozmopolitski etos, što je anatema za plemenski konzervativizam. Plemenski šeici su se žalili na to da ih se ignorira i da se njihova lojalnost uzima zdravo za gotovo. Prošle godine kralj Abdullah je krenuo s jačanjem tih odnosa, ali su njegove posjete pokazale koliko je u raskoraku s njihovim interesima, pa čak i vrijednostima. Protesti su izbili u mnogim područjima lojalista, uz neviđen stepen direktne kritike usmjerene protiv kralja. Južnjaci se nikada nisu bojali protestirati zbog državne politike, ali oni sada često prelaze “crvene linije”, kao što je direktno kritiziranje kralja, a ne premijera ili kabineta.

U Amanu poznate političke stranke i profesionalna udruženja dominirali su na protestima tražeći političke reforme. Ali, čak se i ovdje kritiziranje samog kralja pojačalo. Palestinci, koji čine većinu populacije u kraljevstvu, do sada se nisu masovno mobilizirali, iako su se pojavili na protestima Muslimanskog bratstva, a mogu se vidjeti i na drugim skupovima. Kao većina stanovništva, oni znaju da bi masovno mobiliziranje izazvalo oštre reakcije Darak snaga – koje djeluju kao interventna policija režima. Ako se ikada mobiliziraju, onda će to biti ozbiljna promjena stvari. No, trenutno takvog pokreta nema nigdje na vidiku.

Delikatni balans

Uprkos tom ozbiljnom i rastućem nezadovoljstvu, Jordan nije doživio veliku ili ujedinjenu mobilizaciju. Jedan od ključnih razloga je taj što grupe koje protestiraju žele vrlo različite stvari. Lojalna opozicija zahtijeva ovlašten parlament i izabranog premijera, ali ne traži kraj monarhije. Rječita, ali mala grupa nezavisnih aktivista poziva na kraj monarhije, ali nailazi na samo ograničenu podršku.

Plemenske starješine podržavaju mirovni sporazum s Izraelom, iako je on veoma nepopularan čak i među velikim segmentima stanovništva Istočne obale.

Zahtjevi tradicionalne plemenske baze podrške, međutim, u biti su suprotni: oni žele više od režima, a ne manje. Naime, oni su dugo funkcionirali u okviru koji osigurava povlašteni položaj njihovom regionu i ljudima u zamjenu za lojalnost režimu. Plemenske starješine podržavaju mirovni sporazum s Izraelom, naprimjer, iako je on veoma nepopularan čak i među velikim segmentima stanovništva Istočne obale. No, u zamjenu za podršku monarhiji u pitanjima kao što su vanjska politika, oni očekuju nova radna mjesta, subvencije, ugovore i druge opipljive koristi. Stoga se smatra kako režim koji slijedi upute Međunarodnog monetarnog fonda za smanjenje prevelikog javnog sektora krši obećanje – odnosno, ugovor – s bazom podrške režimu.

Iz tih razloga, malo je vjerovatno da se pojavi neki široki protestni pokret. Koliko god da su plemenski elementi ljuti na režim, oni se ipak više plaše osnaživanja većinskog palestinskog stanovništva. Kraljevstvo je, također, prihvatilo oko pola miliona Iračana od 2003. godine, od kojih većina vjerovatno neće napustiti zemlju u skorije vrijeme. Sirijske izbjeglice se pažljivo drže u kampovima, umjesto da se prime u populaciju kao iračke izbjeglice. Međutim, sveukupna demografska slika stanovništva neupitno se mijenja na štetu ljudi Istočne obale.

Zauvijek na rubu

Za sada, ovi potonji jednostavno ne mogu zamisliti Jordan bez monarhije koja štiti njihove privilegije. Ali, buka koja dolazi iz tih krajeva je zapanjujuća i jordanski stručnjaci su na rubu, jer se ima osjećaj kao da bi se ovaj put nešto stvarno moglo dogoditi. Za Jordan se kaže da je “zauvijek na rubu”, ali je širina nesloge u ovom trenutku nešto nepovezano.

Ako se značajne demokratske reforme zaustave, onda su teroristi već pobijedili.

U ovom kontekstu povećanog neslaganja u više sektora u Jordanu, Al-Kaidina zavjera – sada, kada je osujećena – bila je poklon kralju Abdullahu. Aktivisti sarkastično sugeriraju da ćemo kao novi slogan režima za naciju vidjeti “Sigurnost na prvom mjestu” – u odnosu na kampanju “Jordan na prvom mjestu” iz posljednje decenije, i skoriju kampanju “Svi smo mi Jordan”.

Da je kralj Abdullah zaista progresivni i umjereni reformator kao što se predstavio na Daily Showu, on ne bi dopustio da se to dogodi. Uostalom, ako se značajne demokratske reforme zaustave, onda su teroristi već pobijedili.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera