Albanija otvorila tajni arhiv iz komunističke ere

U vrijeme vladavine Envera Hoxhe više od 100.000 ljudi završilo je u radnim logorima, 20.000 u zatvorima, 6.000 ih je ubijeno ili nestalo (EPA)

Vlada Albanije otvorila je arhiv zloglasne tajne policije Sigurimi više od 25 godina nakon pada komunizma.

“To bi trebalo iskorijeniti zlo koje i dalje truje albansko društvo. Kao uklanjanje apscesa, bolna, ali neizbježna hirurška operacija”, kaže albanski pisac Ismail Kadare, prenosi Hina.

Albanski vođa Enver Hoxha četiri je decenije, do smrti 1985. godine, vladao željeznom rukom, suzbijao svaku opoziciju i izolirao zemlju od bilo kakvog vanjskog utjecaja, navode agencije.

U decembru 2016. godine osnovano je nezavisno tijelo zaduženo da kroz arhiv vodi one koji žele istražiti sudbinu svojih voljenih ili ispitati nečiju tuđu.

Tijelo je ovlašteno i za izdavanje “potvrda o nesaradnji” s komunističkim režimom, što je danas uvjet za bilo koju javnu dužnost.

U vrijeme Hoxhine vladavine više od 100.000 ljudi završilo je u radnim logorima, 20.000 u zatvorima, blizu 6.000 ih je ubijeno ili nestalo.

Pacifikacija političke scene

U arhivu Sigurimija nalaze se milioni stranica dokumenata i deseci hiljada dosjea.

Cilj otvaranja arhiva bivše tajne policije jest pacifikacija albanske političke scene, na kojoj su optužbe za saradnju sa Sigurimijem, često bez ikakvih dokaza, vrlo efikasno oružje diskreditacije.

Dokazani slučajevi zapravo su vrlo rijetki.

U 26 godina od pada komunizma samo su dvojica političara javno priznala saradnju sa Sigurimijem.

Još su se neki političari, oni s nižih pozicija, diskretno povukli iz javnog života nakon što se protiv njih povela kampanja tog tipa.

Više od 40 godina Irina Sallaku (84) pokušava saznati sudbinu svog supruga Xhavita.

U logoru sa kćerima

Zna jedino da ga je pogubio Sigurimi.

Nakon Xhavitovog nestanka “poslali su me u radni logor, zajedno sa dvjema kćerima”, kaže Irina.

Tamo su provele 12 godina.

Irina je Ruskinja koja je Xhavita upoznala u Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu, gdje je studirao.

S njim je došla u Tiranu.

Nakon razlaza Moskve i Tirane 1961. godine, do kojeg je došlo zato što se Hoxha nije slagao sa Hruščovljevom politikom destaljinizacije, albansko-sovjetski parovi postali su predmet režimske paranoje.

Jedna od kćeri Irine i Xhavita, Elena, pronašla je optužnicu protiv oca, kao i tri dokumenta koja govore o njegovoj egzekuciji.

‘Želim znati gdje da plačem’

Ali, na svakome je drugi datum i ne može se utvrditi koji je tačan.

O tome gdje je pokopan nema ni traga.

“Ne mrzim nikoga. Želim samo znati gdje je grob, da mogu zapaliti svijeću i isplakati se”, rekla je Irina.

Nada se da će odgovor pronaći u arhivu Sigurimija.

Otvaranje arhiva dugo je trajalo jer je bilo mnogo otpora.

“On krije brojne bolne tajne za mnoge Albance”, kaže Gentiana Sula, čelnica tijela koje brine o njemu.

“Otvaranjem bi sva nagađanja i manipulacije trebale završiti”, dodaje.

Važno je doći do istine

Njih je u političkom i javnom životu toliko mnogo da onemogućuju da se prošlost jasno vidi.

Međutim, uprkos otvaranju arhiva Sigurimija, mnoga će pitanja vjerovatno ostati neodgovorena.

“Mnogo je dokumenata uništeno u tranziciji, ali i kasnije”, rekao je bivši direktor arhiva Ministarstva unutrašnjih poslova Kastriot Dervishi.

Slično je bilo i tokom nereda 1997. godine i anarhije koja je zavladala u zemlji.

“Istinu neće biti lako ustanoviti, ali važno je do nje doći kako bismo otkrili sve apekte jednog od najrepresivnijih režima 20. stoljeća”, zaključuje Kadare.

Izvor: Agencije