Alen Muhić za AJB: Upoznavanje majke nije više dio filma (I)

Razgovarala: Elma Geca

Potresna priča o sudbini 22-godišnjeg mladića iz Goražda Alena Muhića, proteklih mjeseci obišla je svijet, posebno u toku i nakon završetka snimanja filma o Alenovom životu  „Stupica nevidljivog djeteta“ u režiji Šemsudina Gegića. 

Film, koji je izazvao ogromno interesovanje javnosti, prati životnu priču Alena Muhića, kojeg je majka Bošnjakinja, žrtva silovanja iz Foče, ostavila nakon rođenja u goraždanskoj ratnoj bolnici 1993. godine, a da ga nije ni podojila, ni ime mu dala. Bebe koja ju je podsjećala na užas koji je preživjela u Miljevini željela se riješiti i prije porođaja, međutim bilo je prekasno, obzirom da je u Goražde stigla u kasnijem stadiju trudnoće. Punih sedam mjeseci o Alenu se brinulo medicinsko osoblje, a među njima i domar bolnice Muharem Muhić koji ga je povremeno donosio kući.

Nedugo nakon toga, porodica Muhić odlučila je da ga usvoji, a Muharem i supruga Advija zavoljeli su ga kao svoje rođeno dijete, ne odvajajući ga  od svoje dvije kćerke, Alenu su pružili ljubav i dom.

Istina o njegovom porijeklu na vidjelo je izašla kada je Alen imao deset godina, a desilo se to sasvim slučajno, prilikom prepirke sa djecom u dvorištu, kada je saznao da je usvojen.

Ma koliko je okolina u to vrijeme bila okrutna, zahvaljujući podršci i razumijevanju porodice, Alen je taj period hrabro prebrodio i sa rediteljem Gegićem prije deset godina snimio  i dokumentarac „Dječak iz ratnog filma“. Toliko godina poslije, pojavila se želja da upozna svoje biološke roditelje i to pred kamerama.

Film je završen, a da u tome nije uspio, jer ni otac ni majka nisu se željeli susresti s njim, no Alen je tragajući za rodnim identitetom pokazao neviđenu hrabrost i snagu, kada je za razliku od drugih koji su doživjeli istu ili sličnu sudbinu, odlučio da traži odgovore i priča o sebi.

I kada je mislio da je na sve stavio tačku, nakon premijere filma, desio se neočekivani preokret koji je ponovo uzburkao Alenov život…

  • Prošlo je nekoliko dana od dugo očekivane bh. premijere igrano-dokumentarnog filma „Stupica nevidljivog djeteta“. Utisci se nisu ni slegli, a desilo se nešto neočekivano?

– Na premijeri u Goraždu zaista je bilo previše emocija. U jednom trenutku sam čak i zaplakao, što mi se nije desilo ni tokom snimanja, kada nisam bukvalno pustio nijednu suzu, za razliku od Armina Omerovića. Bilo mi je teško kada sam za potrebe filma obilazio kuću moje biološke majke, ali nisam plakao.

I taman kada sam mislio da će te emocije da se slegnu i da se smiri ta prašina, naredni dan, u roku od 24 sata, dobio sam poruku na Facebook od tetića s majčine strane, da se javila moja biološka majka i da je ostavila novi broj telefona, da želi da kontaktira sa mnom i da se upoznamo, što me je zaista potreslo. U momentu kada sam mislio da je sve završeno, izgleda da je ovo sad jedan novi početak

  • U toku snimanja filma, kada si pokušavao stupiti u kontakt sa majkom, kakve su bile njene reakcije, obzirom da znamo da je svrha filma bila upravo da upoznaš svoje biološke roditelje?

– Mi smo pokušavali na sve moguće načine doći do majke. Međutim, uvijek kada bi saznali njen broj telefona i kada bi bilo kakav poziv bio iz BiH, ona bi odmah promijenila broj telefona, mijenjala bi i mjesto stanovanja da je ne bi pronašli. Čak smo pokušali i preko gospođe Bakire Hasečić i Udruženja „Žena- žrtva rata“ i opet se dešavalo isto. Ona očito nije bila spremna da stupi u kontakt sa mnom. Međutim, ja sam poslije premijere dao izjavu da je ne osuđujem ni za šta i da joj je sve oprošteno.

Heroj generacije

Za mladog glumca Armina Omerovića, koji u filmu tumači Alenov lik, ovo je jedna od najvažnijih uloga u dosadašnjoj karijeri.

“Alen je heroj naše generacije, on je heroj svih nas i svi možemo učiti od njega kako biti hrabar čovjek, kako biti dostojanstven, kako biti uporan…”

“Film o Alenu je jedna univerzalna priča o dobru i zlu. Univerzalna priča o silovanoj ženi i dječaku koji sada pokušava da pronađe svoj identitet”, pojasnio je.

S druge strane, osuđujem Radmila Vukovića, mog biološkog oca, koji zbog svega što je uradio treba završiti u zatvoru. Da li je to njoj podstaklo emocije i vratilo joj povjerenje da ću pristati ja na taj susret, da se ona javi sa željom da se upoznamo? Za 22 godine nikada nije pokušala stupiti u  kontakt i vjerovatno psihički nije bila spremna na to.

  • Da li će doći do vašeg susreta? Dobio si njen broj telefona, jeste li u međuvremenu stupili u kontakt?

– Ja sam takođe dao svoj broj telefona i teško je prognozirati ko će koga prvi nazvati, ne znam. Sve su prilike da ćemo se upoznati u maju  mjesecu, kada bi ona trebala doći iz Amerike, gdje sada živi. Ne znam da li će to sve biti zabilježeno kamerama, a to svakako više nije dio filma, jer je on završen. Možda bude neko naknadno snimanje ako ona pristane. Nakon premijere filma rekao sam da sam stavio tačku na potrebu za biološkim roditeljima. Međutim, ovo što se desilo nisam očekivao.

Biološka majka sada mene traži, ne ja nju. To je, moram priznati, koliko prijatno toliko i neugodno iznenađenje. Nakon silnih pokušaja i traganja za njom, svih proteklih mjeseci, ona se pojavi i kaže nalazim se tu i tu i hoću da se upoznamo. Malo je nezgodno, sve se preokrenulo za 24 sata.

  • Ukoliko do tog susreta dođe, šta misliš kako bi on mogao izgledati, kako ćeš reagovati?

– Vjerujte da sam to toliko puta zamišljao, ali zaista teško je pretpostaviti. Ne poznajem je, ne znam kakve su njene emocije, kako će ona reagovati. Pogodio me je i sam susret sa tetkom, njenom sestrom, koja mi je najbliži rod, a koju smo pronašli u toku snimanja, i to je za mene bio veliki korak. Nadao sam se da će nam bar ona dati bilo kakve informacije.

Međutim, ni njih dvije nisu bile u dobrim odnosima jer, kako sam saznao, ta tetka je moju biološku majku nagovarala da kada dođe u Bosnu, mene upozna, što je  ona godinama odbijala. Opet kažem, razumijem je, bila je dugo na liječenju i psihički nije bila spremna na susret sa mnom. I susret sa tetkom nekako je na početku  bio previše hladan. Međutim, na kraju smo se i zagrlili. I u jednom dijelu filma ona se izvinjava, što to nije uradila odmah, ali valjda su je nadjačale emocije. Kako će to izgledati sa biološkom majkom, teško je reći, ali je sigurno da će biti jako emotivno.

  • Koliko mi je poznato, nekada davno, kada si bio jako mali, bilo je momenata kada je tvoja biološka majka željela da te vidi?

– Koliko je meni poznato, ona je nekada davno dolazila u Goražde i željela da stupi u kontakt sa mnom, da dođe u našu kuću. Međutim, moji roditelji nisu tada bili za to, zbog toga što ja još nisam znao da sam usvojen. To sam saznao u četvrtom razredu osnovne škole. Iskreno, ne znam ni kako će oni sada podnijeti moj susret sa biološkom majkom.

Ni na početku snimanja ovog filma mama Advija i otac Muharem nisu bili za to. Posebno za mamu je to bio šok, jer je mislila da ukoliko pronađem biološke roditelje da ću njih napustiti, otići da živim u Ameriku i slično. Trebalo mi je nekoliko mjeseci prije početka snimanja da ih ubijedim da se to neće desiti, jer to su za mene nepoznati ljudi, nikada ih u životu nisam vidio ili sreo, kao ni ostale krvne srodnike. I sada od susreta s majkom ne očekujem ništa. Izgubljeno vrijeme se ne može vratiti. Dakle, ne osuđujem je, ali joj ništa i ne tražim. Sve što mi je bilo potrebno pružili su mi moji roditelji.

  • Za razliku od biološke majke, stav tvog biološkog oca se nije promijenio. Od njega ni traga, ni glasa?

– U toku snimanja filma, Šemsudin Gegić je bio na korak do toga da dođe do upoznavanja. Međutim, on je to uporno negirao i nije želio dati ni broj telefona niti se sastati sa bilo kim iz ekipe koja je radila film. Naša veza s njim bio je gospodin Lutvija Šukalo iz Foče  koji se s njim poznaje. Radmilo je čak bio pristao da se upoznamo, međutim kada je do toga trebalo doći, rekao je da on mene ne smatra svojim sinom, da on nije počinio nikakav zločin, da zna ko je moj biološki otac, navodno neki njegov prijatelj i da će on reći ko je to uradio.

Međutim, ja sam još 2006. godine uradio DNK analizu, poslije prvog filma, kada je on uhapšen i ona je pokazala da je on biološki otac. Čak me je priznao i na sudu, vjerovatno da bi mu se smanjila kazna koja mu je bila izrečena od 5,5 godina, da će mi davati određenu alimentaciju do moje 18 godine. Sud mu je zabranio da on stupi u kontakt sa mnom ukoliko ja ne izrazim želju da se upoznam s njim i evo kada sam želio, on je to odbio. Znam da je prodao kuću i stan u Foči i otišao u Srbiju da živi.

  • Ako nekad dođe vrijeme da tvoj biološki otac promijeni mišljenje, da li bi tada bio spreman na susret s njim?

– Ja sam očekivao da ću se prije upoznati s njim, nego sa majkom koja je proživjela te strahote i patnje u životu i razumijem je. A Radmilo koji je prvo prihvatio na sudu, a sada negirao sve činjenice i odbio da se upoznamo, još više u meni budi mržnju i bijes prema njemu. Ali, ukoliko dođem do bilo kakvih informacija, definitivno ću otići da se upoznam s njim i to će biti bez kamera. Obećao sam i svojim roditeljima i gospodinu Gegiću, da ću ukoliko dođe do tog susreta, biti pribran koliko-toliko i neću burno reagovati.

Međutim, za razliku od majke koja je nakon premijere smogla snage da napravi prvi korak, čisto sumnjam da će se to desiti  s njegove strane jer su sigurno putem medija do njega došle moje poruke kojima ga osuđujem i želim da završi u zatvoru. Možda izbjegava reagovati i zbog svoje porodice, jer ne znam koliko oni znaju. Možda je sve ovo skrivao od njih, mada vjerujem da su i oni upoznati, jer je on imao i presudu, prvo kojom je osuđen na pet i pol godina zatvora, a potom oslobođen. U filmu su uz dozvolu suda i prikazani video isječci sa njegovog suđenja.

(Sutra: Dobijam poruke silovanih žena i usvojene djece)

Izvor: Al Jazeera