Amel Tuka za AJB: Ljudi u BiH imaju velika srca

Piše: Ibrahim Sofić

Tri mitinga u 18 dana i tri vrhunska rezultata, ispunjene norme za Olimpijske igre naredne godine u Rio de Janeiru i ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u Pekingu, trijumf na jednom od najboljih takmičenja na planeti, višestruki rekordi države…

Tako se u najkraćim crtama može opisati trosedmična atletska saga Amela Tuke, bosanskohercegovačkog trkača na 800 metara, čovjeka ponosnog na državu koju predstavlja, za koju će se uvijek boriti, a čije mu vlasti daju toliko podrške da to – ne želi komentirati.

Dobili smo ga telefonski nakon treninga u Italiji, gdje se sprema za još jedan miting, a potom i za nastup na Svjetskom prvenstvu u kineskom Pekingu (od 22. do 30. augusta). Prvog dana jula bio je najbolji na takmičenju u Velenju (Slovenija), gdje je s rezultatom 1:44.19 ispunio normu za OI i SP.

Deset dana kasnije je uslijedila pobjeda na mitingu u Madridu, s još boljim vremenom (1:43.84), a vrhunac se desio u prošli petak, na takmičenju Dijamantne lige u Monaku, kada je 800 metara pretrčao za minutu i 42.51 sekundu i trijumfirao ispred olimpijskog viceprvaka Nigela Amosa i aktuelnog svjetskog prvaka Mohammeda Amana.

“Čim sam se vratio, u subotu, odmah sam imao trening, tako svaki dan poslije. Nema vremena baš za odmaranje, idemo dalje, spremamo se”, kaže na početku razgovora za Al Jazeeru, dodavši kako je malo teško sabrati sve utiske.

“Krenuvši od Velenja, kad sam ispunio olimpijsku i svjetsku normu, vidjelo se da sam ostao u šoku. Poslije sam otišao u Madrid rasterećen, bez pritiska, znao da sam ispunio normu, jednostavno sam otišao da ostanem u treningu, formi i vjerovatno se sve poklopilo. Imao sam jaču konkurenciju i pokazao da ima još prostora za napredak.”

Protiv boljih, ja sam bolji

Nakon nastupa u španskoj prijestonici, Tuka je dobio poziv za nastup u Monte Carlu, na Dijamantnoj ligi.

“Bilo mi je veoma drago, jer je to bio prvi nastup na Dijamantnoj ligi. Hvala Bogu, nisam imao nikakav pritisak, bio opet rasterećen, opušten, iako su tu sve najbolji atletičari svijeta. Osjećao sam se nevjerovatno smireno i molio sam dragog Boga da mi podari sigurnost, smirenost, snage za taj nastup. Sama nevjerovatna atmosfera, konkurencija, sve se to podudarilo i mene ponijelo. Uspostavilo se da što trčim s boljim od sebe – dajem više od sebe”, ističe bh. atletičar.

Tada je zabilježio najbolji rezultat Evrope i svijeta ove godine, rekord Bosne i Hercegovine, rekord Balkana, četvrti rezultat u Evropi svih vremena i 11. rezultat svih vremena u svijetu.

Ovo dovoljno govori o uspjehu čovjeka koji atletiku trenira tek šestu godinu – 1. januara 2009. godine je počela njegova atletska priča.

“Tada sam prvi put kročio na stadion Kamberovića-polje. Došao sam s ocem na razgovor, na nagovor trenera Ramiza Seljića, nakon školskih igara, i tada sam počeo trenirati.”

Ipak, njegov finiš utrke u Monaku mnoge je nagnao da je mogao čak i uvjerljiviji biti.

“Vjerujte, tamo sam se osjećao fantastično. Ne znam da li sam mogao više, pokazat će naredne utrke.”

Klupko sve povezalo

Svima su u Bosni i Hercegovini nakon Monaka bila “puna usta” čestitki Tuki, tom vrhunskom bh. ambasadoru. No, koliko zaista ta država pomaže u njegovom radu?

“Država k'o država, ne znam šta da kažem. Za nju ne bih ništa komentarisao, tako je najbolje. Da nema našeg predsjednika kluba AK Zenica Suada Kaknje, koji pruža svima u klubu podršku… Ima dosta mlađih talenata, koji će, ako Bog, da izrasti u odlične atletičare…”

Uprkos takvom maćehinskom odnosu države prema njemu, kao i prema svim drugim sportašima, ljudima koji promoviraju Bosnu i Hercegocvinu u najboljem svjetlu, Tuka ipak ne odustaje od nje.

“Ja je toliko volim, ali toliko nekad… Jednostavno, pogrešni ljudi upravljaju našom zemljom, u svim granama. Što se tiče sporta, tu su pogrešni ljudi. Sada da sam negdje drugo, ne mogu opisati kakav bih imao odnos s državom. Recimo Srbija je fantastično uređena zemlja što se tiče sporta, samo da se ugledaju na nju, da ‘pokupe’ njene zakone, usvoje ih, svi mi sportisti bi bili presretni.”

Tuka ističe kako je takav sistem u Bosni i Hercegovini da “čim negdje zafali, u drugim granama, uzima se od sporta, a on najviše doprinosi”.

“Ja sam predstavio svoju zemlju i u atletskom svijetu svi najbolji, svi rekorderi, sada znaju za Bosnu i Hercegovinu, ali ti ljudi što vode zemlju, oni nemaju sluha za to. Zato kažem da su tu pogrešni ljudi. Tu trebaju zdraviji ljudi, s većim pogledom, ali džaba… U Bosni i Hercegovini je takvo klupko, da se sve povezalo i niko ne da svoju stolicu, fotelju. Ako Bog da, ja ću se potruditi da, ako ikako budem imao priliku, da se to promijeni.”

Mala nacija, velika srca

Svi svjetski mediji su prenijeli priče o njegovim uspjesima, o pobjedama i rezultatima te o državi koju predstavlja.

“Moj prvi komentar je bio da, iako jesmo mala nacija, ljudi u Bosni i Hercegovini imaju velika srca i to su divni ljudi. Drago mi je što sam učinio ponosnim sve svoje građane Bosne i Hercegovine, ne smatram da su samo Zenica, Kakanj, Sarajevo Bosna, i Mostar i Banja Luka i Bihać i Srebrenica su moja Bosna, sve je to moja zemlja i ponosan sam što sam ih učinio sretnim, a što se tiče ostalih koji su gore [u vlasti] – bolje ništa ne komentarisati.”

U utorak će se takmičiti na jednom mitingu u Švicarskoj, jer je tako ranije obećao, a odbio je nastup na takmičenju Dijamantne lige u Londonu 25. jula.

“Trener je odlučio i odgodili smo London. Trener hoće da se smiri sve, da ‘stanemo na loptu’. Kaže da sam imao tri jake trke, pokazalo se da to imam u nogama, sada da isplaniramo sve i da na SP-u pokažem koliko vrijedim. Prije SP odradit ću jake treninge na planini, a potom idemo u Kinu”, rekao je Tuka za Al Jazeeru.

Izvor: Al Jazeera