Američke banke daleko iznad evropskih

Ostavka Vikrama Pandita, izvršnog direktora Banke od decembra 2007. godine, iznenadila je mnoge u Banci i van nje (Reuters)

Američki bankarski gigant Citigroup ove godine obilježava 200 godina od osnivanja, a to je najbolje proslaviti uz prasak, piše londonski poslovni list Economist.

Do praska je i došlo iznenadnom ostavkom Vikrama Pandita, izvršnog direktora banke od decembra 2007. godine, koja je iznenadila mnoge u banci i van nje.

Za Panditov odlazak krive se tenzije u odboru banke, iako niko, od odlazećeg šefa do njegovog nasljednika Michaela Corbata, nije umio navesti razloge za takav razvoj situacije.

Čak i prema Citijevim haotičnim standardima sve djeluje dosta čudno.

Ako su evropski bankari u iskušenju da se raduju tuđoj nesreći, pokajali bi se zbog toga.

I pored svih mana, Citi je snažan podsjetnik na to koliko daleko je američki bankarski sektor odmakao u vraćanju u normalu i koliko je još posla pred evropskim bankama prije nego što budu mogle kazati isto.

Panditove tvrdnje da je oživio banku stoje u grlima akcionara, koji su, tokom njegovog mandata, pretrpjeli pad cijena akcija od 89 posto.

Rizična sredstva i loše banke

Međutim, Pandit je smanjio broj zaposlenih u banci, uspio u tome da Vlada proda svoj dio akcija u Citiju, ojačao bazu kapitala, a najrizičnija sredstva banke prebacio u odvojenu filijalu Citi Holdings.

Američki bankarski regulatori su 2008. godine primorali banku da obezbijedi preko 100 milijardi dolara novog kapitala, u vrijeme kada je otpisala skoro 150 milijardi dolara vrijedne loše kredite i investicije.

S druge strane, regulatori u eurozoni oklijevaju narediti bankama da obezbijede kapital ili izoliraju rizična sredstva u takozvane loše banke.

Najveća količina novca koju je neka banka u eurozoni pribavila od početka krize iznosi manje od 30 milijardi dolara, a najveći otpis duga otprilike isto toliko.

U oba slučaja radi se o španskoj banci Santander, koja se smatra jednom od zdravijih finansijskih institucija u Evropi.

Kada se uzmu u obzir otpisi dugovanja sedam najvećih banaka eurozone, cifra ne premašuje 150 milijardi dolara.

Privatni sektor Grčke duguje preko 60 milijardi dolara bankama u drugim zemljama eurozone, a španski privatni sektor blizu 440 milijardi.

Predstoji bolan period

Evropske banke imaju veći odnos duga prema kapitalu nego američke i bore se da povrate povjerenje investitora.

Logično je da postoje razlike u rezultatima američkih i evropskih banaka poslije krize, piše Economist.

Bankarski sektori u Evropi prema udjelu u bruto društvenom proizvodu (BDP) veći su nego u SAD-u, što vrši veći pritisak na evropske državne balagajne kada bankama zatreba pomoć.

Američke banke imaju više depozita, što olakšava njihovu poziciju u situacijama kada imaju problema s finansiranjem, a euro je značajno otežao proces prilagođavanja Evrope krizi.

JPMorgan Chase i Wells Fargo, koji su u vrijeme krize zajedno otpisali preko 130 milijardi eura duga, zabilježili su rekordnu zaradu po akciji u trećem kvartalu.

Velikim evropskim bankama tek predstoji bolan period.

Američke banke došle su do tačke u kojoj odlazak direktora predstavlja šok; kapacitet Evrope da nas šokira mnogo je veći, zaključuje Economist.

Izvor: Agencije