‘Američke snage’ brkaju računice na sjeveru Sirije

Piše: Zuhair Hamdani

Području sjeverne Sirije, naročito Idlibu, prijete sve veće eskalacije nakon što su Sjedinjene Američke Države iznijele svoj plan za uspostavljanje sigurnosnih snaga uz učešće kurdskih frakcija u regiji. Takav plan isprovocirao je aktere na sirijskoj sceni, od sirijskog režima pa sve do Irana, Rusije i Turske, jer bi se time mogle pobrkati računice, što bi dovelo do ponovnog uspostavljanja saveza i redanja prioriteta.

Kurdske Jedinice za narodnu zaštitu (YPG) i Sirijske demokratske snage (SDF), pod čijom se kontrolom nalazi 30 posto sirijske teritorije, bit će okosnica tih snaga koje će imati 30.000 pripadnika. Washington je počeo s obukom stotina boraca koji će činiti te trupe na teritorijama pod kontrolom SDF-a.

Snage će biti raspoređene duž sirijsko-turske granice na dijelu teritorije pod kontrolom kurdskih snaga, na iračkoj granici u pravcu jugoistoka i duž obale Eufrata, koji se smatra linijom razdvajanja između SDF-a i snaga sirijskog režima, koje imaju podršku Irana i Rusije.

Američki plan otvara vrata pred novom fazom nemira na sjeveru Sirije nakon perioda relativnog zatišja koje su pratile sporadične napetosti primirene dogovorima u Astani između Moskve, Teherana i Ankare. Takav plan potvrđuje neuspjeh pokušaja SAD-a da uskladi svoje planove u regiji sa sirijskim Kurdima i zahtjevima svog NATO saveznika Turske.

Repozicioniranje

Posmatrači ističu da je Washington odlučio da je neophodno da proširi svoju ulogu u tokovima dešavanja, putu za pronalazak rješenja i ratu na području Idliba i njegove okoline, te da se pitanje ne smije u cijelosti prepustiti Rusiji, Iranu i Turskoj. U tom kontekstu dolazi i izražavanje protivljenja Kongresu nacionalnog dijaloga u Sočiju, te se počinje aktivirati program Centralne obavještajne agencije SAD-a (CIA) za obuku opozicijskih frakcija i njihovog naoružavanja, prema navodima američke štampe.

Washington smatra da trenutno nijedna strana nije dovoljno pouzdana za Ameriku u Siriji osim SDF-a, koji vidi kao “umjerenu” sekularnu alternativu i podršku Zapadu koja bi mogla obuzdati ekspanziju Irana i sirijskog režima. Time bi Amerika nadoknadila raniji neuspjeh zbog oslanjanja na različite organizacije u Siriji, od kojih su pojedine i “džihadističke”, kako naglašava američki list Wall Street Journal.

Analitičari potvrđuju da su se Sjedinjene Američke Države vratile ideji uspostavljanja kurdskog entiteta, koji će sada biti ograničen na Siriju, a kasnije se možda protezati od Erbila do Sredozemnog mora nedaleko od Latakije na granici s Turskom. Takva ideja javila se uprkos tome što je prošle godine nanesen bolan udarac pokušaju otcjepljenja Iračkog Kurdistana, koji Amerika podržava. SAD u tom kontekstu želi iskoristiti dosta drugačije uvjete u Siriji, zatim teške radove na restrukturiranju države te rasprave o planovima, osovinama i projektima za pronalazak rješenja.

Rusija, prema riječima ministra vanjskih poslova te države Sergeja Lavrova, smatra da se Washington formiranjem tih sigurnosnih snaga priprema za podjelu Sirije. Lavrov je izjavio da je cilj planova za formiranje vojske (pograničnih snaga sigurnosti) “prije svega taj da Sirija ne ostane teritorijalno cjelovita država u okviru sadašnjih granica”. Isti takav pristup usvojio je i Teheran, dok je Ministarstvo vanjskih poslova Sirije potvrdilo “odlučnost sirijske vojske da okonča bilo kakav oblik američkog prisustva na sirijskom tlu”.

U tom kontekstu, analitičari ističu da se Washington i Pentagon formiranjem tih snaga žele suprotstaviti ruskom utjecaju u Siriji i spriječiti iransku ekspanziju, te da se sirijski režim drži pod stalnom prijetnjom. Također smatraju vjerovatnim da će Washington dopustiti ograničene operacije turskoj vojsci u Afrinu kako bi ostvario svoju glavnu strategiju.

Naglašavaju da je pažnja Amerikanaca usmjerena na veliko i bogato područje Hasake, Qamishlije, Deir ez-Zora, Raqqe, te na oblasti istočno od Eufrata na iračko-sirijskoj granici. Također, američka pažnja usmjerena je i na opasnost koju predstavlja Iran, kao i na to da Turska ostane saveznik Washingtona i članica NATO saveza bez obzira do koje mjere eskalirali sporovi između njih.

Turske računice i aduti

Turska se snažno protivi takvom američkom koraku, dok predsjednik Recep Tayyip Erdoğan te snage smatra “terorističkom vojskom čiji je cilj napasti Tursku”. Zbog toga je u izjavama obećao da će eliminisati te snage i prije njihovog nastanka, što nagovještava dosad najopasniju eskalaciju u odnosima Washingtona i Ankare.

Međutim, Douglas A. Ollivant, viši istraživač u oblasti nacionalne sigurnosti pri fondaciji “Nova Amerika”, negirao je da je cilj SAD-a napad na Tursku. Ističe da se suština neslaganja SAD-a i Ankare ogleda u tome da Turci vjeruju da su kurdske Jedinice za narodnu zaštitu produžetak turske Kurdistanske radničke partije, za razliku od Washingtona, koji ih smatra svojim saveznikom u borbi za preuzimanje kontrole na teritoriji Sirije.

Ako se Turska bude čvrsto držala toga da “očisti” sirijske teritorije u svom susjedstvu od kurdskih snaga, naročito na području Afrina, to bi moglo otvoriti prostor za direktan sukob Amerikanaca i Turaka na sjeveru Sirije. Međutim, Ollivant takav scenarij smatra “malo vjerovatnim, jer bi to bila katastrofa koja bi uvela Washington i Ankaru u jedinstvenu krizu”.

Sa svoje strane, Burhan Koroğlu, profesor međunarodnih odnosa na turskom Univerzitetu Ibn Haldun, smatra da Washington ne nastoji uspostaviti te snage kako bi se borile protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), jer je s njima završeno u Siriji. Prema tome, smatra da će one raditi na podjeli Sirije i u interesu Izraela te protjerati Arape i Turkmene s njihovih teritorija na sjeveru Sirije.

Koroğlu predviđa da će američke snage, koje podržavaju SDF, napustiti to područje kako bi se izbjeglo izbijanje direktne konfrontacije turske vojske i Amerikanaca, s neželjenim posljedicama.

Turska sve više strahuje od toga da će kurdski pojas na njenoj granici postati stvarnost pod američkim nadzorom, osim toga što raste njena zabrinutost zbog eventualnih napada sirijskog režima koje podržavaju Iran i Rusija, strane s kojima Turska učestvuje u mirovnom sporazumu u Astani, Također strahuje da bi moglo doći do velikog i iznenadnog napredovanja tih snaga na periferiji Idliba i Halepa, što bi predstavljalo prijetnju za jednu od najvažnijih turskih uloga i aduta u sirijskoj krizi, prema riječima analitičara. To bi dovelo i do poništavanja sporazuma s Teheranom i Moskvom, što bi Tursku ostavilo potpuno samom pred američkim projektom u Siriji.

Uzimajući u obzir da je kurdska opasnost najveća briga za Tursku i u svjetlu neslaganja s Washingtonom vezano za to pitanje, Ankari i dalje trebaju ruski i iranski saveznik, s kojima učestvuje u mirovnim pregovorima o Siriji u Astani i dijeli protivljenje američkom koraku da uspostavi “kurdsku vojsku”, pogotovo u političkom suprotstavljanju tom projektu.

U tom kontekstu, upućeni u događanja očekuju da će Ankara pristati na “bolne ustupke” kad je riječ o Idlibu i stalnim borbama koje se vode, naročito s Rusijom, a možda i sa sirijskim režimom. Bit će primorana na takve korake kako bi sačuvala svoj savez s Rusijom, s obzirom na poteškoće da se potpuno sama politički i vojno suprotstavi američkom projektu, te kako bi izvršila veći pritisak na američku administraciju, koja je svoj projekt u Siriji i regiji povjerila kurdskoj strani.

Iako posmatrači isključuju mogućnost direktnog vojnog sukoba Turske i SAD-a u Siriji, u kontekstu sukoba interesa i vizija za kurdsko pitanje smatraju da će početi duga borba, koja će varirati između političkog i vojnog sukoba strana učesnica u mirovnim pregovorima o Siriji u Astani i Washingtona kako bi se osujetile namjere za stvaranje “kurdskog kantona”, onemogućilo da SDF u potpunosti preuzme kontrolu na granici, a samim tim i spriječili planovi o podjeli Sirije.

Izvor: Al Jazeera