Ana Šimić: Nemam uzora, vjerujem u sebe

Ana Šimić je na nedavno održanom Europskom atletskom prvenstvu u Cirihu osvojila brončanu medalju (Getty Images)

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Mlada hrvatska atletičarka Ana Šimić osvojila je brončanu medalju u skoku u vis na nedavno održanom Europskom prvenstvu u Zürichu.

Ova 24-godišnja Zagrepčanka do prve je medalje s nekog velikog natjecanja došla preskočivši 1,99m, što je njezin novi rekord, a na EP je stigla sa svojim ranijim rekordom od 1,98m s kojim je u svibnju osvojila miting Dijamantne lige u Pekingu.

Bilo je onih koji su njezin uspjeh u Zürichu doživjeli kao iznenađenje, no bolji poznavatelji prilika i ovog sporta znaju da iza svega stoji mukotrpan rad s trenerom Edvardom Josipovićem u teškim uvjetima, pogotovo zimi, kada je to na zagrebačkim Sveticama ‘nemoguća misija’.

Struka procjenjuje da je kod Ane Šimić riječ o potencijalu za svjetski vrh u kojem bi dugo trebala ostati, a za Al Jazeeru, između ostalog, govori o tome što za nju znači titula treće najbolje europske visašice, koji su daljnji planovi, koje su joj preokupacije izvan sporta te o odnosu sa zlatnom hrvatskom diskašicom Sandrom Perković. 

  • Nakon pobjede na natjecanju Dijamantne lige u Šangaju, kao “šlag na tortu” sjela je bronca s EP-a u Zürichu. Kakav je osjećaj na tako velikom natjecanju doći do takvog uspjeha i što vam ova bronca znači, kako u osobnom tako i u sportskom smislu?

Ana Šimić: Super je osjećaj osvojiti medalju i skočiti osobni rekord na tako velikom natjecanju, pogotovo zato što sam uvijek ostajala u kvalifikacijama. Dojmovi se nisu ni slegli, a već sam se morala uputiti na sljedeće natjecanje, tako da nisam stigla ni proslaviti medalju. Ova bronca mi je pokazala da se sav trud isplatio i da se nikad ne smije odustati od cilja. 

  • Koji je idući cilj u natjecateljskom smislu? U konkurenciji ste za osvajanje Dijamantne lige, a i dva metra su sve bliže, imate li osjećaj kad će “pasti”?

Šimić: Sljedeći cilj je što bolje odraditi preostala natjecanja i biti što bolje plasirana u ukupnom poretku Dijamantne lige. Dva metra su jako blizu, ali ne želim se opterećivati time jer je ova sezona za mene savršena. Ali zašto ne probati popraviti osobni rekord ako bude prilike… 

  • S velikim uspjesima stižu i velika očekivanja, kako javnosti tako i vlastita. Osjećate li pritisak ili je radost skakanja i stalan trud i rad na sebi, pa time i uspjesi, u prvom planu? Koji vam je najviši željeni cilj u karijeri?

Šimić: Nikad nisam osjećala pritisak javnosti. Mislim da je puno teže trenirati i natjecati se pod pritiskom, pa nastojim biti smirena i ne opterećivati se očekivanjima javnosti. Dajem sve od sebe i vjerujem da će to rezultirati još boljim uspjesima i novim rekordima. Obožavam se baviti sportom i nadam se da ću preskočiti dva metra i zadržati se u atletici što duže mogu. 

  • Velikih problema imate s treniranjem. U kakvim uvjetima trenirate, koji su problemi i koje potrebe, očekujete li da bi se stvar nakon posljednjih uspjeha mogla riješiti?

Šimić: Uvjeti su loši, pogotovo zimi, jer ne postoji atletska dvorana, pa često moram putovati u Rijeku na pripreme. Očekujem da će netko prepoznati naš rad i trud i pomoći da se stvore malo bolji uvjeti kako bih mogla lakše napredovati. 

  • Tko vam je sportski uzor i zašto, imate li ga uopće i tko vam pruža najveću potporu u karijeri?

Šimić: Najveću potporu pruža mi obitelj. Uzora nemam. Vjerujem u sebe i u rad svoga trenera. 

  • Tko je i kakva je Ana Šimić privatno, čime se bavite, koji su vaši interesi i preokupacije izvan sporta? Znamo samo da niste jutarnji tip…

Šimić: Studiram na Upravnom studiju. Obožavam se družiti s prijateljima i sestrom blizankom. Kada god imam vremena, nas dvije nađemo neku zanimaciju i nikad nam nije dosadno. Jako sam mirna, teško me je izbaciti iz takta. Nisam nikako jutarnji tip, jedino što mi ujutro ide je spavanje, hahaha… 

  • Iz zagrebačke ste Dubrave, kao i Sandra Perković. Prijateljice ste, kako komentirate njezine velike sportske uspjehe i koliko takav odnos pomaže na natjecanjima?

Šimić: Sandru znam jako dugo, još od malih nogu kada smo zajedno počele trenirati i jako mi je drago što sam joj se pridružila na natjecanjima. Sandra je toliko bolja od ostalih diskašica da je to gotovo nevjerojatno. Mislim da je sve to zaslužila, jako mi je drago što je tako uspješna i što živi svoj san. 

Izvor: Al Jazeera