Analitičari: Šta nas čeka u 2017.

Mnogi će reći da će 2017. biti samo odraz u ogledalu godini koju je naslijedila (AP)

Godinu na izmaku obilježila su, kad je svijet u pitanju, iznenađenja poput Brexita ili Donalda Trumpa, a u lokalnim okvirima uobičajeni folklor prijetnji podjelama, blokadama i sukobima te sveprisutna nemogućnost izlaska iz ratnih ‘90-ih, čak i ‘40-ih. I sve to, na oba polja – svjetskom i balkanskom, garnirano porastom nacionalizma i ekstremne desnice, ratovima koji traju ili koji se tek pripremaju. No, za godinu koja dolazi rijetko se tko usudi prognozirati da će biti posebno drugačija, zapravo mnogi će reći da će biti samo odraz u ogledalu godini koju je naslijedila.

Uz ogradu kako su prognoze uvijek nezahvalne, jer otvaraju prostor za pogreške, Al Jazeerini sugovornici poručuju da je 2016. godina zapravo primjer da bilo kakva predviđanja padaju u vodu zbog nevjerojatnih iznenađenja, a to Trump i Brexit svakako jesu.

Jedno je sigurno, reći će Omer Karabeg, iskusni novinar i urednik Radija Slobodna Europa, a to je da „svijet ubrzanim korakom ide u desno“. I dodati: „Ovo je vrijeme populista i diktatora“. Za svoje će tvrdnje i on, a kasnije i drugi sugovornici, samo nabrojati nekoliko imena – Viktor Orban, Gert Vilder, Marine Le Pen, Vladimir Putin i, naravno, Donald Trump.

„Populističke priče prolaze i u zemljama sa višestoljetnom građanskom tradicijom kao što je Holandija. Jednom takvom lideru Gertu Vildersu porastao je rejting nakon što ga je sud proglasio krivim, ali nije dobio nikakvu kaznu, za davanje rasističkih izjava. Njegova partija je sada najjača u Holandiji“, ukazuje Karabeg.

Neprepoznatljiva Češka

“Ko je mogao očekivati da će mađarski premijer Viktor Orban, koga smo se grozili kada je najavio podizanje ograde od bodljikave žice na granici da bi zaustavio izbjeglice, danas na ravnoj nozi razgovarati sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel? Iza njega su se postrojile bivše komunističke zemlje Srednje Evrope – Poljska, Češka i Slovačka”, konstatira Omer Karabeg.

Priča i kako ne može prepoznati Češku, u kojoj živi već 20 godina i u kojoj, kako kaže, “jedva da imaju stotinjak izbeglica (koji ne žele da ostanu u Češkoj), a političarima su puna usta priča o tome kako je ugrožena zapadna civilizacija i kako će Čehinje sutra morati da nose burke”.

Prenijet će i pitanje koji mnogi postavljaju, u Europi i svijetu, ali i na Balkanu, a ono glasi: liče li ove godine na europske dvadesete i tridesete? Osobno smatra da ne liče, jer je tada postojala jaka ljevica koja je imala jasan program i snažno se suprotstavljala desnom populizmu. No i konstatira: „Danas takve ljevice nema tako da je desničarima put otvoren“.

Horvat poziva ljevicu da se probudi

„Ukoliko se ljevica, uključujući sve druge progresivne snage – od liberala do socijaldemokrata, ne probudi iz drijemeža, piše nam se još mračnija godina od ove koja je na izmaku“, upozorava filozof Srećko Horvat koji je, zajedno s bivšim grčkim ministrom financija Yanisom Varoufakisom, jedan od osnivača Pokreta za demokraciju u Europi (DiEM25).

Podsjećajući kako su Brexit, Trump i sirijski rat potresli svijet i ostavili mnoge u nevjerici tokom 2016. godine, navodi i kako bi godina koja dolazi mogla biti ključna ne samo za budućnost Europe i svijeta. Obrazlaže to izborima u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj gdje očekuje uspon ekstremne desnice.

„Ukoliko Le Pen dođe na vlast, suočavamo se s izlaskom Francuske iz EU-a, što bi mogao biti posljednji čavao u lijes projekta Europske unije. Ni vlast Trumpa nije samo nešto što će promijeniti američku politiku, već čitav svijet približava novim potencijalnim sukobima, ali i ekološkoj katastrofi. Istovremeno, utjecaj Kine i Rusije biti će još veći, što ima posljedice i za Balkan. Ukratko, možemo očekivati daljnje bujanje populizma i fašizma, produbljivanje krize kapitalizma i mogućnost građanskog rata“, pesimističan je Horvat.

Slapšak: Ipak ovo nije Evropa ‘30-ih

I antropologinja Svetlana Slapšak priča o teškim i mračnim vremenima koja su obilježili bujanje nacizma i fašizma, ali tvrdi da „to nije isto koliko god nam se čini da smo u paralelnom svetu koji prepoznajemo kao tridesete“. I ona smatra da je vrijeme za buđenje ljevice.

Balkan od izbora do izbora

Kao najvažnije događaje i procese za regiju Srđan Šušnica vidi predsjedničke izbore i preslagivanje političke scene u Srbiji te formiranje vlasti u Makedoniji, ali procjenjuje i kako će ključni utjecaj na regiju imati globalni procesi.

“Prije svega, to su mlak, gotovo partnerski odnos Trumpove administracije prema autokratijama u Rusiji i Turskoj, prepuštanje NATO-a Evropljanima i sve veće zaoštravanje odnosa između EU i Rusije, ali i proces Brexita, koji bi trebao započeti sljedeće godine. U svjetlu sporazuma Trump – Putin mislim da će militantni etnofašizam jačati u svim društvima u regiji i postati neraskidivi dio realpolitike”, kaže.

„Evropski naci-fašizmi su zasada fragmentirani, svi se drže svog bunjišta, a masovni skok u provaliju kao u SAD-u ne može se očekivati, ali je itekako realna opasnost. Zato nemojmo padati u chamberlainovsku grešku da poverujemo kako Trump može imati razumna rešenja (recimo sa Rusima), već tiho ovde pripremajmo promene koje nisu nemoguće. Malo više elastičnosti, prijateljstva i sarađivanja balkanskih levica, pa se možda čak i u nastupajućoj godini nešto desi. Verujem u koordinisane akcije pokreta iz dve ili više država u regionu“, vjeruje Slapšak.

Vrlo oštro priča o zapadnim liderima za koje tvrdi da su spremni na lokalni rat, jer „nijednog trenutka u poslednjih četvrt veka nisu propustili priliku da neguju, izmišljaju i besu izlažu neprijatelje koji su im neophodni za očuvanje vlasti“.

„Na Balkanu se razvio živahan berlusconizam, bespoštedna borba da se ostane na vlasti kako se ne bi išlo u zatvor – kao minimalni cilj – pa sve do jasno izraženih, nikad odgovorno razmotrenih, priznatih i pokajanih ambicija prema teritorijama. Ne računaju ozbiljno sa svojim velikim saveznicima, koji ih upotrebljavaju za čuvanje zadnjeg dvorišta, već pre svega, kao i ranije, sa frustriranim i gladnim lumpenima koji bi, kako im se čini, opet bili spremni da ginu za bilo šta. Mislim, međutim, da oni nisu za to spremni“, kaže Slapšak.

Đikić: Građanima neće biti bolje

No, da će balkanska društva i države ostati zarobljeni u ratnim politikama devedesetih, baš kao što je to bio slučaj i u posljednja dva desetljeća, smatra Ivica Đikić, novinar, književnik, scenarist i glavni urednik zagrebačkih Novosti. Toj zarobljenosti, kako je naziva Đikić, umnogome će pogodovati i pomoći raznorazni izbori na Balkanu.

„Naglasak će biti na bosanskohercegovačkoj situaciji i različitim pokušajima da se sadašnje stanje izmijeni, i to uglavnom na lošije. Svakako će biti važne pravomoćna haška presuda šestorici političkih i vojnih čelnika Herceg-Bosne i prvostupanjska presuda Ratku Mladiću koje se očekuju u studenom sljedeće godine“, prognozira.

I najbliži bh. susjedi – Hrvatska i Srbija nastavit će po starom, smatra Đikić, navodeći kako će ti odnosi biti „zanimljivi i vjerojatno dosta intenzivni i zbog srbijanskih pregovora o pristupanju Europskoj uniji u kojima Hrvatska ima mogućnost blokade, koju je već počela koristiti“.

Halep kao Guernica 21. vijeka

O svijetu kao manje humanom mjestu nego što je bio krvavih ‘90-ih, kako to sugerira Srđan Šušnica, ali i onom prijelazu s jedne strane ogledala na drugu, koji ilustrira sličnost 2016. i 2017. godine, možda će ponajbolje reći Omer Karabeg.

Podsjećajući na tragediju Halepa, koju cijeli svijet doslovno gleda u izravnom prijenosu i malo što čini da je zaustavi, Karabeg kaže da je taj sirijski grad “Gernika 21. vijeka, od koje je svijet okretao glavu posljednjih mjeseci”. I postavit će pitanje “očekuju li nas u 2017. godini nove Gernike”, jer stradanja nedužnih, posebno na Bliskom istoku, ne prestaju. I mogu se, sasvim lako, nastaviti u drugim sirijskim gradovima, ali i drugdje u toj regiji i svijetu.

Kad su ekonomske prilike i životni standard velike većine građana, ne vjeruje u napredak tokom 2017. godine. Smatra da „vladajuće elite naprosto nemaju snage i vizije da počnu strukturno mijenjati nacionalne ekonomije“.

„Stoga će i iduća godina biti snažno obilježena iseljavanjem u zemlje u kojima ima više posla i više mogućnosti za relativno normalan i sređen život“, najavljuje Đikić.

Šušnica o histeričnim balkanskim društvima

I aktivist Srđan Šušnica u svojim predviđanjima o godini koja dolazi vrlo sumorno gleda na budućnost balkanskih prostora i naroda koji na njima žive. Po njemu, „Balkan nikada nije ozbiljnije izašao iz nacionalističkog i antiliberalnog diskursa, niti je vidio ozbiljan i organizovani kapitalizam“. Stoga će, smatra Šušnica, „opet potonuti u antiliberalnu i etnofašističku histeriju pa i mini-revoluciju, no sad sa nekim novim klincima“. Uz globalno ideološko i realpolitičko preslagivanje, prognozira, u 2017. godini je moguće i ponovno preslagivanje postjugoslovenskog prostora.

U tom smislu govori posebno o stanju u Bosni i Hercegovini, procjenjujući da će joj „napredak prema EU biti usporen, ali prema NATO-u ubrzan iako i dalje blokiran od strane Dodikovih separatista“. Srbiji prognozira da će u eurointegracijama biti možda i zakočena „dijelom zbog izbora i ruskog uticaja, a djelom zbog sjedenja Srbije na dvije stolice i zastoja u normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, što je opet povezano sa ruskom podrškom“. Smatra i da „Vučić neće još dugo moći igrati ovu bipolarnu igru, a vlast će mu se na izborima destabilizovati“.

„U takvom ključu, sa susjednom Srbijom koja nije prošla katarzu za ratove i genocid ‘90-ih, sa genocidnom tvorevinom Republikom Srpskom u svom sastavu, sa likovima kakvi su Milorad Dodik, ali i Dragan Čović i Bakir Izetbegović, te sa nedorečenom i pohercegovljenom spoljnom politikom Hrvatske prema BiH, budućnost države BiH i bezbjednost svih njenih građana je slično ugrožena kao i ‘90-ih. S tim da je svijet danas mnogo manje humano mjesto nego što je bio ‘90-ih“, zaključuje Šušnica.

Izvor: Al Jazeera