Anatomija zla: Dan kada se Srebreničani izvinjavaju koljačima

Da ste posjekli 8372 stabla, napravili bi ekološku katastrofu, piše autor (Reuters)

A, onda će doći i taj dan, dan kad će preživjele i unižene žrtve genocida u Srebrenici morati još i da se izvinjavaju koljačima, što su im svojim vratovima i srcima tupili noževe.

Sad dobro pročitajte kolike su razmjere perverzije u nas. Svaku riječ! Ljiljana Bulatović, Mladićeva heroina i neka vrsta personalne asistentice i bilježničarke u Srebrenici će, četiri dana uoči obilježavanja genocida nad Srebreničanima imati neki nakaradni performans na kojem će predstaviti knjigu u kojoj negira srebrenički genocid. A, sav taj maskenbal će kroz budžet platiti preživjeli Srebreničani, svjedoci i žrtve genocida nad najmilijim članovima obitelji.

Anatomija zla i apsurda

Od ovoga gnusnije ne može! Treba, ipak, pojasniti ovu situaciju koja ide sa one strane pameti, normalnosti i zdravog razuma.

Bulatovićeva će u Narodnoj biblioteci u Srebrenici 7. jula, promovisati knjigu “Srebrenica – Laž i podvala srpskom narodu” te će biti prikazan dokumentarni film o ruskim dobrovoljcima. Ona je inače osnivačica Međunarodnog odbora za istinu o Radovanu Karadžiću, predsjednica Skupštine Humanitarne organizacije Branioci otadžbine i počasna članica Boračke organizacije Srebrenice. Napisala je tri knjige o Srebrenici te knjigu o Radovanu Karadžiću i veliki broj tekstova u Mladiću.

Kada vidite ovakvu biografiju i bibliografiju, pitate se, kako je moguće da ovakva persona hoda slobodno i bez srama po licu zemlje. Ali, ne idete toliko daleko e, da bi pomislili kako će BUKVALNO doći na mjesto genocida da negira isti i to na račun žrtava tog genocida. Opet BUKVALNO. Doslovce, to bi bilo jednako hipotetičkom scenariju po kojem Himler ili Leni Rifenštal nakon Drugog svjetskog rata u Mathauzenu ili Aušvicu, prave film ili izdaju knjigu o negiranju holokausta, a to sve plaćaju preživjeli Jevreji.

Vidite, tako li što nije moguće niti u najizobličenijim fikcijama i distopijskim nacionalsocijalističkim morama. Tako li je šta bolesno i pomisliti normalnom čovjeku.

I to je aksiom za Planetu Zemlju. Za zemlju, velim jeste, ali nije za Srebrenicu. Jer, ne dolazi opskurna umjetnica-sekretarica-promotorka i braniteljica zločinaca tek tako u grad u kome je počinjen genocid. A, pogotovo ne o svom trošku.

Sve će to žrtva platiti

Ljiljana Bulatović dolazi po pozivu načelnika opštine Mladena Grujičića. Kakav li je to čovjek koji dovodi zaštitnike ubica svog grada, zapitaće se zdrav razum? Pa dobar prijatelj narečene “umjetnice”, koji je zajedno sa njom i gostovao po nekim srbijanskim medijima, gdje je i “pao” vjerovatno dogovor o “kulturnom vazdizanju serBskom”. Baš u Srebrenici. Baš četiri dana uoči obilježavanja genocida. K tome, Mladen Grujičić je persona koja ne krije da mu je politički idol Vojislav Šešelj. Ne da ne krije, nego se ponosi tom opskurnom činjenicom.

Pa tako ono nešto malo bijede, što nije dokusurio ratni Mladić, poratna pljačka i zapostavljanje, sad kroz jadni i čemerni budžet opštinski mora platiti krvniku gostovanje. I onda se zapitate, ima li kraja perverziji ovoj?

Nema! A, evo i zašto. Mnogi će već na ovom dijelu teksta odustati od sve opačine i rugobe, kojom se aktuelne srebreničke vlasti sa svojim klovnovima izruguju nastradalim u genocidu i njihovoj preživjeloj rodbini. I bilo bi dobro da prestanu čitati. Jer vidite, od opakog ima opakije. Od zlog ima veće zlo.

Kad SDA ispostavlja račune

Vidite, nacionalističkom politikom SNSD-a, koji preko svog pijuna Grujičića vlada Srebrenicom, možda se kao “drugoj strani” može i posvijetliti ova pervertija, ali kako pojmiti da u otimanju od srebreničke nejači učestvuju i predstavnici SDA, kao koalicioni partneri u opštinskoj vlasti?

Pa, da li je moguće da predstavnici politički Bošnjaka, od Bošnjaka traže apanažu u markama za negatore genocida??? Itekako!

“U jedinstvu je snaga”, bješe ono slogan SDA, ako se ne varam. A, ne varam se. Da li su to politički prvaci željeli da poruče kako je to jedinstvo žrtve i zločinca? Jedinstvo onih koji su putem spasa pokušali da izađu iz pakla Srebrenice, pa završili kao kosti na stolovima forenzičara, sa onim koji su ih nehajno dozivali da dođu i da im se “ništa neće desiti”? Jel’ to snaga tog jedinstva? Zarad par fotelja u skupštini opštine, službenog auta i vozača? Ako i to dobiju…

Ima ovdje još nešto, ne samo da je bošnjački narod ponižen odlukom da se dovede osoba, najblaže rečeno opskurnih ideja i ne da je ponižen što tu osobu dovodi njihov načelnik (jer je predsjednik opštine, predsjednik SVIH njenih stanovnika), i ne samo da će narod kroz budžet to sve platiti, i ne samo da i bošnjačka SDA koalira u ovom zlu, nego će to postati datost i relativizacija najvećeg zla od Drugog svjetskog rata.

Da ste posjekli 8372 stabla, napravili bi ekološku katastrofu

Promislite samo, ekskurziju mladih ljudi negdje iz Evrope ili Azije, koja dolazi u Potočare, da očima vidi nišane. Njih 8372… Pa da ste 8372 stabla na jednom mjestu posjekli, ekološku bi katastrofu napravili, a ne ljude ubijali… I zamislite tu ekskurziju, koja dođe par dana ranije, pa svrati na ovaj gore pomenuti nacističko-šovenski parti?! Šta će se djeca zapitati?

Kako je moguće da neko sa drugog kraja svijeta poštuje, izučava, osuđuje genocid, kako je moguće da neko pređe na desetine hiljada kilometara, da bi shvatio urlik bola u ovoj otužnoj kotlini, a domaćin, prvi čovjek otužne kotline negira sve to?

I ko mu je dozvolio?

Krivi smo mi

Pa svi mi! Svi mi koji biramo ljude, koji dvije decenije ne mogu uvesti Zakon o zabrani negiranja genocida. Svi mi smo prvi kotačić, koji je svojom nebrigom i odsustvom empatije “stvorio” Grujičića i doveo nacionalističku “performerku”.

Dok se u našim glavama ne očisti talog lične devijantne zapuštenosti, ovakve pojave će biti pravilo, a ne izuzetak. I biće ih sve više, u to budite sigurni.

A, onda će doći i taj dan, kad će preživjele i unižene žrtve genocida u Srebrenici morati još i da se izvinjavaju koljačima, što su im svojim vratovima i srcima tupili noževe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera