Arafatova smrt je bila zločin

Al Jazeera: Koja je bila vaša reakcija kad ste saznali rezultate istrage?

O, moj Bože. Rezultati pokazuju da su pronašli polonij u njegovoj krvi i radioaktivni polonij u njegovoj odjeći, na njegovoj kapi, na kosi, na donjem vešu, a ne radi se samo o količini polonija koji su našli – on je bio svuda – našli su vrlo veliku količinu. To znači da se ne radi o prirodnoj smrti.

Ja ovdje vidim zločin. I ako vam kažu da je ova laboratorija najbolja laboratorija na svijetu, u Švicarskoj, založili su svoje ime i ugled. 

Vi znate koliko su Švicarci precizni u svom radu, u pristupu. Dakle, ulože sve moguće napore, pa i oni preuzimaju izazov i riskiraju toliko da i svoje ime pripišu tome. A doktori su sami sve otkrili – ništa nije skriveno. Kredibilitet počinje od samog izvora – ove toksikološke laboratorije, koja je jedna od najpoznatijih na svijetu.

Odsad imamo kredibilitet ove analize. To je neutralno. Ova analiza dolazi iz neutralne laboratorije, neutralnih ljudi, neutralnih ljekara, međunarodno priznatih. Kredibilitet dolazi iz odabrane laboratorije, kako bi saznali rezultat onoga šta se desilo. 

Nisam tražila daljnju istragu. Na početku, mogli biste pitati zašto, osam godina kasnije… Kad je Yasser pokopan mislila sam da nemamo ništa, pošto nismo uradili nikakvu autopsiju, a nije ni otkriveno ništa. Ali kada mi je Al Jazeera došla i kad su kazali da žele to istražiti, da žele provesti istragu u ovom slučaju, mislila sam da možda imam neku njegovu odjeću, jer su mi je dali u bolnici, svu odjeću koja je bila uz njega – njegovu pidžamu, donji veš, sve stvari koje je nosio.

Došli smo do vrlo, vrlo bolnog zaključka, ali barem to otklanja veliki teret s mene, s mog srca, da sam barem učinila nešto da palestinskom narodu, arapskoj i muslimanskoj generaciji širom svijeta objasnim da to nije bila prirodna smrt, već zločin.

Al Jazeera je bila vrlo zainteresirana da preuzme ovaj veliki rizik. Ovo je državni posao, tražiti najbolju laboratoriju na svijetu. Uzeli su DNK moje kćerke. Moja kćerka je bila uz mene tokom ove istrage. Ona se ne želi pojavljivati, ali bila je od velike pomoći, jer želi saznati od čega je umro njen otac. Tako je dala svoj DNK, kako bi se mogao uporediti s DNK-om koji su našli na odjeći i kosi moga supruga.

Naravno, bio je to isti DNK.

Možete zamisliti koliko je to bio tehnički vrlo zahtjevan posao, jer su željeli biti sigurni da se ne radi o nekome ko nije Yasser Arafat. Tako su došli u Maltu i uzeli sav taj DNK, vrlo detaljan DNK moje kćeri i njoj su sve objasnili. Nije lako djevojci njenih godina biti stavljen u takvu psihološki opasnu poziciju. Ali uporedili su DNK i naravno, bio je to isti DNK, pa su bili sigurni da su svi ti predmeti pripadali Arafatu.

Započeli smo ovaj posao prije devet mjeseci. Nije to posao od danas ili sutra, a vrlo je teško bilo držati ovu istragu niskoprofilnom.

Morali smo pronaći svaki pojedinačni predmet mog supruga – njegove lijekove, njegov sat, njegovu ogrlicu – svaki pojedinačni predmet koji smo mogli podvrgnuti testovima. Znate da se medicina mnogo razvila. Čekali smo tri mjeseca, jer su stavili ovu supstancu u neku, vrlo je to tehnički zahtjevno, specijalnu laboratoriju, te čekali tri mjeseca kako bi saznali nivo raspadanja polonija u toj supstanci.

Otkrili su da je u njemu pronađen vrlo visok nivo polonija… ne prirodnog polonija, nego radioaktivnog, nuklearnog… Ovo je nuklearna supstanca koja samo postoji u vrlo razvijenim zemljama. Ne moram vas podsjećati ko je posjeduje.

Došli smo do vrlo, vrlo bolnog zaključka, ali barem to otklanja veliki teret s mene, s mog srca, da sam barem učinila nešto da palestinskom narodu, arapskoj i muslimanskoj generaciji širom svijeta objasnim da to nije bila prirodna smrt, već zločin.

Naravno, nakon rezultata ove istrage, željela bih da ekshumiram, da tražim od palestinske Uprave da mi pomognu i da pomogne cijelom palestinskom narodu da ekshumira tijelo. Ljekari su rekli – ako odete na bilo koje groblje i uzmete bilo koju kost mrtvaca, nećete u njoj naći polonij. Dakle, ako uzmete kosti Yassera Arafata, ako mognemo ekshumirati tijelo… ili čak zemlju koja ga okružuje, imamo veliku mogućnost da… znate kako su precizni Švicarci? Oni su sigurni, ali žele biti još sigurniji. Rekli su nam – što prije, to bolje, da treba uzeti kosti, jer s vremenom polonij nestaje.

Ako je riječ o trovanju radioaktivnim polinijem, bio bi po cijelim kostima. Smatram da, uz svo poštovanje palestinskoj Upravi, znam da su pokušavali otkriti od čega je Yasser umro – a sada im mi pomažemo, imamo vrlo značajne, vrlo bitne rezultate od najboljih ljekara na svijetu, koji su založili svoj kredibilitet i ugled.

Nasser Kudwa je radio svoj posao, radio je sa Fondacijom Arafat na drugim poslovima i ja poštujem šta Nasser Kudwa i palestinska Uprava rade. Ali ovo je moja dužnost supruge i majke i mislila sam, jer nam niko ne može dati ove informacije bez mog… laboratorija neće prihvatiti nikoga drugog, nijednog zvaničnika, samo suprugu ili kćerku kada joj bude 18 godina.

Koristila sam svoj kapacitet člana uže porodice. Švicarska laboratorija morala je imati moje odobrenje. Ljekari u Francuskoj morali su imati moje odobrenje da daju sve izvještaje… zapravo, tražila sam od francuske bolnice Percy da mi preda uzorke urina i krvi Yassera Arafata, a oni su rekli da su to uništili, takav sam odgovor dobila. Uništili smo to, jer to niko nije tražio.

Nisam bila zadovoljna tim odgovorom. Obično bih u slučaju vrlo važne ličnosti, kao što je Yasser Arafat, sačuvali tragove – možda ne žele biti uključeni u to? Ali nakon što smo sve to dobili, dobili smo svoju istragu. Ali krv bi nam, također, dodatno pomogla… radili smo, pisala sam pisma više od 50 ljekara koji su bili uključeni.

Neki od njih jesu dali informacije, neki nisu, jer je to tajna. Neki su nam rekli da se radi o vojnoj tajni, te da ne mogu objavljivati vojne tajne. Nije to bila laka istraga.

Al Jazeera: Kako vam je bilo dok ste, zapravo, preispitivali smrt svoga supruga, ponovno pronalazili njegove stare lične predmete, ponovno prolazili kroz ovaj cijeli proces?

Bilo je vrlo, vrlo bolno. Ne možete to zamisliti. Najbolnija stvar je ta što je moja kćerka znala za to, jer nam je morala dati svoj DNK, a i ja sam morala dati svoj DNK. Reći ću vam, bilo je vrlo bolno čuvati ovakvu tajnu, prisjetiti se svega. Možete zamisliti ponovni odlazak u bolnicu.

Dok smo otkrivali nejasnoće u istrazi, ljudi nisu željeli govoriti, kazali bi da se radi o vojnim tajnama, da im je zabranjeno govoriti. Ljudi su se bojali da će izgubiti poslove – niko nije želio pričati, čak ni uz moja pisma.

Njegovo naslijeđe će biti sve više naslijeđe velikog lidera našeg stoljeća, jednog od velikih svjetskih lidera. Ovo će ojačati njegov lik realne, dopadljive, skromne osobe u vrijeme kada smo svjedoci diktatura koje odlaze jedna za drugom.

Bilo je bolno, ali je to dodatno, u više navrata, učvrstilo naše ubjeđenje da se radilo o zavjeri. A kada vidite sve deklaracije izraelskih vođa, američke administracije, Bushove administracije o Arafatu da je on nerelevantan, da ga se moraju riješiti, da je on prepreka miru… i kada vidite Sharonovu deklaraciju da ga se mora ubiti, da se pomogne Bogu u uzimanju Arafata, to je sve kao sjećanje koje dolazi i odlazi. Stalno smo bili u suzama.

Posvjedočiti arapskim revolucijama – svi ti ljudi koji su se riješili svojih vođa – a ljudi i dalje idu na Arafatov grob, da ga preklinju za pomoć kao da je bio svetac. Kao Palestinci, moramo se ponositi ovim.

Vjerujem u pravdu. Ako u životu ne ostvarite pravdu, dobit ćete je nakon smrti. Ono što se desilo sa arapskim revolucijama je pravda.

Al Jazeera: Po vašem mišljenju, kakav utjecaj će sve ovo imati na njegovo naslijeđe?

Mislim da je njegovo naslijeđe uvijek bilo – uvijek je imao veliko naslijeđe. Ali ovo će, znate, još više uveličati njegovo naslijeđe, ljudi će više koračati njegovim stopama, ne odustajati od zemljišta. Dozvolit će pregovaračima, našim pregovaračima da budu još mudriji, još agresivniji. Možda Izrael nije želio mir u vrijeme Arafata, pa moramo biti sve tvrdoglaviji što se tiče mira.

Ali njegovo naslijeđe je – svi ga vole. Ljudi su sumnjali u to, ali sada imamo dokaze, a njegovo naslijeđe će biti sve više naslijeđe velikog lidera našeg stoljeća, jednog od velikih svjetskih lidera. Ovo će ojačati njegov lik realne, dopadljive, skromne osobe u vrijeme kada smo svjedoci diktatura koje odlaze jedna za drugom.

Al Jazeera: Ekshumacija i proučavanje njegovog tijela zahtijeva odobrenja Palestinske uprave i izraelske Vlade. Jeste li optimistični da ćete ih dobiti?

Sumnjam za Izrael, ali mislim da bi se Izraelci možda i složili ako bude pritisaka, jer je to potrebno tako bitnoj laboratoriji kao što je ova švicarska – uz neku intervenciju.

Ali mislim da Palestinskoj upravi ovo neće smetati, jer imamo kredibilne ljude i mislim da će Palestinska uprava htjeti znati istinu.

Al Jazeera: Recite nam kako vam je bilo tokom posljednjih skoro osam godina od njegove smrti.

Postoji pravda u životu. Nekad nam Bog daje tu pravdu… jučer je u štampi objavljen izvještaj da je Hamasova vlast otkrila palestinske špijune koji su radili za Izrael, jedan 40 godina, a drugi 20.

Bilo je videosnimaka navoda, priznanja… jedan od njih govorio je šta je radio za Rantissija, pravio bombe, dijelio informacije. Ali jedan od njih, najopasniji, kazao je da je samo dosje Suhe Arafat njegova dvadesetogodišnja misija – uništavanje njenog imidža i svakojaki navodi. Možete li to zamisliti? Da su za ovo koristili palestinske špijune, šta bi uradili u međunarodnim medijima i u medijima koje kontroliraju Jevreji u Sjedinjenim Državama i svugdje.

Dakle, govorim da će istina prevladati i pravda će svakako prevladati… Bilo je vrlo teško živjeti s ovim navodima, jer sam prije živjela s tim navodima, a Yasser je bio ovdje. Bio je ovdje da me zaštiti i govorio bi mi: ‘Suha, ne brini, ne napadaju tebe, nego mene, preko tebe’. Ali napadom na mene žele napasti njegovo naslijeđe poslije njegove smrti… već osam godina ga svugdje napadaju.

Istina će prevagnuti, pokazat će se da on nema veze ni s jednim od ovih slučajeva, ali ja plaćam cijenu jer sam njegova supruga… mi smo nastavak njegove porodice, njegovog naslijeđa. Svi ti ljudi koji su zagovarali loš publicitet – vidite gdje su oni sada, neki od njih u arapskom svijetu… bilo je, ne govorim vam da je bilo lako, nego je to bio izazov, neprekidan izazov.

Ujutro se probudiš i ne znaš šta ti dan nosi, šta će uraditi, kakve će optužbe iznijeti… i, na nesreću, ljudi vjeruju jer je zabavno govoriti o drugima. Ali ponosna sam na sve što se desilo. Barem za mene, ovo je kao otklonjen teret.

Al Jazeera: Ako u sljedećim testovima budu otkriveni ubjedljiviji dokazi, mislite li da će to išta promijeniti na terenu u Palestini?

To će promijeniti mnogo stvari u Palestini. Otklonit će mnoge sumnje. Znate, ljudi bi kazali, Arafat je želio da – ima mnogo ljudi koji bi rekli da Arafat nije želio sklopiti mir, da nije prihvatio Camp David – mnoge kritike.

Arafat je želio, uz palestinsku ideju, stići do palestinske države i zbog toga su ga se riješili. Naravno da će se stvari izmijeniti. Nijednom pregovaraču neće biti dozvoljeno da odustane od Arafatovih temeljnih principa. Jerusalem, njegove granice iz 1967. godine, pravo na povratak, zatvorenici, voda, sve – pogotovo pravo na povratak.

Nijedan drugi pregovarač, nijedan palestinski pregovarač sada ili za 50 godina neće se usuditi da pregovara o onome što je Yasser Arafat usadio u korijene našeg razmišljanja. Vidite, danas je sastanak otkazan između Mofaza i predsjednika, jer ljudi ne žele da Mofaz stane uz grob Yassera Arafata – jer on je bio ministar odbrane kada je Arafat ubijen.

Znate, ustanak počinje unutar ljudi.

Izvor: Al Jazeera

Medicinske nalaze možete pogledati na : http://transparency.aljazeera.net/en/projects/whatkilledarafat/201271184942824656.html