Oglasi

Austro-Ugarska je znala vrijednost Zemaljskog muzeja, a zna li BiH?

Zemaljski muzej u Sarajevu otvorio je svoja vrata građanima Bosne i Hercegovine 1. februara 1888. godine.
U Zemaljski muzej istraživači dolaze kako bi završili svoje naučne radove, u čemu im nesebično pomaže njegovo stručno osobljeEPA

Nakon dolaska austrougarske vlasti na teritoriju Bosne i Hercegovine započela je izgradnja raznih objekata. Austro-Ugarska se trudila da na novom području izgradi što više građevina koje će podsjećati na one u Beču i ostatku Monarhije. Jedna od takvih građevina je i Zemaljski muzej u Sarajevu, koji je građanima Bosne i Hercegovine svoja vrata otvorio 1. februara 1888. godine. Prvobitno su se prostorije Zemaljskog muzeja nalazile u blizini sarajevske Katedrale. Ipak, austrougarska vlast je shvatila da ovakva institucija zaslužuje mnogo više prostora, stoga je istaknuti arhitekta Karlo Paržik bio zadužen da projektuje zdanje s četiri zasebna paviljona koja su međusobno trebala biti povezana. Početkom oktobra 1913. godine sve je bilo spremno za useljenje u novi kompleks na Marindvoru u kojem je Zemaljski muzej smješten i danas.

'Čuvar' vrijednih stvari

Ovaj muzej dugo vremena bio je jedna od najvećih institucija u ovom dijelu Evrope, koja je skladištila veoma vrijedne stvari. 

Dr. Nirha Efendić, kustos za usmenu poeziju Etnološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja, ističe da je ovaj muzej prvobitno nastao kao „Muzejsko društvo“, koje se brinulo o očuvanju veoma važnih predmeta.

„Zbog postojanja realnih mogućnosti da značajni predmeti, koji pripadaju bosanskohercegovačkom kulturnom naslijeđu, nestanu iz Sarajeva, te budu preneseni u Beč i ostale gradove tadašnje Austro-Ugarske, učinjeni su napori za osnivanje jedne ovakve institucije, koja će se baviti čuvanjem značajnih stvari. Zemaljski muzej osnovan je kao državna institucija, te je stoga imao značajnu podršku austrougarske vlasti, koja je znala da prepozna kulturno blago koje Bosna i Hercegovina ima. Prvi upravitelj i cjelokupni organizator Zemaljskog muzeja bio je Kosta Herman, dok je na mjesto kustosa tada postavljen istaknuti historičar i arheolog Ćiro Truhelka. Oni su u velikoj mjeri doprinijeli očuvanju postojećeg, te proširenju novog fonda Zemaljskog muzeja", govori Efendić.

Upravo je očuvanjem vrijednih predmeta, omogućen raznovrstan asortiman koji Zemaljski muzej nudi. Mnogobrojne izložbe privlače domaće i strane posjetioce, na što je ovaj muzej naročito ponosan.

"U Zemaljskom muzeju nudimo preko dvadeset stalnih izložbi koje najmanje traju po šest mjeseci. Također tu su i gostujuće postavke, tako da raznovrsna muzejska ponuda može zadovoljiti i one najizbirljivije. Posjetioci  u Zemaljski muzej dolaze s različitim interesima, pa tako se definitivno razlikuju motivi historičara, arheologa, djece ili stranih turista. Jedna od najzanimljivijih stalnih postavki su nošnje iz 19. vijeka, koje posjeduje muzej. Posjedujemo veliku kolekciju nošnji svih naroda u Bosni i Hercegovini, na što smo posebno ponosni", kaže Efendić.

Sarajevska Hagada - neprocjenjivo blago

Andrea Dautović, načelnica Odjeljenja za biblioteku Zemaljskog muzeja, ističe da je ova institucija bosanskohercegovački brend koji je jedan od dokaza kontinuirane državnosti Bosne i Hercegovine. Ono što Dautović posebno naglašava je „inat muzeja“, koji je i u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine uspio da sačuva veoma vrijedne fondove, među kojima je najpoznatija i definitivno najvrjednija Sarajevska Hagada.

„Hagada je sasvim sigurno nešto najvrjednije što Zemaljski muzej nudi. To je svjetski poznati rukopis iz 1350. godine. Pretpostavlja se da je urađen u Španiji, tačnije u Barseloni, što nam sugeriraju grbovi ovog grada koji su dio Hagade. Ova hagada je vrlo vrijedan rukopis u svijetu, jer ovakvih iluminiranih hagada postoji svega sedamnaest. Ipak, ono što Sarajevsku Hagadu, koja se nalazi u Zemaljskom muzeju, odvaja od ostalih je to što ona spada među pet najznačajnijih primjeraka ove vrste“, naglašava Dautović.

Tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini muzejski fondovi su se našli u neposrednoj opasnosti. U tim trenucima proširile su se neutemeljene glasine da je Sarajevska Hagada prodana, te da je s tim novcem kupljeno oružje za odbranu grada Sarajeva, o čemu priča Dautović.

„Sarajevska  Hagada, ali i ostale vrijedne stvari u Zemaljskom muzeju, sačuvane su u najtežim vremenima za Sarajevo. Priča o tome da je Hagada prodana, dobila je svoj epilog kada je javno izložena povodom proslave jednog od jevrejskih praznika. Uslijed napada na Sarajevo, većina vrijednih stvari prebačena je u trezor, što govori o visokoj svijesti građana Sarajeva i u najtežim trenucima za ovaj grad. Zemaljski muzej je preživio sve ratove, koji nisu mimoišli Bosnu i Hercegovinu, ne samo ovaj posljednji“, kaže Dautović.

Perzijaneri sa potpisima

Marica Filipović, zamjenica direktora i muzejska savjetnica prisjeća se mračnog perioda za Zemaljski muzej, kada je ova institucija bila zatvorena za posjetioce prije nekoliko godina. Uz upornost uposlenika, muzej je ipak otvorio svoja vrata.

"Period  posljednjeg  rata ostavio je velike posljedice na Zemaljski muzej, koje su kulminirale prije nekoliko godina kada smo se odlučili na veoma tešku odluku, a to je zatvaranje vrata za posjetioce. Ta odluka nije bila nimalo laka, ali na sreću, nije bila konačna. Iako je Zemaljski muzej bio zatvoren za javnost, uposlenici su redovno dolazili na posao, te bez naknade pokušavali iznaći rješenje za opstanak ove institucije od državnog značaja. Čuvali smo muzejske eksponate od propadanja. Naročito je značajno to što smo uspjeli sačuvati Hagadu, koju nam je na 'čuvanje' tražio Metropolitan muzej u New Yorku. Da se ovakve situacije ne bi ponavljale u budućnosti, bitno je da država stane iza muzeja i riješi njegov status, što je definitivno naša najveća potreba, kako bi on mogao nesmetano funkcionirati. Na ovaj način nastavio bi se kontinuitet Zemaljskog muzeja kao državne institucije“, napominje Filipović.

Značaj Zemaljskog muzeja je i u tome što on, osim što nudi vrijedan i raznovrstan sadržaj, ima i značajnu obrazovnu ulogu. Naime, Filipović ističe da je Zemaljski muzej mjesto u koje mnogi istraživači dolaze kako bi završili svoje naučne radove, u čemu im nesebično pomaže stručno osoblje ove institucije.

„Fondovi Zemaljskog muzeja obiluju s neprocjenjivo vrijednom građom, ali i predmetima koji su stari i po nekoliko stotina godina. Stručno osoblje muzeja uvijek veoma susretljivo pruža podršku raznim historičarima, arheolozima i ostalima, koji imaju potrebu poslužiti se mnogobrojnim materijalom koji se može pronaći samo u Zemaljskom muzeju. Jedna od potvrda ove teze su primjerci perzijskih ćilima, koji su veoma rijetki iz razloga što na njima piše ime autora koji ih je napravio. Radi se o ručnom radu majstora Ustaza Mumina ibn Qutuba al-Dina Mahanija iz Irana, koji je ćilime napravio daleke 1637. godine. Ovo je samo jedan od primjera raznovrsnosti koju nudi Zemaljski muzej koji, definitivno zaslužuje da konačno povrati status državne institucije“, zaključuje Filipović.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.