Autoput kao politička igra

Uprkos općoj saglasnosti da je izgradnja autoputa u Bosni i Hercegovini projekat budućnosti, jedan od najznačajnijih u Jugoistočnoj Evropi, u Hercegovini je ovaj projekat već nekoliko godina predmet žestokih sporenja i konfrontacija sa neskrivenom političkom pozadinom.  Smatra se da je ovo  posao koji bi, u vremenu jedne jako izražene ekonomske krize, posebno u svom izvedbenom vremenu, bio spasonosno rješenje za brojne neangažirane domaće firme kao i armiju nezaposlenih u cijeloj zemlji.  U čemu je suština navedenih sporenja, i zbog čega cijela procedura oko usvajanja trase na Koridoru 5c traje već nekoliko godina?

Cijeli problem vezan za trasu na Koridoru 5c aktueliziran je prije nekoliko godina u dvije sredine, Blagaju i Počitelju, nakon što su javnosti predočeni detalji projekta. Što se Počitelja tiče, problem je više vizuelne prirode, odnosno činjenice da su nosioci projekta lokaciju prijelaza preko Neretve predvidjeli neposredno ispod Počitelja, što bi, prema razmišljanjima njegovih stanovnika, životno orijentiranih na turizam, ugrozilo arhitektonsku sliku jednog od najstarijih gradova u ovom dijelu zemlje. Zbog ovoga su Počiteljci predložili njegovo izmještanje sjevernije, što bi u samom projektu predstavljalo neznatnu korekciju.

Država je prvo u ovo područje uložila ogromna finansijska sredstva. No sad, kad je takva strategija dala značajne rezultate, država se opet pojavljuje kao finansijer projekta koji će sve ostvareno praktički uništiti. Pored prirodnog, na meti uništenja, našlo bi se i kulturno-historijsko nasljeđe.

Neznatne korekcije trase na Koridoru 5c zatražili su i stanovnici Blagaja, s obzirom da pored bogatog kulturno-historijskog nasljeđa ovo područje krase i iznimna prirodna bogatstva. Ono što je jedanaest nevladinih udruženja ujedinilo na traženju hitne korekcije trase, jeste činjenica da je njen prolazak praktički planiran kroz plodno polje i preko dvije iznimno lijepe i vodom bogate rijeke, Bune i Bunice, koje su s obzirom na kratkoću toka, ali i odsustvo industrijskih kapaciteta, praktično pitke od izvora do ušća. Uz to, buduća autocesta bi praktički presijecala i samo naselje.

‘Projekat uništenja’

Stanovnicima Blagaja, kao i Počitelja, ali i značajnom broju stručnjaka, posebno hidrologa, nije jasno zbog čega je, pored toliko krševitih brda i pustih predjela ,odnosno neiskoristivog zemljišta, samo par kilometara u neposrednoj blizini, prolazak trase zamišljen preko voćnjaka i vinograda i drugih nasada, od kojih stanovništvo na tom prostoru u najvećoj mjeri osigurava egzistenciju.

Umjesto da bude razvojni izazov, odnosno projekat koji će stimulirati ekonomski prosperitet, ovako zamišljen projekat bi, smatraju stanovnici Blagaja, bio zapravo projekat njihovog uništenja. Oni  podsjećaju javnost da se ovakvi infrastrukturni zahvati u pravilu izvode van naseljenih mjesta, što je naprosto tačno. O ovome svjedoči i autoput u susjednoj Hrvatskoj koji je izgrađen isključivo preko pasivnih prostora. Naravno, ne samo u Hrvatskoj, nego i svim drugim zemljama, koje slične projekte nastoje realizirati uz minimalne štete po poljoprivredno zemljište.

Uz sve navedeno, u prilog ovakvom razmišljanju ide i činjenica da je prostor Hercegovine jako siromašan obradivim površinama. Nekoliko kraških polja, od kojih je svako na svoj način, različitim projektima, poput „Gornjih horizonata“, snažno ugroženo, čini tek 2,5 posto od ukupne površine cijele Hercegovine, što je više nego alarmantan podatak, sa mogućnosti proizvodnje hrane odnosno samog opstanka. Nelogičnostima ovdje, međutim, nije kraj?!

Na djelu je više nego apsurdna strategija. Država je prvo, preko poticaja za razvoj poljoprivredne proizvodnje, u cijelom poslijeratnom periodu, u ovo područje uložila ogromna finansijska sredstva. No sad, kad je takva strategija dala značajne rezultate, država se opet pojavljuje kao finansijer projekta koji će sve ostvareno praktički uništiti. Pored prirodnog nasljeđa, odnosno kultiviranog zemljišta, kao i dvije rijeke, na meti uništenja, našlo bi se i kulturno-historijsko nasljeđe.

Da su „stručnjaci“ zagrebačkog IGH, kao kreatori navedenog projekta u ovom dijelu trase nazvane Lot 4, krajnje neodgovorno prišli ovom zadatku, najilustrativnije govori podatak da segment kulturnog nasljeđa uopće nisu tretirali, mada je cijela zona blagajske čaršije, od Lehine ćuprije do samog vrela Bune, odnosno Blagajske tekije, pozicionirana kao nacionalni spomenik. U Odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika jasno stoji da „nije dopuštena izgradnja kamenoloma, potencijalnih zagađivača okoline, magistralnih infrastrukturnih objekata i industrijskih objekata“.  Pored navedenog ,ne treba zaboraviti ni činjenicu da je trasa autoputa rađena na bazi prijeratnih hidroloških istraživanja, mada su najnovije analize riječnih tokova rezultirala brojnim korekcijama ranijih znanja iz ove oblasti

Političke optužbe

Cijeli problem je, nakon klasičnog građanskog bunta, po nekom ovdašnjem pravilu, dobio političku dimenziju. Ne samo zbog činjenice što su predstavnici blagajskih udruženja potencirali i činjenicu da sama trasa slijedi liniju nekadašnjih vojnih razgraničenja Armije RBiH i HVO-a, gdje bi se sam autoput u budućnosti pojavio kao svojevrsna granica sa „trećim entitetom“. Sa hrvatske strane uslijedili su prigovori da bošnjačka strana nastoji realizirati projekat  „prometne izolacije Mostara“. Na fonu takvih kvalifikacija „sukobi“ oko konačnog pozicioniranja trase traju već nekoliko godina.

Odgovorni su dozvolili da jedan kolosalan projekat bude rađen bez prostornog plana, dok iste te vlasti, koje su u ovom slučaju godinama žmirile, bez prostornog plana ne dozvoljavaju ni izgradnju „kokošinjca“. Predstavnici vlasti, uz pomoć neodgovornih stranaca, u „starom rješenju“  sagledavaju vlastiti spas od krivične odgovornosti, s obzirom da su na njegovu izradu utrošene milionske cifre.  

Šta je, međutim, tačno, pitanje je koje se logično nameće. Da li pomjeranje trase, prema platou Podveležja, na čemu insistiraju stanovnici Blagaja, vodi prometnoj izolaciji Mostara, kao centra Hercegovine? Da je takva kvalifikacija neodmjerena i bez bilo kakvog racionalnog uporišta, nije teško dokazati. Čak i površan uvid u prijedlog nove trase jasno ukazuje da o bilo kakvoj „prometnoj izolaciji Mostara“ ne može biti govora. Naime, priključak na koridor bi prema novom prijedlogu od ranije solucije od Mostara bi bio dalji tek 400 metara, što u kontekstu ovakvih kolosalnih projekata, predstavlja gotovo nebitnu i neznatnu promjenu. Ako ćemo biti još precizniji, ali i uvjerljiviji, Mostar će, što se tiče priključka autoputu, biti jedan od najbližih gradova u Evropi. 

Kako je novom prijedlogu bilo jako teško, posebno na javnim raspravama, naći bilo kakve zamjerke, korigirani prijedlog je prošao uobičajene procedure, i u formi nacrta usvojen je na Zastupničkom domu i Domu naroda Federalnog parlamenta, te je na osnovu toga napravljen prijedlog prostornog plana, koji je prošao instancu Federalna vlada. Ona ga je nedavno proslijedila Federalnom parlamentu na konačnu verifikaciju.

Lični interesi

Ipak, sve su prilike da se sa sporenjima oko trase u ovom dijelu zemlje ne namjerava prestati. Iako, na prvi pogled, sve teče u skladu sa zakonskim procedurama, u kuloarima se sve otvorenije govori da međunarodni predstavnici vrše pritisak na federalnog premijera Nermina Nikšića, kao i ministra za prostorno uređenje, Desnicu Radivojevića, te insistiraju da se prva solucija trase Koridora 5c ponovo nađe u igri. Da takve informacije nisu bez osnove, svjedoči i nedavna „privatna“ posjeta Blagaju od strane Johanna Hessea, prvog savjetnika i šefa za ekonomski razvoj u uredu Petera Sorensena, specijalnog predstavnika EU.  Naime, predstavnici lokalne zajednice visokog međunarodnog funkcionera zatekli su u obilasku stare trase, u društvu sa Oliverom Soldom, članom Gradskog vijeća Mostara iz Hrvatske demokratske zajednice, što je više nego indikativno.  Sam obilazak ne bi bio sporan da je Hesse spomenuto područje obilazio sa delegacijom Gradskog vijeća, koja bi bila utvrđena na oficijelnoj sjednici. Njegov postupak je, međutim, zato doživljen kao vrsta tajne posjete, sa sumnjivim namjerama. 

Ovakvim odnosom, s druge strane, međunarodni predstavnici pokazuju nedosljednost u poštovanju zakona, s obzirom da zanemaruju činjenicu da su sve aktivnosti oko prve solucije tzv. Idejnog rješenja rađene bez zakonskih pretpostavki. Naime, aktivnosti na pozicioniranju trase koridora 5c rađene su, bez prethodno usvojenog prostornog plana, što je apsurdno. Odgovorni su, dakle, dozvolili da jedan kolosalan projekat bude rađen bez prostornog plana, dok iste te vlasti, koje su u ovom slučaju godinama žmirile, bez prostornog plana ne dozvoljavaju ni izgradnju „kokošinjca“.

Cijeli problem je, međutim, druge prirode. Sa ovakvim insistiranjima, predstavnici vlasti, uz pomoć neodgovornih stranaca, pogotovo trećerazrednih političara koji vlastiti boravak u BiH očito nastoje iskoristiti za lične interese, u „starom rješenju“  sagledavaju vlastiti spas od krivične odgovornosti, s obzirom da su na njegovu izradu utrošene milionske cifre.  Dodamo li im i one koji su jeftino kupljeno državno zemljište planirali dobro unovčiti, „logika“ ovolikih sporenja oko pozicioniranja trase na Koridoru 5c, bolje rečeno minornih odstupanja, bit će nam puno jasnija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera