Avdo Huseinović: Pravna lakrdija na Vrhovnom sudu RS-a

Rajko Dukić tuži Huseinovića za klevetu, nanošenje duševne boli i narušavanje poslovnog ugleda (Ustupljeno Al Jazeeri)

Režiser, novinar i publicista Avdo Huseinović je posljednjih dana u žiži javnosti zbog sudskog spora sa Rajkom Dukićem, direktorom kompanije Boksit iz Milića. Dukić tuži Huseinovića za klevetu, nanošenje duševne boli i narušavanje poslovnog ugleda, tražeći odštetu od 100.000 KM.

Huseinović je u feljtonu objavljenom na portalu bošnjaci.net iznio tvrdnje potkrijepljene svjedočenjima i dokumentacijom da je Rajko Dukić bio direktno umiješan u zločine nad Bošnjacima 1992. na širem prostoru Vlasenice, s posebnim akcentom na zločin koji se desio 16. maja u selu Zaklopača gdje prema zvaničnim podacima ubijeno najmanje 70 civila.

Rajko Dukić je neposredno nakon objave prvog teksta podnio tužbu i sudska agonija koja traje od 2011. godine, iznova se vraća na početak.

U posljednjem, petom postupku, Dukićeva tužba koja je u više navrata presuđivana kao neosnovana, na Vrhovnom sudu Republike Srpske se vraća na drugostepeni sud čime se pravna borba Huseinovića oteže u nedogled.

  • Sjećate li se uopšte kako je sve počelo?

– Dobio sam poziv iz redakcije portala bošnjaci.net jer su znali da sam se bavio likom i djelom gospodina Rajka Dukića. Tada su banjalučke Nezavisne novine imenovale Dukića privrednikom godine, a od mene je traženo da napišem reakciju na tu nagradu. Serijal tekstova je govorio o ratnim zločinima koji su počinjeni na teritoriji Vlasenice i Dukićevoj umiješanosti u samu organizaciju tih zločina. Konkretno se u tekstu spominje selo Zaklopača 1992. godine i da su zločin nad Bošnjacima izvršile vojne snage iz Milića, a prema tvrdnji svjedoka, Rajko Dukić je bio ‘alfa i omega na tom prostoru’. Ništa se nije moglo desiti bez njegovog znanja i imao je apsolutnu kontrolu u tom kraju. Također, postoje svjedoci koji navode da je Dukić dovodio i postrojavao dobrovoljce u Milićima još 1991. godine, a da se on direktno povezuje sa postavljanjem barikada u Sarajevu 1992. 

  • Da li se gospodin Dukić spominje u pravnim dokumentima u svojstvu optuženog za ratne zločine?

– Dukić se u zvaničnoj dokumentaciji samo spominje u svojstvu svjedoka. Nikada se nije spominjao u kontekstu nekoga ko je bio odgovoran za izdavanje naredbi u ratu, ali se u izvještaju Međunarodne krizne grupe za Balkan spominje njegovo ime u nizu osoba koje su najodgovornije za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.

  • Kada je Dukić pokrenuo tužbu i možete li opisati tok postupka do skorašnjih događaja?

– Neposredno nakon objave prvih tekstova na portalu bošnjaci.net, Rade Dukić je pokrenuo tužbu, a sudski proces je počeo već 2011. godine na Osnovnom sudu u Vlasenici. To je bio jedan jako korektan i profesionalno sproveden sudski proces, svu svoju pravnu dokumentaciju sam iznio i 2012. godine je njegov zahtjev odbijen prvostepenom odlukom. Dukić se nakon toga žalio Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, koji je vratio postupak na početak ukazavši na određene nepravilnosti u radu Osnovnog suda. Treći put je Osnovni sud je ponovo presudio u moju korist da bi Dukić žalbom došao do Okružnog suda u Istočnom Sarajevu koji je također presudio u moju korist. U međuvremenu se njegov pravni tim žalio Vrhovnom sudu Republike Srpske i u tom petom procesu su uspjeli vratiti postupak na početak. I upravo je to ono što najviše boli, proces traje do iznemoglosti. Dakle to je jedna pravna lakrdija koja treći put kreće iz Vlasenice.

  • Nakon iscrpljujućih sudskih postupaka da li smatrate da je u jednom trenutku ono što je objavljeno na portalu zaista moglo nanijeti duševnu bol gospodinu Dukiću

– Kada bih ponovo pisao, to bih uradio sa malo hladnijim emocijama, ali dokazi zločina i još mnogo toga stoje. Ja se ni u jednom momentu nisam plašio ishoda jer je sve potkrijepljeno dokazima i dokumentacijom. Po svakoj osnovi tužbe ja sam izvodio argumente koji su pokrivali zaključke koje sam kao autor teksta donosio. Dukić je u ovom slučaju samo tužio mene, kao autora, dok se tužba uopće ne odnosi na portal bošnjaci.net ili urednika portala.

  • S obzirom da Dukić iza sebe ima poslovnu imperiju i političku pozadinu, da li ste nekad osjećali pritisak, odnosno strah pri susretima sa čovjekom koji iza sebe ima toliku zaleđinu?

– Neosporno je da je riječ o jednom od najuspješnijih biznismena ne samo na prostorima BiH, već na teritoriji čitavog Balkana. On je jedan od suosnivača Srpske demokratske stranke (SDS) i ima izuzetno dobre odnose sa Miloradom Dodikom. Činjenica da Rade Dukić ‘vedri i oblači’ na području manjeg bh. entiteta mene ne plaši ali me u jednom trenutku zabrinjava posljednja odluka Vrhovnog suda Republike Srpske. Bez sumnje, jedna skrivena ruka ovdje vuče konce, a sa tajnom rukom je teško hrvati se. A što se tiče direktnog susreta… Dukić se nikada nije pojavio na sudskom procesu. Čak postoji jedan dokument na kojem je stajalo da se lice nalazi u bjekstvu u Srbiji, ali smo kasnije saznali da je gospodin Dukić počeo dolaziti u Miliće i da se javno pojavljuje.

  • U medijima smo vidjeli naslov „Sam protiv sistema“, imate li podrške ili se doslovno borite sami?

– Imam ogroman broj ljudi širom svijeta koji mi žele pružiti pomoć. Veliki broj ljudi iz dijaspore koji su me doslovno bombardovali porukama da mi se žele naći pri ruci i pomoći. Ljudi osjećaju da mi treba podrška i jako sam zahvalan na tome. U ovoj borbi to doživljavam kao ‘vjetar u leđa’. Od nevladinih organizacija koje se bave zastupanjem prava žrtava sam uvijek imao podrške i u ranijim procesima kao i u ovom. Međutim, kad su zvanične državne institucije u pitanju ne mogu reći da sam zadovoljan podrškom, do sada ni jedan pravni subjekat nije stao uz mene.

  • Rekli ste jednom prilikom da niste više optimista, šta to znači?

– Ja nikad ovu priču nisam započeo da bih izazvao salve oduševljenja, tako da ne mogu ni doživjeti razočarenje. Najbolje funkcionišem kada inat proradi iz rezervnih resursa. Dakle, nema pesimizma i nastavljam ono što radim, nisam još izgovorio svoju završnu riječ.

  • Možete li pojasniti strategiju vaše dalje borbe, kakav ishod očekujete?

– Ovde ima jako puno ljudi koji mogu nešto da urade ali su nažalost salonski usidreni, da nije Googla, pitanje je kako bi funcionisali. Agresija i genocid su neistražena oblast, i da se nas stotinu krene baviti istraživanjem zločinima u ratu istim intenzitetom imalo bi još prostora za rad. Dokumenti i priče su na terenu i treba ih otkopati jer su i oni bačeni u neke druge vrste masovnih grobnica. To je veliki izazov za nepristrasne istraživače iz cijelog svijeta i jako je važno da im mi kao savremenici tih događaja ostavimo dobre temelje i fusnote koje će koristiti. Moj najveći motiv je stati na put salvi laži i lažiranja činjenica gdje se zločinac nastoji pretvoriti u žrtvu. Očekujem naravno, da pravda i istina pobijede.

Izvor: Al Jazeera