Balkan kao odredište, a ne tranzit izbjeglica

Uzaludno je nadati se da će davanje novca Turskoj značajno zaustaviti izbjeglički val, smatra Nils Muižnieks (EPA)

Piše: Katarina Drlja

Prije ili kasnije zemlje zapadnog Balkana morat će se početi doživljavati kao destinacija, a ne tek tranzit za izbjeglice. Osobito to važi za Sloveniju i Hrvatsku kao članice Europske unije, uvjeren je povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava Nils Muižnieks.

“Svaka članica Europske unije je, prema globalnim standardima, bogata, stabilna i demokratska zemlja. Prema tome bi se de facto trebala smatrati destinacijom, a ne tek tranzitnim teritorijem. Ta promjena u vlastitoj percepciji je teška, ali nužna. Osobito za zemlje zapadnog Balkana”, kaže povjerenik Muižnieks.

Situacija na terenu pokazala je da su zemlje naše regije veoma loše opremljene za hvatanje u koštac s migracijskim tokovima, ali i s tražiteljima azila. Od Hrvatske i Slovenije, s obzirom na to da su dio europskog kluba, očekivao je spremniji doček izbjeglica.

“Migracije nisu novost. Sirijska izbjeglička kriza nije novost. Godinama već susrećem izbjeglice po Armeniji, Turskoj… Prije dvije godine sirijske izbjeglice sam vidio u šumama u Srbiji. Dok su vlasti i javnost u Europi živjeli u uvjerenju da će se ljudi zadržati u Turskoj i drugim zemljama u okolici Sirije”, rekao je Nils Muižnieks. 

Kada je nešto daleko, manje se doživljava kao osobni problem. Prema tome povjerenik Vijeća Europe objašnjava da je ono što jeste novo od prije možda nekoliko mjeseci – svijest Europe o ozbiljnosti ovog problema. Izbjeglice su stigle i ostaju.

Povjerenik za ljudska prava smatra kako niske temperature neće obeshrabriti nove skupine ljudi niti ih spriječiti u kretanju na put. Štoviše, kaže da bi brojne izbjeglice možda čak mogle pokušati uhvatiti posljednji vlak prema Europi i vratima koja se zatvaraju.

“Iskreno, iznenadilo bi me kada bi hladnoća, blato, veći valovi, kiša i snijeg zaustavili ili spriječili očajne ljude u pokušaju stizanja u Europu. Mislim da ćemo svjedočiti još većim tegobama, još većim patnjama i još brojnijim smrtnim slučajevima”, navodi povjerenik Muižnieks, uvjeren da jedino ujedinjeno europsko rješenje može ublažiti izbjeglički val.  

Rješenje: Turska

Nils Muižnieks, povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava, poziva i zemlje članice Unije i Europsku uniju kao takvu na brže naseljavanje izbjeglica po Europi, a koje se sada nalaze u izbjegličkim kampovima izvan Starog kontinenta.

“Zašto tjeramo ljude da kreću na opasan put morem, na hodanje blatnjavim putevima, kroz brojne europske zemlje kada ćemo im ionako na koncu dati izbjeglički status? Zašto se njihove molbe ne obrade u zemljama bliže ratnim područjima i onda ih se zrakoplovom doveze i naseli u pojedine europske zemlje?”, pita se povjerenik.

“Naseljavanje” izbjeglica izvan Europe i “premještanje” izbjeglica iz Italije i Grčke dio su buketa europskog rješenja.

No, jedan od aktualnih elemenata europskog rješavanja izbjegličke krize jeste jačanje suradnje Europske unije s Turskom. Akcijski plan te suradnje, među ostalim, donosi Turskoj novac iz proračuna EU-a. U zamjenu za tih milijardu eura EU pak, među ostalim, očekuje od Turske ograničavanje migracijskog toka.

“Potrebno je pomoći Turskoj. Ta se zemlja s ovim teretom nosi već godinama. Nužno je poboljšati prihvatne centre, osigurati lijekove, hranu, školovanje… Sve je to potrebno”, nabraja povjerenik Muižnieks. Međutim, ono što je zbunjujuće i na što povjerenik Vijeća Europe upozorava jeste što je to što EU očekuje od Turske zauzvrat.

“Mislim da je uzaludno nadati se da će davanje novca Turskoj značajno zaustaviti izbjeglički val. Zapravo, ne vidim kako se taj val izbjeglica iz Turske može zaustaviti poštujući ljudska prava. Pozorno moramo pratiti kakvi će se dogovori točno sklapati između EU-a i Turske. Moramo biti sigurni da Europa neće poticati Tursku na kršenje ljudskih prava”, dodaje.

Pravo napustiti zemlju jedno je od ljudskih prava. Kako, dakle, poštivati to pravo i ujedno zaustaviti odlazak izbjeglica iz Turske prema Europi?

Biti će problematično ako Turska pokuša povući natrag ljude koji budu željeli napustiti zemlju ili ako ih uhiti. Kršenje ljudskih prava predstavljalo bi, naprimjer, masovno patroliranje obalama Bodruma koje bi se financiralo novcem Europske unije kako ljudi ne bi napustili Tursku te vraćanje izbjeglica silom.

Libija, Italija, Makedonija, Srbija: Savladane lekcije

Ne bi bilo prvi put da se pokuša platiti zaustavljanje migracijskog toka koji nije u skladu s ljudskim pravima. Prije nekoliko godina, podsjeća povjerenik Muižnieks, Italija je sklopila skriveni dogovor o zaustavljanju migranata s Libijom.

Presuda Suda za ljudska prava iz 2012. u slučaju “Hirsi Jamaa i ostali protiv Italije” bavila se sudbinom 24 osobe iz Somalije i Eritreje. Ta je skupina bila među više od 200 ljudi koje su na moru 2009. godine zaustavile talijanske vlasti i prisilno ih vratile u Libiju, odakle su i krenuli.

Prema presudi, Italija je kršila principe ljudskih prava.

U kontekstu aktualnih ideja kako riješiti izbjegličku krizu, povjerenik kaže: “Nadam se da više nećemo ići ovim putem izvoza našeg prljavog posla i putem plaćanja vlastima u susjedstvu na povlačenje i zadržavanje migranata kako se nama ne bi bilo potrebno baviti njima.”

Kao drugi primjer koji poziva na oprez povjerenik izdvaja tražitelje azila romskog podrijetla. “Europska unija vrši pritisak na pojedine zemlje zapadnog Balkana, osobito na Makedoniju i Srbiju, kako bi se zaustavio tok Roma, tražitelja azila. Na takav način EU te zemlje navodi na problematičnu praksu poput etničkog profiliranja na granicama, zapljenu putovnica, zapljenu karti, skidanja ljudi sa zrakoplova i autobusa, kriminaliziranje transportnih kompanija. Sve to je veoma problematično jer je sve ovo obavijeno prijetnjom da će, ako se ne zaustavi tok ljudi, naprimjer, propasti dogovori o viznoj liberalizaciji”, smatra Nils Muižnieks.

Poučeni ovakvim lekcijama, povjerenik Vijeća Europe posebno naglašava da se moraju pomno pratiti novi dogovori o suradnji EU-a i Turske, koji se sklapaju u svjetlu aktualne izbjegličke krize. Za sada je, kaže, još rano imati ikakve zaključke jer je novac tek obećan i još će trebati vremena za isplatu. Ali, potrebno će biti paziti kako će se novac trošiti, kako će se razvijati politika u Turskoj i kakva će biti uloga Europe u oblikovanju turske politike.

Izvor: Al Jazeera