Balkanska IT pamet – izvoz budućnosti

Piše: Mario Pejović

Ako pitate bilo kojeg ekonomskog stručnjaka šta treba učiniti da država napreduje, ili u slučaju zemalja regije da se oporavi, svi će kao mantru ponavljati da treba što više izvoziti, a istovremeno smanjiti uvoz roba u matične zemlje.

Izvoz znači priliv svježeg kapitala, stvaranje novih radnih mjesta, građenje i jačanje privrede, a kroz navedeno porezima i taksama punjenje državnih kesa iz kojih se, s druge strane, grabi kad treba graditi škole, puteve, investirati u obrazovanje, odnosno finansirati progres. Ukratko, izvoz predstavlja onaj pozitivni krug napretka i upravo je zbog toga povećanje izvoza jedan od najbitnijih ekonomskih ciljeva u svim državama. Uvoz, međutim, predstavlja obrnutu situaciju.

Poražavajuća je činjenica da države regije godinama bilježe vanjskotrgovinski deficit, gdje izvoz pokriva tek nešto više od polovine uvoza. Ratovi vođeni na Balkanu tokom devedesetih godina prošlog stoljeća su opustošili obradiva polja, infrastruktura je uništavana, fabrike i proizvodni pogoni do temelja spaljeni. Ono što je preživjelo je prečesto postalo žrtva sumnjive privatizacije i korupcije izvršne i zakonodavne vlasti. Rijetki sretnici koji su uspjeli iz tog pepela nešto pokrenuti i pokušali plasirati svoj proizvod na strana tržišta su suočeni s administracijom koja, kao olovni uteg, vuče na dno brojnim dažbinama, taksama i porezima. Kad se sve te prepreke pređu i stigne do granica “vanjskog svijeta”, brojni standardi i certifikati koji uvjetuju plasman na nova tržišta od Sizifa čine čovjeka koji je izašao u laganu šetnju.

Drugačija, bolja perspektiva

Damir Faruk Saračević kaže da Mistral Technologie pokušava promijeniti kurikulume u postojećim školama, da djeci predstave perspektivu IT sektora i budućnosti koji on nosi.
“Imali smo nekoliko sastanaka s direktorima Srednje elektrotehničke škole i Dobrinjske gimnazije, da im malo popravimo kurikulum, da im dajemo mini projekte, da osnuju specijalne sekcije, da ih animiramo, da moderniziraju nastavni proces, da djeca imaju malo drugačiju perspektivu”, pojasnio je Saračević.
Danas je toliko nezaposlenih, a djeca i dalje upisuju studije koji daju radnu snagu za koju već sada nema posla, dodao je on.
“To su koraci koji neće dati danas rezultate, ali će dugoročno dati rezultate za koju godinu. Istovremeno osnivamo svoju akademiju, na kojoj ćemo imati dobre profesore i naše programe, da se uči ono što treba, konkretan program realan za tržište, kako bi ti ljudi kada izađu iz programa te škole zaista bili spremi da rade, da nađu posao koji im treba”.
“Mi smo krenuli s tim projektima s općinom i školama, da se promijeni percepcija, da se vidi da je ovo ogroman potencijal. U ovoj zemlji ima toliko nezaposlenih, a mi ne možemo naći 200 ljudi koji bi u sekundi mogli odmah zaposliti. To je taj paradoks. To je projekt koji mi radimo, da se promijeni sistem školovanja, koji bi odgovarao ovom biznisu”, rekao je Saračević.

Jedna od grana industrije za koju barem djelomično ne postoje te brojne barijere je sektor informacijskih tehnologija, prije svega dio koji se bavi razvojem softverskih rješenja, programeri i developeri raznih profila. Ljudi kojima nakon stjecanja odgovarajućih znanja nije potrebna teška mašinerija, značajna finansijska investicija i sve ono što je mnogim nepremostiva prepreka u samom početku da upravo svoj proizvod ponude na stranim tržištima.

Mozak, ideje, računar odgovarajuće procesorske snage i četiri zida su u osnovi dovoljni IT stručnjacima da stvore proizvod koji mogu prodati bilo gdje u svijetu, bez ikakvih ograničenja koja postavljaju državne granice.

U korak s konkurencijom

Dok mnoge regionalne grane industrije, iz raznih razloga, kaskaju za svijetom, upravo je IT sektor taj koji drži korak s konkurencijom. Stevica Kuharski, osnivač hrvatskog Habbitsa i IT4U-a kaže da, iako je regija manje napredna od zapadne Evrope, a posebno Sjedinjenih Američkih Država, imamo primjere uspješnih IT kompanija koje odlično posluju na globalnom tržištu.

“Svakako je najsvjetliji primjer beogradski Nordeus koji je svojim proizvodom ‘Top Eleven’ zaludio svijet, a u Srbiji postao najbolji poslodavac”, rekao je Kuharski.

“Iako nemamo resurse kakvi su na raspolaganju razvijenijim državama, a birokracija nas više koči nego prati, možemo reći da ne kaskamo previše za globalnim tržištem”, istakao je Kuharski.

Mersed Čamdžić, generalni direktor sarajevskog Mistral Technologiesa, slaže se s Kuharskim. Ističe da regionalni stručnjaci prate trendove u IT svijetu i da bez problema savladavaju nove tehnologije.

“Priroda posla je takva da mi ne moramo mjesecima ili godinama čekati na novu literaturu i nova predavanja da bismo išli u korak s ostatkom svijeta. Zahvaljujući internetu, našim stručnjacima su trenutno dostupne sve informacije o novim dešavanjima, odgovarajuća literatura, knjige, online kursevi i predavanja. Upravo zbog toga kompanije sa Balkana idu u korak s ostatkom svijeta”, kazao je Čamdžić.

Postavlja se pitanje – zbog čega bi strane kompanije uopće tražile partnere u regionalnim kompanijama, odnosno zbog čega da dođu na Balkan, a ne da idu u, recimo, Indiju, svojevremeno jednu od glavnih outsourcing destinacija?

Kvalitet i cijena

“Mi nismo jeftini, ali smo kvalitetni”, naglasio je Čamdžić. “Kompanije iz regije daju kvalitet uz nešto jeftinije cijene u odnosu na Indiju i slična tržišta. Razlog zašto bi stranci došli ovdje je taj što naši ljudi daju odlične rezultate, pouzdani su, daju kvalitet uz nešto jeftinije cijene”, pojasnio je direktor Mistrala.

“Također, naši ljudi bolje znaju jezike i imaju način razmišljanja sličan zapadnim poslodavcima. Stranci se mogu pouzdati u naš kvalitet rada. Osim toga, Balkan ima vremensko preklapanje od nekih šest radnih sati ili više, ovisno o obali, odnosno vremenskoj zoni gdje se nalazi poslodavac u Americi, što, također, olakšava saradnju.”

Slično razmišlja i Kuharski koji kaže: “Cijena rada u regionalnim kompanijama je nešto veća od indijskih, no mentalitetom i kvalitetom smo, ipak, bliži naručiteljima u Europskoj uniji i SAD-u. Vremenska zona predstavlja problem, posebno u radu s klijentima sa Zapadne američke obale, no nije i presudna.”

Osim interesa kompanija sa sjevernoameričkog kontinenta regionalne kompanije privukle su i pažnju poslodavaca iz Holandije, Švedske i Danske, kazao je Kenan Salihbegović, evangelist sarajevskog HUB387, mjesta koje okuplja male IT kompanije i slobodne stručnjake iz tog sektora. Prema njegovim saznanjima i kontaktima developeri sa Balkana važe za odlične stručnjake u tom dijelu Evrope.

Također je naglasio da se ljudi sa ovog područja probijaju na američka i evropska tržišta zahvaljujući kvalitetnim i inventivnim rješenjima, uz konkurentne cijene, čime sve više stječu povjerenje za novu saradnju i otvaraju prostor nadolazećim regionalnim IT kompanijama. Osim mentaliteta i znanja jezika prednost ovog područja je što nastavne ustanove produciraju kvalitetan kadar.

“Generalno, naši fakulteti daju dobru podlogu budućim IT stručnjacima. Treba razumjeti da nijedan fakultet neće dati 100 posto spremnog stručnjaka. Važno je uzeti u obzir i da se tehnologije relativno mijenjaju. Mi moramo odvojiti dva-tri mjeseca da obučimo nove kadrove za konkretne stvari koje nama trebaju, ali svježi diplomci imaju solidnu podlogu da se brzo uklope u potrebe tržišta”, ocijenio je Čamdžić.

Istakao je da je pozitivno što se fakulteti interesiraju da se prilagode zahtjevima tržišta.

“Naravno, brži i fleksibilniji u tome su noviji, manji fakulteti i informatičke akademije. Fakulteti s tradicijom, kao što su Elektrotehnički fakultet, nešto su inertniji na tom polju, ali svi oni daju dobru bazu”, rekao je Čamdžić i dodao da je najveći problem što studentima i diplomcima nedostaje praktičnog rada.

Nedostatak prakse

Damir Faruk Saračević, menadžer ljudskih resursa Mistral Technologiesa, naglasio je da njihova kompanija može naći posao za stotine novih ljudi, s dobrim uvjetima, ali je problem što nema dovoljno kvalificirane radne snage koja se može upotrijebiti u momentu kad kompaniji zatrebaju.

“Te ljude treba prvo educirati, potrebno je odvojiti vrijeme i resurse za neku uvodnu obuku, što znači da treba ‘povući’ stručnjake koji rade na određenim projektima da obuče nove ljude, što nije lako.”

Iako kompanije koje se bave razvojem softverskih rješenja zapošljavaju veliki broj mladih stručnjaka, donose svjež kapital u zemlju, uz praktički ekološki način rada bez direktnog zagađenja okoline, države im rijetko izlaze u susret s olakšicama i poticajima.

“Osnovni problem u regiji je birokracija koja ne razumije moderno IT poslovanje. U Hrvatskoj postoji veliki broj parafiskalnih nameta koji otežavaju poslovanje malim tvrtkama. Kroz posljednjih nekoliko godina ustalila se uzrečica ‘Nemojte nam odmagati, ali nam nemojte niti pomagati’, jer se upravo iz nerazumijevanja tržišnog poslovanja populistički pokušava prikazati dobrostivost vlade”, ocijenio je Kuharski.

“Za sada u Hrvatskoj obrti plaćaju porez na dodanu vrijednost kod naplate računa, a od 2015. godine će plaćati kao i društva s ograničenom odgovornošću, prilikom izdavanja računa. To je još jedan pokazatelj nerazumijevanja stanja na tržištu od strane zakonodavca.”

Dvostruki standardi

Čamdžić je kazao da vrijede dvostruka pravila za informatičke i kompanije koje se bave klasičnim izvozom.

“Kao i u mnogim drugim segmentima društva državni aparat ima problema da prati modernizaciju ekonomije što se najbolje vidi u činjenici da je porezni sistem neprilagođen ovakvom vidu izvoza, te da ne postoje nikakvi programi za podstrek rasta i razvoja industrija budućnosti kao što je IT”, pojasnio je Čamdžić. 

Dodatni problem je i komplicirana administracija, što je u suprotnosti s američkim načinom poslovanja.

“Amerikancima je sve jednostavno. U mailu se napiše da si prihvatio ponuđene uslove. Ugovori se potpišu u roku od deset minuta, skeniraju i pošalju i time je zaključen posao. Kod nas je za pokretanje firme potrebno tri mjeseca, mnogo novca i pečata. To sve govori”, dodao je Čamdžić.

Lakša administracija, bolje razumijevanje kompleksnosti posla i povoljniji ekonomski uvjeti glavni su razlozi što se sve više kompanija za softverski inženjering okreće stranim tržištima.

“Najveće prednosti stranih naručitelja su poštivanje rokova plaćanja i razumijevanja troška razvoja. Dok domaći naručitelji razvoj softvera smatraju ‘kuckanjem po tipkovnici’, strani naručitelji shvaćaju da je pozadina kompleksna i zahtijeva iskustvo, organizaciju, znanje i kreativnost. Zbog krize je smanjen obujam poslovanja na domaćoj sceni, no IT tvrtke puno lakše rade na globalnom tržištu te tako premošćuju probleme domaćeg tržišta”, ocijenio je Kuharski.

Stručnjaci smatraju da regiju čeka svijetla budućnost kada je o IT sektoru riječ. Stalna potražnja za stručnim kadrom, kvalitet ponude i konkurentne cijene od informatičkih kompanija mogle bi učiniti perjanicu regionalnog izvoza, slažu se Kuharski i Čamdžić.

Izvor: Al Jazeera