Balkanske činjenice: Prema djeci smo još gori

Djetinjstvo ugrožavaju faktori kao što su loše zdravlje, neuhranjenost, isključivanje iz obrazovanja, dječji rad, brakovi maloljetnika, maloljetničke trudnoće i ekstremno nasilje (Save the Children)

Djeca na Zapadnom Balkanu sve više su na udaru negativnih faktora kao što su siromaštvo, loše ili nikakvo obrazovanje, neuhranjenost, konflikti „odraslih“ (od porodičnih do državnih konflikata), diskriminacija djevojčica…

Na ovo ukazuje ovogodišnji Indeks prekinutog djetinjstva koji, drugu godinu zaredom, objavljuje organizacija Save the Children. Rangirano je ukupno 175 država svijeta, a nekoliko država iz naše regije su lošije rangirane u odnosu na prošlu godinu.

Tako Bosna i Hercegovina zauzima 39. mjesto i u odnosu na lani pala je za četiri mjesta. Srbija se nalazi sedam mjesta iza, na 46. poziciji (pad za pet mjesta). Crna Gora je također lošije rangirana u 2018. i nalazi se na 53. mjestu, čak sedam mjesta iza prošlogodišnje pozicije.

Najlošije pozicionirana država regije je Albanija, koja se nalazi na 77. mjestu, dok Slovenija drugi put zaredom dijeli prvo mjesto, ove godine sa Singapurom.

Zabrinjavajuće stanje

Kroz Indeks prekinutog djetinjstva, Save the Children upozorava kako je više od pola ukupne populacije djece svijeta – više od 1,2 milijarde – ugroženo konfliktima, široko rasprostranjenim siromaštvom i diskriminacijom djevojčica. Izvještaj ispituje kako ova tri ključna faktora uskraćuju djetinjstvo djeci širom svijeta.

Rangirano je 175 država po tome gdje je djetinjstvo najmanje, a gdje najviše ugroženo uslijed faktora kao što su loše zdravlje, neuhranjenost, isključivanje iz obrazovanja, dječiji rad, brakovi maloljetnika, maloljetničke trudnoće i ekstremno nasilje.

„Veoma je zabrinjavajuće da su tri zemlje iz našeg regiona nazadovale na Indeksu prekinutog djetinjstva, jer nam to ukazuje na pogoršan položaj djece i neadekvatno ispunjavanje dječijih prava u ovim zemljama“, navodi direktorica Save the Children za sjeverozapadni Balkan Andrea Žeravčić.

„Naročito je alarmantno da BiH već drugu godinu za redom uopće niti nema podatke o djeci izvan školskog sistema, dok se broj djece izvan obrazovanja u Crnoj Gori udvostručio. Iz prakse znamo da se djeca pripadnici romske manjine, te djeca s poteškoćama u razvoju, najčešće susreću s preprekama u ostvarivanju pristupa školovanju i smatramo da je ovo jedan od prioriteta koji je potrebno hitno rješavati.“

Preporuke za bolje stanje djece u Crnoj Gori

Perović u razgovoru za Al Jazeeru navodi kako je, za bolje stanje djece u Crnoj Gori potrebno:

  • Kontinuirano jačanje mehanizama zaštite prava djeteta u Crnoj Gori;
  • Osigurati prelazak na programsko budžetiranje koje bi omogućilo i praćenje budžetskih alokacija namijenjenih djeci;
  • Ustanovljavanje jedinstvene baze podataka o djeci;
  • Raditi na sistematskoj obuci profesionalnih grupa koje rade za i sa djecom, uključujući službenike za provođenje zakona, nastavnike, zdravstvene radnike, socijalne radnike i zaposlene u institucijama za brigu o djeci;
  • Unapređenje koordinacije javnog i civilnog sektora u kreiranju, primjeni i evaluaciji javnih politika prema djeci;
  • Osigurati besplatnu zdravstvenu zaštitu za svu djecu;
  • Osigurati veća i pravovremena socijalna davanja;
  • Osnovati preventivna savjetovališta za djecu i mlade;
  • Podrška porodicama ranjivih grupa djece;
  • Razvijanje postojećih podsticajnih mjera za zbrinjavanje djece u riziku;
  • Osiguranje kvalitetnijeg obrazovanja, veća obuhvatnost predškolskim obrazovanjem, jednako obrazovanje za sve dječake i djevojčice.

Roditelji pod pritiskom

Rajka Perović, direktorica Centra za prava djeteta Crne Gore, ističe u razgovoru za Al Jazeeru kako su zabrinjavajući podaci koje pokazuje Indeks prekinutog djetinjstva.

„Posebno me zabrinjava podatak naveden u pomenutom istraživanju koji se odnosi na Crnu Goru i to što smo kao društvo nazadovali sedam mjesta u odnosu na prošlogodišnji izvještaj, te se ovog puta od ukupno 175 zemalja svijeta koje su bile predmet istraživanja nalazimo na 53 mjestu.“

Ona ističe kako su za takvo stanje višestruki razlozi: siromaštvo, ekonomsko raslojavanje, pad moralnih vrijednosti, dehumanizacija, disfunkcionalnost porodica, te kako opći društveni kontekst za jedan broj djevojčica i dječaka definitivno nije stimulativan.

„Ako posmatramo porodicu, koja bi po pravilu trebala biti najstimulativnije okruženje za rast i razvoj djeteta, mišljenja smo da je značajan broj roditelja izložen visokom stepenu egzistencijalnog stresa, a visok nivo stresa značajno umanjuje sposobnost roditelja da se nose sa svakodnevnim odgovornostima i obavezama, da se posvete uspostavljanju i njegovanju kvalitetnih odnosa sa djecom, da o njima brinu i da ih kvalitetno vaspitavaju“, navodi naša sagovornica.

Ključne informacije

„Ovoj heterogenoj ciljnoj grupi rizični faktori su i prisustvo višestrukih i složenih problema koji dramatično otežavaju porodično funkcionisanje i tim prije im je potrebna pomoć i podrška u suzbijanju i prevazilaženju istih što bi  podiglo njihova znanja i vještine kako bi pravovremeno i adekvatno odgovorili na potrebe svoje djece.“

Perović navodi kako „država i njene institucije nijesu reagovale efikasno i sistemski, te kako postoji nedostatak servisa podrške ranjivim porodicama i djeci u riziku.

„Nezavisna procjena uticaja politika i praksi na ostvarivanje prava djeteta u Crnoj Gori nije dovoljno razvijena jer nedostaju ključne informacije, podaci i indikatori o uticaju politika i zakona kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou u odnosu na ostvarivanje prava djeteta“, dodaje ona.

Bez zvaničnih podataka

Aleksandra Babić-Golubović, savjetnica za javno zagovaranje u organizaciji Save the Children u Sarajevu, rekla nam je kako podaci, koje su prikupili pouzdani i provjereni izvori kao što su UN agencije, pokazuju kako su „pokazatelji poput povećane stope smrtnosti djece ispod pet godina učinili da BiH zauzme nižu poziciju u odnosu na prošlogodišnji Indeks“.

„Posebno je bitno naglasiti da prilikom prikupljanja podataka iz kojih je izvršeno rangiranje, za BiH već drugu godinu zaredom nije bilo moguće koristiti podatke o broju djece koja su izvan obrazovanja jer takvi podaci za našu zemlju u cjelini ne postoje. Bosna i Hercegovina je jedna od tek 15 zemalja u cijelom svijetu za koje ovaj podatak nije dostupan“, navodi sagovornica Al Jazeere.

„Također, indeks ukazuje na relativno visoku stopu neuhranjenosti djece ispod pet godina starosti koja iznosi 8,90 posto, te visoku stopu adolescentskih trudnoća od 8,20 posto.“

Već spomenuti faktori u BiH najviše pogađaju najmarginaliziranije grupe djece u BiH.

Kako unaprijediti stanje u BiH

Babić-Golubović kaže kako je u BiH potrebno što prije uraditi mapiranje ovih kategorija djece i uzroka koji dovode do njihove isključenosti, pošto ne postoje zvanični podaci o najmlađima koji žive na društvenim marginama.

„Međutim, nije dovoljno stati na tome. Ono što treba uslijediti jeste kreiranje konkretnih programa usmjerenih na rješavanje mapiranih uzroka isključenosti, te alokacija odgovarajućih budžetskih sredstava za provedbu postojećih zakona, strategija i politika“, rekla je naša sagovornica.

„Veoma važno je i stalno praćenje i evaluacija provedenih mjera kako bi se ustanovilo da li one daju efekte na terenu.  Djeca i dječja prava najprije moraju biti prepoznata od svih nosilaca vlasti kao prioritet, da bi išta od ranije navedenog bilo moguće.“

„Pokazatelji na koje se referira Indeks najviše pogađaju djecu koja žive u siromaštvu, djecu pripadnike etničkih manjina (pogotovo romsku djecu), te djecu s poteškoćama u razvoju. Na primjer, kada je u pitanju obuhvaćenost djece obaveznim osnovnim obrazovanjem, iako se procjenjuje da je stopa u odnosu na opštu populaciju visoka (preko 98 posto), obuhvaćenost marginalizirane djece osnovnim obrazovanjem nije na tom nivou. Konkretno, neke procjene govore da tek oko 60 posto romske djece pohađa osnovnu školu. Ovdje govorimo samo o procjenama jer zvanične podatke o djeci izvan obrazovnog sistema, kako je Indeks i pokazao, nemamo“, objašnjava Babić-Golubović.

Borba za opstanak

Ona kaže kako na ovakvo stanje, između ostalog, prvenstveno utiče loša socioekonomska situacija u državi zbog koje brojne porodice djeci ne mogu priuštiti niti osnovne uvjete za normalno djetinjstvo kao što su redovna i kvalitetna ishrana i redovno pohađanje škole.

„Pod pritiskom svakodnevne borbe za goli opstanak, brojna djeca su zanemarena od roditelja, a veliki broj djece trpi i različite vrste nasilja – od verbalnog i emocionalnog, preko ekonomske eksploatacije, do fizičkog nasilja. Istovremeno, država nema kapaciteta da adekvatno odgovori na sve potrebe ovih kategorija djece. Djeca i dječja prava u BiH još uvijek ne predstavljaju prioritet, pa stoga imamo situaciju da se pozitivni zakonski propisi ne provode u praksi zbog nedostatka budžetskih sredstava za njihovu implementaciju ili zbog nepostojanja političke volje da se raspoloživa sredstva usmjere u programe i projekte namijenjene djeci.“

Save the Children kroz svoje projekte u oblastima obrazovanja i dječje zaštite pruža konkretnu podršku vlastima na svim nivoima u BiH u provedbi programa usmjerenih ka djeci, ali održivost ovih programa kroz sistemska rješenja još uvijek često izostaje“, rekla je naša sagovornica.

Izvor: Al Jazeera