Bauk antipolitike nad ‘krečenjem Srbije’

'Ave Beli' jedan je od pozdrava-slogana predsjedničkog kandidata pod brojem 5 na glasačkom listiću Luke Maksimovića, piše autor (AP)

“Predsedniče, ali Sovjeti su sad prekrečili već 85 odsto Meseca u crveno!”, glasilo je u starom vicu treće upozorenje savetnika predsedniku SAD-a. “Sačekajte da sve prefarbaju, pa onda vi preko toga napišite Coca-Cola”, smirio ih je predsednik.

U predizbornoj Srbiji ovaj savet – Kartera li, Regana li – upravo”sprovode” pristalice jednog predsedničkog kandidata što je istovremeno i favorit i autsajder. (Takva “istovremenost” ovde je normalna jer više nema apsurda koji je apsurdniji od realnosti.)

Ovako to izgleda: na skupe bilborde kandidata vladajuće koalicije, gde, između ostalog, stoje stilizovani crveno-plavi njegovi inicijali, uz to AV dopisuje se E. A nešto niže, na velikoj belini plakata – “Beli”. “Ave, Beli”, naime, jedan je od pozdrava-slogana predsedničkog kandidata pod brojem 5 na glasačkom listiću, Luke Maksimovića. Taj “odličan 5”, šire je poznato, u predsedničkoj kampanji “bez dinara”, uz dobrovoljne priloge, sprovodi svoju turbopromociju kroz izmišljeni brend-nomen Ljubiša Preletačević Beli, sa suštinskom porukom “ozbiljno zezanje”. I uz lično pojašnjenje: nije zezanje, nije ni ozbiljno, već je – ozbiljno zezanje.

‘Na jednog deset zveri'… i Putin

Ali, taj autsajder u svim, mnogi se boje, veoma “štelovanim” istraživanjima opredeljenja birača zauzima po potencijalnom broju glasova 11 odsto, što je drugo ili treće mesto među svih 11 kandidata. “Uozbiljilo se” to stoga i u veoma važno, sve češće ponavljano pitanje – šta ako bude drugog kruga izbora i ako Beli, predlog pokreta “Sarmu prob’o nisi”, tada bude Vučićev protivkandidat? Inače, i da “drugi u drugom” ne bude “Beli”, pitanje mogućnosti drugog kruga takođe se veoma aktuelizovalo i, tvrdi se, izazvalo dodatnu nervozu kod favorita Vučića, koji se veoma “zacijukao” u ideju da pobedi u prvom. A javljaju mu se i “zli glasovi” da u Beogradu, sa gotovo polovinom izlazećeg biračkog tela, uopšte ne stoji “preko 50 odsto”.

Naravno, ne samo zbog Belog nego i zbog svih drugih, Aleksandar Vučić neprestano kuka kako se bori sam protiv svih. I sve te druge “strpava” u poruke što neodoljivo liče na nekakav omaž Branku Ćopiću. Tako bi njegova Pesma mrtvih proletera sada mogla da glasi: Jedan na deset. Na jednog deset zveri! O, zar se i to može? Da, mi smo premijeri!

Zato je za finiš trke i ostavio, po njemu, glavni adut – susret s Vladimiron Putinom, za koji veruje, čak i ako se iz Moskve ne vrati s utanačenim MIG-ovima, da može biti “rusko krečenje” uspešnije no u vicu s početka. Veruje da taj susret, dobro ispropagiran, može da u očima birača / glasača prebriše, odnosno “prekreči” sva protivkandidatska imena. U tome mu je – recimo, u “pripremnom” intervjuu – pripomogao i imenjak Čepurin, ruski ambasador u Beogradu, u izjavi koja je trebalo da potre sve glasove da je susret u Kremlju propagandni. Jer, naglasi Čepurin – to neće biti slikanje “za televiziju” već će dvojica lidera razgovarati o mnogim “veoma ozbiljnim pitanjima” međudržavne i međunarodne saradnje.

Drugi krug pod šifrom ‘apstinenti’

Zbog čega bi odgovor na pitanje o poreklu Vučićeve “paničnosti” od drugog kruga istovremeno odgovorio na pitanje kako je Luka Maksimović, alijas Ljubiša Preletačević Beli, postao ne samo kontroverzna metafora već i stvarna paradigma predsedničkih izbora, pa i političke situacije u Srbiji? Eto, recimo, dramaturg Nenad Prokić, bivši poslanik i eks-član Liberalno demokratske partije Čedomira Jovanovića, sad već duže kivan i na bivšeg lidera i na politiku uopšte, pre izvesnog vremena kaže da je projekat Belog budalast koliko i politika u Srbiji i da je to “antipolitika”. Ali, kaže i da ga podržava, pa će čak i glasati za njega.

To je dobra ilustracija za početak ovog odgovora. Prokić jeste postao “značajan” u novijoj političkoj istoriji Srbije jer je prvi, a i brzopleto, nakon dolaska Srpske napredne stranke na vlast, pre i od Vesne Pešić, podržao Vučića, zbog evropejstva i energije. Pa je nedavno morao javno da povlači “zaletanje” u podršku.

Ali, nije ovde reč o metaforičnosti same kletve “koga Prokić podrži…” već o proceni s kojom se i mnogi drugi slažu. Ključ pojave Belog, kao i “straha” na svim stranama od te pojave jest na prvom mestu u šifri “apstinenti” primenjenoj na same izbore. Drugo je još značajnije: antipolitika kao reakcija na njenu sveukupnu obesmišljenost. Ili baš ono čime sociolozi i politikolozi već duže označavaju politički “sistem” u zemlji – anomija. I sam Beli – i kao Preletačević i kao “kandidat Maksimović” – potvrđuje taj osnovni cilj, buđenje apstinenata.

Takvu mogućnost, da će povući neke nove apstinente, a ne samo one ili i one koje “bude” već i drugi kandidati, delimično osporavaju iskusni istraživači mnijenja. Jedan od njih, što svakodnevno meri pomeranje kazaljki opredeljenja za pojedine kandidate, prilično je kategoričan da su “svi novi kandidati na izborima uvek oduzimali jedni od drugih”, pa će tako biti i sada. I još određenije – Beli će “štrpnuti” od svih, ali najviše od ovih koji “obećavaju promene”, misleći konkretno na Vuka Jeremića i Sašu Jankovića. Ovaj drugi se najučestalije smenjuje na drugoplasiranoj poziciji upravo s Preletačevićem. Međutim, on sam kaže da na izborima niko nikome ništa “ne oduzima”, već se birači opredeljuju za koga će glasati.

Mjera za drugi krug  četiri miliona

Janković ovim kao da je zaustio, a nije dovršio i procenu i želju, ali i uverenje pojedinih analitičara da će Beli ipak buditi samo nove (mlađe) birače, “zgađene svakom politikom i svakim kandidatom”, uključujući zgađenost čak i ovima “za promene”, za koje su se pojedini apstinenti već opredelili. U svakom slučaju – mera za drugi krug, svi se slažu, jest u izlaznosti i pitanju da li će je povećati, i koliko, svi na bilo koji način “novoprobuđeni”. Strah o kojem se priča da ga ima u redovima vladajuće koalicije, smatra se, potiče od te potencijalne cifre izlaznosti od blizu četiri miliona birača.

Specifičnost igre izbornih brojki u Srbiji jest i u tome što nominalno ima blizu 6,7 miliona birača, ali približno 1,5 miliona gotovo nikad i ne izlazi na izbore jer je reč o dvojnim državljanima, uglavnom gastarbajterima, beguncima od balkanskih ratova i “odlivenim mozgovima”. Od 5,2 miliona potencijalnih glasača obično izlazi 3,5 miliona, ali se taj broj upoređuje s onom “velikom”, nikad dostignutom cifrom ukupnog broja birača, pa je zato izlaznost najčešće 55 odsto. Za SNS je, dakle, opredeljeno polovina, s koalicijom do 60 odsto, što je u najboljem slučaju dva miliona glasova.

Zato se o izlaznosti od četiri miliona govori kao o magičnoj cifri, a 11 odsto Preletačevićevih, kad bi svi bili novi, a ne oduzeti od drugih, brojali bi se kao plus od 670.000, što bi bilo 4,17 miliona izašlih. Kad bi bilo! Međutim, brojači opredeljenja ukazuju i na nepreciznost istraživanja, koje je “ušlo u modu” nakon Bregzita i izbora u SAD-u, kao i na činjenicu da mnogi koji u anketama tvrde da su “za vlast” to govore iz straha (koji se realno širi, a i “širen je”).

Takođe, postoji i korpus od blizu 700.000 birača koji se ne izjašnjavaju za koga će glasati, odlučuju u poslednjim danima, a dobar broj i neposredno pred kutijom. Njihovi se, kažu, glasovi obično proporcionalno rasporede onako kako predviđaju i istraživanja. Međutim, sad je i vera u njih mnogo poljuljanija, a bezmalo se sa svih strana pominje i relativno novi pojam baziran na staroj srpskoj osobini (neprevodivoj na druge jezike) – glasanje iz inata!

Ulazak u duševnu bolnicu

Predviđanja rezultata, dakle, neizvesnija su nego ikad: uz sve tvrdnje o Vučićevoj pobedi već u prvom krugu ne zna se ko će koga “prefarbati”. Igranje hipotezama o “antipolitici Belog”, međutim, može da prilično precizno ukaže na to šta njegova pojava objašnjava u današnjoj Srbiji. Zasićenost politikom odavno je uočena, apatija takođe. Ali, aktivizam koji preti, ili obećava – s koje se strane uzme – da “otkrivenu besmislenost” dovede do apsurda naišao je na rezerve.

Brojni ozbiljni analitičari i komentatori, i kad se slažu da je politika u Srbiji sasvim unižena i unakažena, smatraju da je to ipak ozbiljna stvar, koja se ozbiljno mora i lečiti politikom, a ne antipolitikom i – ludilom. Jedan od veoma uticajnih komentatora čak je konstatovao da je skok rejtinga Belog ulazak u “Lazu” (duševna bolnica “Laza Lazarević”), u koga se lako uđe, ali se teško otud izlazi. Akcenat nije bio na “zezanju” Belog već na tom masovnom oduševljenju njime, koje pokazuje u šta društvo može da uđe. A da teško izađe iz toga.

Kad se, pak, pitanje postavi ovako: ko bi koga podržao od trojke koja Vučiću, po istraživanjima, diše za vrat ako neko od njih uđe u drugi krug, “ludilo” se pokazuje u veoma licemernom svetlu. Stiče se utisak da bi Preletačević mogao da pozove svoje birače da u drugom krugu podrže, recimo, pre Jankovića no Jeremića. Od bilo koga od drugih kandidata, pa i od ove dvojice, teže se može očekivati “uzvratni gest”.

Ne treba zaboraviti ni taktičku računicu – smatra se da probuđeni mladi apstinenti ipak nisu toliko budni da bi se odazvali i u drugom krugu ako ih njihov “antilider” pozove da glasaju za drugog. U ovom smislu ne treba isključivati ni pomenuti inat, koji već u prvom krugu može da odvrati i pojedine članove Socijalističke partije Srbije, pa i SNS-a da glasaju za zajedničkog lidera. Mogućnost da Beli uđe u drugi krug, pa i da “iz inata” pobedi, o čemu se iznose pretpostavke, dakle, nezamisliva je.

Ali, i da jest zamisliva, ona je neostvariva. Niko, naime, ko se uverio da “bujica antipolitike” samo pokazuje istrošenost politike nije sada ni rečju pomenuo, recimo, ustavotvornu skupštinu. Kandidati ponajmanje.

Ima li neozbiljnih nakon Nikolića

Magla što se diže nad Srbijom iznad usijane kampanje u potpunosti prekriva i veoma ozbiljan lokalni projekat u rodnom Mladenovcu, u kojem su odbornici Belog odgovorno preuzeli zadatke u lokalnoj upravi, pri čemu ne kriju da je lik Belog bio samo marketinško sredstvo da se zadobije poverenje građana. Beli se do pisanja ovih redova nije izjasnio kao “ozbiljniji Luka”, što bi se moglo očekivati, a samo je “najavio” za drugi krug “da će pronaći još nekoliko boljih lažova” kako bi pobedio.

Ali se u njegovo ime – nek to bude “konac” koji ove redove krasi – oglasio član pokreta i odbornik u Mladenovcu Vladimir Tripković. On autorski tekst “Ko je danas potreban Belom” završava ovako:

“Jedina direktna poruka koju bih mogao da prenesem glasaču pred izbore 2. aprila je: ukoliko imaš energije da promenu društva započneš od sebe, a da ti novi političari budu podrška u tome, ili bar da ne smetaju, podrži Belog. Ukoliko želiš da ti Beli završi posao koji nisi u stanju da uradiš sam, onda menjaj svog kandidata!

Na kraju bih se vratio na pitanje: da li posle Tomislava Nikolića postoje neozbiljni kandidati za mesto predsednika Srbije? Mislim da na ovo ne moram ni da odgovorim. To je institucija koju ćemo morati da obnavljamo zajedno.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera