Bekim Fehmiu – umjetnik glume i riječi

Fehmiu je sarađivao sa brojnim holivudskim zvijezdama (Getty Images)

Piše: Rozafa Kelmendi

“Moj Prizren me ispratio opran ljubičastim suncem septembra, dok me je Priština dočekala dosadnom kišom i blatnjavim putevima”, glasi prva rečenica poglavlja o jeseni 1955. godine, kojom počinje priča Bekima Fehmiua, u knjizi  “Blistavo i strašno – drugi deo”.

Ceremonija promovisanja knjige na albanskom jeziku je održana u Prištini 25. marta u Narodnom pozorištu, gde je jugoslovenski i svetski glumac napravio prve korake; i Prizrenu 26. marta, u Kinu Lumbardhi, koje nosi ime rijeke, u koju je 2010. godine, ispunjavajući poslednju volju glumca, prosut njegov pepeo.

“Blistavo i strašno”, drugi deo autobiografije Bekima Fehmiua, obuhvata period do 1989. godine, i govori o karijeri i saradnji sa svetskim filmskim veličinama kao što su Džon Hjuston, Širli Meklejn, Ava Gardner, Brižit Bardo, Klaudija Kardinale, Olivija de Hevilend, Robert Šou, Šarl Aznavur, Irena Papas, Kendis Bergen… 

U ovoj knjizi  Fehmiu piše o ulogama koje su promenile istoriju jugoslovenske kinematografije, emotivnim epizodama, ali i drami na Kosovu, tenkovima, policijskom satu, i rudarima Trepče.

“Ovom svojom testamentarnom knjigom Bekim potvrđuje da je jedan od najvećih umetnika sa ovih prostora, ne samo umetnik glume nego i umetnik reči, jedan od ‘poslednjih samuraja’ svoga poziva”, napisao je o biografiji  pisac Filip David. 

Uloga porodice

Drugi deo memoara Fehmiu je posvetio svojim sestrama, braći i sinovima Uliksu i Hedonu. 

“Bekim je više puta  izjavio  da je najvažnije što je radio u životu, pored svih svojih uloga, što je radio kao misleće biće, to, što je napisao te dve knjige,” kaže supruga Branka Petrić, dodajući da “je porodica za Bekima bila svetinja, pa se to vidi i iz njegovih knjiga”.

“Nemoguća misija, ali više nego uspešno ostvarena”, tako bi imenovala zajednički  život s glumcem njegova supruga, s kojom je živio četiri decenije u skladnoj vezi i majka njihovih sinova, Uliksa i Hedona.

Odgovarajući na pitanje kako je bilo u braku sa Albancem u Beogradu, Petrić kaže: “Iz ove današnje perspektive, nakon ovog užasnog rata, posejane međusobne mržnje  prema drugom ukoliko nije iste vere, ako je drugačiji, ili ne misli kao ja, razumem vaše pitanje. Čovek, koga ću voliti uvek, do kraja života, sa kojim sam provela skoro 50 godina zajedno, nije bio Albanac, nego jedan izuzetan čovek po talentu i po lepoti. Kada je počela naša ljubav, nije bilo važno ko je koje nacionalnosti, a on je itekako bio i Albanac.”

Fehmiu je bio glumačka legenda u Jugoslaviji  i ostavio je  zapažen trag i u svetskim umetničkim tokovima, sa ulogama u više od 40 filmova, na albanskom, srpsko-hrvatskom, makedonskom, romskom, turskom, španskom, engleskom, francuskom i italijanskom jeziku.  

Godine 1967, Fehmiu je igrao u filmu “Skupljači perja” koji prati živote Roma u Vojvodini i koji je osvojio nagradu žirija na Filmskom festivalu u Kanu. Njegova uloga je ostala upamćena kao glumačko remek-delo. 

“Ne znam glumca koji baš izdvaja posebno  neku svoju ulogu, a pogotovo u ime nekog drugog, ali sigurno mu je jedna od najznačajnih bila uloga Belog Bore, u filmu ‘Skupljači perja’ u režiji Aleksanda Petrovića. Retko koji glumac je dobio takvu ponudu, odnosno mogućnost da pokaže sve što zna, šta hoće i šta oseća.  Najvažnije je to da je Bekim za sve što ga je čekalo i čemu je težio bio spreman. ‘Najvažnije je biti spreman’, to je rekao i Šekspir, tako je dočekao i Homerovog Odiseja, u čuvenoj italianskoj televizijskoj seriji, gde je odigrao glavnu ulogu, i sa time vrata za ulazak u svetski film, su se otvorila,” kaže Petrić.

‘Svijest o cunamiju koji se približavao’

Od 1987. godine, u vrijeme širenja antialbanske propagande, Fehmiu je demonstrativno napustio predstavu JDP-a “Madam Kolontajn”, u kojoj je igrao Lenjina i Staljina, i oprostio se javno sa umetničkom djelatnošću u bivšoj Jugoslaviji. 

“Bekim je polako prolazio u sve veću nelagodu zbog svega što ga je okruživalo, pa je i zašutio. Ali to nije bio poraz, nego svest o cunamiju koji se približavao… Beskrajno sam mu se divila na njegovoj  snazi, da bude i u životu, ono u šta je verovao i govorio”, kaze Petrić, dodajući:

”Bilo je mnogo tišine, razumevanja bez reči, pucali su gromovi, sve se rušilo, da bi onda granulo sunce. Sve je izgledalo kao pre, ali ništa više nije bilo kao pre.“

Posle 14 godina koje su obeležile rat i mržnju, 2001. Fehmiu je odlučio da se vrati publici i objavio je prvu knjigu, napisanu 1985. godine.

Veliki umetnik, koji je 15. juna 2010, tragično okončao život, kremiran je na Novom groblju u Beogradu, a po sopstvenoj želji  ispraćen je zvucima “Ode radosti”, čijim se stihovima i završava njegov memoar: 

Radost krasi sve ljepote kćeri iz Elizija
Opojna ti moć krasote, uzvišena ti misija
Tvoje snove vežu niti, što rastavi moda zla
Svi će ljudi braća biti, krila tvoja spajat’ zna.

Izvor: Al Jazeera