Berlin: Deseci hiljada ljudi našli sigurnost

U Berlinu je trenutno blizu 40.000 izbjeglica, a na putu su i nove. Prva tri mjeseca nakon što od države traže azil, borave u izbjegličkim domovima kojih u Berlinu ima 65.

Trenutak radosti za nekoliko dječaka i djevojčica koji su u Berlinu krenuli u prvi razred osnovne škole priredio je načelnik okruga Pankow –  došao je sa slatkišima.

„Početak škole važan je u Njemačkoj. Želimo ovoj djeci pokazati da ovdje pripadaju“, rekao je Matthias Koehne, načelnik općine Pankow.

A djeca su sa svojim porodicama stigla iz Sirije, Iraka, Afganistana. Ima ih i iz zemalja bivše Jugoslavije. Svi su podnijeli zahtjev za azil, ali država je zasad, prednost dala izbjeglicama iz Sirije.

„Početkom 2013. to nije bio slučaj, tako da su ljudi čekali godinu i po do dve godine. Sada je situacija potpuno izmenjena. Oni posle ta tri meseca, automatski dobijaju status boravka u trajanju tri godine“, kazala je Suada Dolovac, koordinatorica za socijalni rad u „Gierso”.

„U ovom izbjegličkom domu trenutno boravi 261 izbjeglica iz 16 zemalja svijeta. Neke od njih su već dobile izbjeglički status, a neke još čekaju“, javlja reporterka Al Jazeere, Nadina Maličbegović.

Sigurnost bez duševnog mira

Fadil Khaled došao je iz Damaska. Njemačka mu je dala sigurnost i azil, ali ne i mir. Supruga i troje djece ostali su u Siriji.

„Plašim se za svoju porodicu. To je moj nemir. Lud sam što sam došao i više to ne bih ponovio” rekao je Fadil Khaled.

Turska, Grčka, Makedonija, Srbija, Mađarska. Putovanje je bilo teško i neizvjesno. Ne sjeća se ni kad je počelo, ni kad završilo.

„Imali smo motorni čamac. Dva puta su nas otkrili i vratili nazad. Treći put je uspjelo. Samo da nas prevezu preko mora platili smo 1.200 eura. Neko nam je pokazao kako se vozi čamac, a mi smo nastavili dalje“, navodi Khaled.

U jednoj od susjednih soba izbjegličkog doma našli smo Fatme i njenog bolesnog sina. Ova je Libanka u Njemačku došla prije skoro dvije godine.  

Na putu do ostvarenja sna

„Imam desetogodišnju kćerku, ali je u školi. Gledaju je na pogrešan način jer ima deformisanu ruku. ‘Ne smiješ je izvoditi napolje, čuvaj je u kući’, kažu. U Njemačkoj ne prave razliku”, rekla je Fatme Shooukier, izbjeglica iz Libana.

Odluka da napusti Liban, i da se više ne vrati, za njemačku državnu upravu bila je logična. Fatme i njena porodica dobili su azil.

„Imam samo jedan san. Da moja djeca žive život, a to su snovi za njih. Moja kćerka ima plan, želi da odraste, da može koristiti svoje ruke, a ne da ovisi o meni. Želi biti samostalna. I to je moj san“ kazala je Fatme.

U potrazi za snovima stigli su do Njemačke. Ovdje počinju iznova. Sa znanjem njemačkog jezika, sve će biti lakše, bilo da su već odrasli ili djeca.

Izvor: Al Jazeera