Bh. ilegalci u evropskom mehanizmu koordinacije

Može li Bosna i Hercegovina odgovoriti na više hiljada pitanja iz upitnika Evropske unije (EPA)

Piše: Mladen Mirosavljević

U prevelikoj želji da bude bolja nego što jeste i da pošto-poto, pa makar i bez pokrića u realnoj bosanskohercegovačkoj situaciji, 15. februara preda zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, vlasti Bosne i Hercegovine imaju sve šanse da u toj želji sagore.

Zašto je bosanskohercegovačkim vlastima bitnije pakovanje od sadržaja i da li im je neko – što zbog dobivanja kredita, što zbog globalnih odnosa snaga i ponovnog ulaska Zapadnog Balkana u žižu njihovog interesovanja – sugerisao da to učine, još niko javno nije argumentovao, tek činjenica je da vlasti na nivou Bosne i Hercegovine idu drumom, a život u državi šumom. Sa sve većim šansama da se u toj šumi i izgubi.

Besmisleno je više i ponavljati da su događaji i okolnosti u državi sa međunarodnim protektoratom sve samo ne povoljni za takvo jedno apliciranje u ovom momentu. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović je protekle sedmice, povodom izraženih sumnji i prigovora iz zemlje i Evropske unije kako Bosna i Hercegovina nije spremna za evropski put, podsjetio na iskustvo susjedne Hrvatske.

“Kada je Hrvatska predavala aplikaciju za članstvo u EU, vrlo jasno je kazano: nemojte predavati – niste spremni. I, šta se desilo? Hrvatska je danas članica EU-a”, izjavio je Čović.

Ko koga laže?

Idući tom analogijom, moglo bi se reći da ni Bugarska ni Rumunija nisu baš bile spremne za prijem u EU, pa su primljene, ali na tome se sve analogije i završavaju kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Čović je, ustvari, dao i odgovor na čitavu priču o apliciranju, ocjenom da će se tog dana (15. februara) samo manifestovati volja Bosne i Hercegovine da bude dio evropske porodice i toj priči više ne treba ništa ubuduće dodavati. Međutim, ono što čitavu priču prati na tom putu dodatno je zakomplikovalo ionako komplikovane odnose u zemlji i tek će ih zakomplikovati.

Još se nije ni smirila priča o usvajanju Reformske agende, koja je za građane Bosne i Hercegovine i dalje ostala tajna, iako su oni temeljni dio njenog provođenja, a izbio je pravi verbalni rat svih zainteresovanih strana oko usvajanja takozvanog mehanizma koordinacije za njeno provođenje.

Mehanizam koordinacije je usaglašen sistem načina na koji će Bosna i Hercegovina nastupati prema institucijama EU-a. S obzirom na složen sistem vlasti u Bosni i Hercegovini i nadležnosti, neophodno je uskladiti sve segmente i nivoe, kao i sistem procedura koje će uslijediti nakon što Bosna i Hercegovina podnese aplikaciju za članstvo u EU. Dok predsjedavajući Savjeta ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić tvrdi, kada je riječ o rezultatima u provođenju Reformske agende, da je na nivou Bosne i Hercegovine od 33 mjere ispunjeno 17, što, po njemu, uliva optimizam, drugi bitni politički subjekti imaju drugačije viđenje.

Najmoćnija nevladina organizacija u Bosni i Hercegovini, Centri civilnih inicijativa, objavila je istraživanje nazvano “Stanje nacije”, u kojem su analizirani efekti i provedba Reformske agende. Utvrdili su da je tek 20 posto mjera iz ove agende i akcionih planova ukupno provedeno na svim nivoima, da je transparentnost mjera upitna te da blokiranju reformi doprinosi i neefikasnost pravosuđa u procesuiranju korupcije i privrednog kriminala. Proces usvajanje Reformske agende i akcionih planova za njeno provođenje bio je krajnje netransparentan, a najvažnije mjere do sada usvojene donesene su po hitnoj proceduri i bez javne rasprave.

Najviše mjera iz agende usvojio je entitet Federacija Bosne i Hercegovine, ali je ukupan učinak svih efekata i provedbe izuzetno loš. Vlada bh. entiteta Republika Srpska je način na koji je Savjet ministara usvojio mehanizam koordinacije ocijenila sramnim, a sadržaj dokumenta spornim, poručivši onima koji su ga usvojili da ga mogu “okačiti mačku o rep”. Dok Zvizdić tvrdi da su o svemu predsjednici vlada Federacije i Republike Srpske obaviješteni 30. januara u Banjoj Luci i da sa njihove strane nije bilo nekih suštinskih primjedbi, u Vladi Republike Srpske kažu da je odluku Savjet ministara usvojio kao kakva grupa ilegalaca tokom Drugog svjetskog rata, dok predstavnici Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine tvrde da je Zvizdić slagao Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine i javnost.

Šta nas tek čeka?

I dok događaji u Bosni i Hercegovini prestižu jedan drugi, dok se usvajaju veoma bitni zakoni koje građani ne mogu ni da proprate, sukob oko provođenja reformi i budućnosti Bosne i Hercegovine zamaglio je sva suštinska pitanja. Recimo, šta znači forma bez sadržaja, kako je moguće provoditi bilo kakve reforme ako te reforme sa političke scene trebaju “pomesti” one koji ih trebaju provoditi, da li je Reformska agenda usvojena samo zato, a njeno provođenje se mjeri promilima ispunjenosti da bi svi imali pokriće kako se, eto, u Bosni i Hercegovini nešto kreće naprijed, pa vlasti zaslužuju još poneki ustupak, i kako izaći iz ćorsokaka sa mehanizmom koordinacije.

Da li taj mehanizam može profunkcionisati ako su u njemu kantoni izjednačeni sa državom i sve odluke se moraju donositi jednoglasno, uz saglasnost predstavnika svih kantona, entiteta, distrikta Brčko i Savjeta ministara? Pomoću kojeg se trika može osigurati njihova usaglašenost? Predsjedavajući Savjeta ministara ima na to odgovor, koji se sastoji u tome da ono što se ne mogne rješavati na nižim rješavaće se na višim nivoima, na kojima će se donositi konačne odluke. Šta takvo usaglašavanje znači u Bosni i Hercegovini znamo i sami.

Postavlja se i pitanje šta nas tek čeka kada na red dođu sljedeća goruća pitanja i problemi oko kojih ne postoji saglasnost unutar Bosne i Hercegovine. A sljedeći korak bi trebao biti aktivacija Akcionog plana za članstvo u NATO (MAP). Zvizdić je najavio i da bi u narednih nekoliko sedmica trebali biti objavljeni rezultati popisa stanovništva, a nakon posjete rukovodstva Eurostata Bosni i Hercegovini, bez čega Bosna i Hercegovina neće moći odgovoriti na više hiljada pitanja iz upitnika EU-a. Pa tekst Izbornog zakona Bosne i Hercegovine sa rješenjem za Mostar, što se nije uspjelo riješiti za posljednjih osam godina, pa provođenje odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa…

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera