Bh. kontrolori leta pišu historiju

Prvi put od stjecanja nezavisnosti Bosna i Hercegovina kontrolira dio svog neba (Al Jazeera)

Piše: Harun Cero

Prisebnost, koncentracija, savjesnost – ove odlike bitne su za kontrolore letenja, pogotovo u vanrednim situacijama, kada njihov angažman ima ključni značaj.

Bosna i Hercegovina je nedavno preuzela kontrolu svog zračnog prostora do 10.000 metara, prvi put od nezavisnosti, a značajnu ulogu u tom projektu imala je Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA).

Šef smjene u Centru za oblasnu kontrolu letenja Mehmed Jahić, koji je obuku za kontrolora završio u Luksemburgu, tvrdi da je prezadovoljan dosadašnjim radom svojih kontrolora, ali da je pred njima još mnogo rada. Na upit je li Bosna i Hercegovina preuzimanjem neba dokazala suverenost, on kaže da nije.

“Moje lično mišljenje je da suverenost – kako na tlu, tako i na nebu – trebaju čuvati oružane snage jedne zemlje, a suverenost neba iznad Bosne i Hercegovine nikada nije dovedena u pitanje. Ono što je bilo delegirano, od 1995. godine pa do sada, pružanje je usluga u kontroli zračne plovidbe. Po odredbama IK-a [Internacionalna organizacija za civilnu avijaciju] i Evropske krovne organizacije za sigurnost odvijanja zračnog saobraćaja [EUROCONTROL], svaka kompanija ima pravo letjeti iznad bilo koje države u Evropi, a te kompanije ne plaćaju prelet preko Bosne i Hercegovine nego uslugu koju dobiju od kontrole zračnog prometa u tom dijelu”, kaže on.

“Usluge su sprečavanje sudara, povećanje nivoa sigurnosti, ubrzavanje protoka saobraćaja… Kompanije, znači, plaćaju uslugu da ih neko ‘pripazi’ dok prolaze kroz nečiji zračni prostor, a prolaz im je svakako zagarantiran i da nije BHANSA-e. Dakle, suverenost nikada nije dovedena u pitanje”, rekao je Jahić.

Ne zaostaju za Evropom

S druge strane, tvrdi Jahić, Bosna i Hercegovina je definitivno napravila historijski iskorak, jer nikada do sada nije imala Centar oblasne kontrole leta.

Veliki postaju veći, mali se gase

Jahić kaže da se na sadašnjem tržištu velike aviokompanije šire, a male ‘lagano gase’.

“Onog momenta kada su se počele masovno populizovati low-cost kompanije, male kompanije su ostale bez ikakvih šansi. Male kompanije koje ne mogu poslovati po low-cost principu postaju apsolutno nekonkurentne.

Najbolji primjer je mađarska aviokompanija Malev”, kazao je on.

“Do sada su postojala dva ovakva centra, jedan u Zagrebu i jedan u Beogradu, tako da se može reći da je ovo velika stvar za promociju Bosne i Hercegovine i njenom suverenitetu u tom kontekstu. Naši kontrolori se apsolutno, ni po jednom kriteriju, ne razlikuju od drugih kontrolora u Evropi. Ne mogu reći u svijetu, jer postoje države van Evrope koje su nazadne u tom kontekstu. Samo nas mogu porediti s naprednim zemljama kao što su Švedska, Njemačka, Norveška, Engleska… i to je standard koji smo mi pratili sve ove godine”, kaže on.

“Svi testovi koje budući kontrolori moraju apsolvirati su unificirani, na nivou Evrope. Svi testovi koji se rade se ne ocjenjuju u Bosni i Hercegovini, nego u glavnom belgijskom gradu Briselu, gdje je kandidat samo broj. Ako postoji segment u Bosni i Hercegovini i struka za koju možemo tvrditi da smo na evropskom nivou, to je ova.”

Zanimalo nas je kako izgleda vanredna situacija za kontrolore letenja i kako se treba postupati u takvim situacijama.

“Pod vanrednim situacijama podrazumijevamo one kada nije ugrožen život posade, putnika i avion, ili da posada, iz nekog razloga, traži prioritet u smislu pružanja usluge, tipa srčani udar kapetana, nekog od putnika, hitna medicinska pomoć… To su lakši slučajevi, gdje se mi ne moramo brinuti o tome da li će avion pasti. A drugi slučajevi, ovi gori, jesu otkazi motora, ili onaj možda i najozbiljniji – dekompresija. U takvim situacijama kontrolor prelazi u ulogu pravog heroja”, zaključio je Jahić.5

Kontrolori leta, naprimjer, istovremeno prate kretanja petnaestak aviona i nekontrolirani pad jedne letjelice vrlo je teško uočiti, a kontrolori su na petom ili šestom mjestu na listi osoba koje posada aviona treba obavijestiti u takvom slučaju.

Težak put do kontrolora

Bojan i Dijana, koji su zajedno počeli obuku za kontrolora, već 10 godina se bave tim poslom i kažu kako put kontrolora nije nimalo jednostavan.

“Ja sam se prije deset godina sasvim slučajno prijavila na konkurs za kontrolore letenja. To tada nije bilo ni naročito popularno u našoj državi, ali ja sam rekla – što da ne… Čula sam od nekih prijatelja otprilike kako se sama obuka odvija i htjela sam da vidim da li je to za mene. Nakon par godina sam shvatila da u ovom poslu stvarno mogu da napredujem i evo sada sam ovdje”, kazala je Dijana.

Dodala je da obuka nije bila jednostavna i da ovaj posao samo može raditi onaj koga on stvarno zanima.

“Dijana i ja smo išli zajedno u osnovnu i u srednju školu i nekako smo se uvijek međusobno gurali i podržavali, a prijavili smo se nevezano jedno za drugo. Tada je bio konkurs u Banjoj Luci, a prošlo nas je 14. Neko se školovao za prilaznu, a neko za oblasnu kontrolu. Radili smo u Banjoj Luci pet ili šest godina, da bi onda došli u Sarajevo”, rekao je Bojan.

Oboje tvrde da su prezadovoljni počecima preuzimanje kontrole neba. Kažu da su se svi kontrolori bolje snašli nego što je iko očekivao.

Izvor: Al Jazeera