Bh. policajci u mirovnim misijama

Mirsad Smajić u mirovnoj misiji u Južnom Sudanu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Fahrudin Vojić

Iako je Bosna i Hercegovina u medijima često bila prikazivana kao nesigurna zemlja, svoju opredijeljenost za mir pokazala je i još dokazuje učešćem u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda.

Bh. policajci od 2000. godine do danas aktivno doprinose afirmaciji države i promiču ideju mira u svijetu.

Mirsad Smajić je uposlenik Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, koji je učestvovao u nekoliko mirovnih misija. Prvi put se prijavio 1999. godine, za učešće u mirovnoj misiji u Istočnom Timoru, u to vrijeme kao jedini pripadnik MUP-a USK-a.

“Iste godine smo prošli testiranje i selekciju koju su izvršile tadašnje međunarodne policijske strukture IPTF-a. U Istočni Timor sam otišao tek nakon dvije godine, dakle u periodu 2002. godine, a tamo sam ostao godinu i pol dana. Nakon povratka u BiH nastavio sam obavljati policijske poslove, da bih ponovo 2004. godine bio upućen u mirovnu misiju UNMIL u Liberiju, gdje sam ostao dvije godine. Godine 2007. sam ponovo upućen u Liberiju, gdje ostajem u Monroviji, glavnom gradu Liberije, na mjestu člana tima za obuku i testiranje pri misiji UN-a. Moja zadnja misija je bila u Južnom Sudanu, gdje sam otišao tokom 2011. i tu sam ostao do 2013. godine. Za to vrijeme raspoređen sam u centralni dio Južnog Sudana na mjestu vođe tima, a kasnije i zamjenika šefa centralne regije”, priča Smajić.

Zaim Prošić je policajac iz Unsko-sanskog kantona koji je učestvovao u mirovnoj misiji na Kipru. To mu je, kaže, prvo iskustvo u međunarodnim operacijama podrške miru.

“Naziv misije je UNFICYP, a egzistira još od 1964. godine sa izmjenama mandata mirovnih snaga tokom proteklih 50 godina. Jedina konstanta koja se nije mijenjala u ovoj mirovnoj operaciji je održavanje statusa quo koji je ključni dio mirovnog sporazuma između Grčke, Turske i Republike Kipar iz 1974. godine”, priča Prošić.

Obučavanje drugih

Iako su mirovne misije dobro plaćene, ističu da to nije jedini razlog njihove prijave. 

“Razlog moje prijave na početku je bio novčane prirode. Međutim, kako je vrijeme prolazilo međunarodno iskustvo, širok spektar ljudi iz svih zemalja svijeta, iskustva rada u međunarodnim organizacijama, zatim sticanje novih znanja, a isto tako i usavršavanje jezika, su kasnije preovladali. Upravo ovo što sam naveo me 2009. godine odvelo u Švedsku, gdje sam kao instruktor učestvovao u jednomjesečnom treningu norveških i švedskih policijaca za mirovne misije u NATO-ovom centru u Štokholmu “, kaže Smajić.

Za policajca Zaima Prošića, ove misije predstavljaju veliko iskustvo, što mu je kasnije bilo od koristi u policijskom radu.

“Učestvujući u mirovnim misijama, imao sam priliku da se upoznam i radim sa policajcima, vojnicima i civilnim osobljem UN-a iz preko 50 zemalja. Različiti stavovi, pogledi na određene probleme u radu i različita rješenja su najbitnije što sam donio sa sobom i primjenjivao u svom daljnjem radu u policiji USK-a. Svojim profesionalnim angažmanom i odnosom prema poslu na najbolji način sam predstavljao našu zemlju i bh. policiju, te na taj način podizao, ne samo ugled policijskih agencija iz BiH, već i same države Bosne i Hercegovine”, ističe Prošić.

Poruka mira

Kada je u pitanju terorizam i Bosna i Hercegovina, ove misije su dokaz da BiH nije opredijeljena za teror već za mir, kažu naši sagovornici. Prošić smatra da su za djelomično loš imidž Bosne i Hercegovine, ponajviše odgovorni mediji koji svijetu odašilju lošu sliku.

“Loš imidž Bosne i Hercegovine, ponajprije su izgradili mediji iz okruženja, ali nažalost i mnogi domaći mediji koji bi realno trebali biti više naklonjeni čuvanju ugleda svoje zemlje. Nažalost, neki vođeni neznanjem, a neki i zlim namjerama, širili su dezinformacije o broju ili zločinima počinjenim od strane bh. državljana u Siriji i Iraku radi dnevnopolitičkih potreba. Bosna i Hercegovina je jasno i nedvosmisleno opredijeljena u borbi protiv terorizma, što pokazuje svakodnevnim radom policijskih agencija u BiH i međunarodnom saradnjom sa INTERPOL-om, EUROPOL-om, FBI-em i drugim međunarodnim agencijama”, kaže Prošić.

Za Smajića ove misije predstavljaju veliki korak za Bosnu i Hercegovinu, jer joj se otvoraju brojne mogućnosti, a što je najvažnije, šalje se jasna poruka mira upravo iz Bosne i Hercegovine.

“Sami početak slanja bh. policajaca je bio veliki pomak za BIH u međunarodnom pogledu, a i obaveza BiH kao članice UN-a. Danas u BiH egzistira i centar za obuku za mirovne misije za policijske službenike i vojna lica i i prilično je uspješan pri obuci. U centru se minimalno jednom godišnje organizuju treninzi i selekcije potencijalnih učesnika mirovnih misija širom svijeta”, ističe Smajić.

Rizične situacije

Brojni bh. policajci u mirovnim misijama i sami su iskusili surovost rata, pa ih često neki događaji u zemljama u kojim borave podsjete na ono što su prošli, zbog čega suosjećaju s ugroženim i unesrećenim ljudima.

“Što se tiče iskustva koje je na mene ostavila misija na Kipru, nisam baš siguran da bih mogao nešto izdvojiti, jer sam se nakon prvobitnog jezičkog i kulturološkog šoka vrlo brzo poistovijetio sa građanima Kipra, koji su kroz istoriju doživjeli sličnu sudbinu naše zemlje. Možda da na kraju ipak istaknem da sam se poistovjetio sa lokalnim stanovništvom kada sam pratio konvoj humanitrane pomoći u malu grčku enklavu na sjevernoj okupiranoj strani Kipra. Taj događaj me podsjetio na našu situaciju od prije 20 godina, kada su starci, žene i djeca stajali u redovima za mjericu brašna ili higijenskih potrepština”, kaže Prošić.

Iako je većina misija monitoring tipa, ipak je bilo i rizičnih situacija. Policajci u tim vrstama mirovnih misija uglavnom nose policijsku uniformu i koristite policijsko vozilo, ali nemaju policijske ovlasti, što samo po sebi predstavlja rizik, posebno jer lokalno stanovništvo većinom ne vjeruje lokalnoj policiji, pa se mirovnjacima više obraća za pomoć.

“Bilo je svakakvih situacija, poput onih u kojima pucaju na nas, zaustavljaju nas na tranzitnim putevima, zatim evakuacije, nedostatak komunikacije sa porodicom, nedostatak hrane i vode i sl. Sve je to, da tako kažem, svakodnevica u ovim misijama. Uprkos svemu tome, sigurnost nas kao pripadnika mirovnih misija bila je neupitna. Međutim, sama pomisao na porodicu pomogne u preovladavanju svih tih teškoća i činjenica da se, nakon što odradiš misiju, vraćaš kući, drži te da ostaneš pozitivan”, kaže Smajić.

Izvor: Al Jazeera