Bibija Kerla, svestrana sportistkinja i humanitarka

I danas je aktivna, što na sportskom, što na društvenom polju, a velika je humanitarka (Bibija Kerla / Facebook)

Piše: Muhamed Bikić

Dovoljno je samo reći Bibija Kerla ili, kako je mnogi zovu, „Biba nationale“, najsvestranija sportiskinja na našim prostorima. Jer, popularna Biba se okušala čak u četiri sporta, zatim je bila učesnik dvije olimpijade i to zaredom, te pohodila brojna domaća i inostrana takmičenja. I danas je aktivna, što na sportskom, što na društvenom polju, a velika je humanitarka. Skoro da nema akcije, na koju se legendarna Biba ne odazove.

„Sport je moj život. Sa 19 godina sam počela trenirati atletiku, a u aprilu 1979. već sam prvi put nastupila za reprezentaciju bivše države u bacanju diska na Balkanijadi. Moj trener Aleksandar Đanešić  je odmah u meni prepoznao nekoga ko će napraviti nešto u sportu i vrlo brzo sam bila blizu državnog rekorda. Treneru Đanešiću mogu zahvaliti za sve uspjehe u sportu. Nažalost, preminuo je 1992. godine, nakon povratka sa Olimpijade u Albertvilleu“, prisjeća se.

Prvi klizački koraci

Osamdesetih godina prošlog stoljeća, tačnije 1982., Atletski klub Sarajevo, čiji je Kerla bila član, formirao je sekciju za brzo klizanje. Dakle, to je bilo dvije godine prije čuvene Olimpijade u Sarajevu.

„Te 1982. godine, u decembru, počeli su moji prvi klizački koraci. Moj trener je vidio kako se na  hokejaškim klizaljkama batrgam, samo se nasmijao i rekao: ‘Samo nastavi, možeš ti to’. Nakon mjesec dana sa takmičarima Klizačkog kluba Bosna, otputovala sam u Holandiju na pripreme, gdje sam na poklon dobila prave klizaljke za brzo klizanje. Dodatno sam vježbala i na prvom kontrolnom takmičenju pokazala sam nešto što je iznenadilo, ne samo mene, nego i sve moje drugare. Nikom nije bilo jasno da sam za tako kratko vrijeme uspjela da kližem bolje od svih ostalih. Sve se odvijalo kao na fllmu.“

Sjajni nastupi uvrstili su je u olimpijski tim bivše Jugoslavije i njena prva Olimpijada je bila u njenom Sarajevu 1984. Nastupala je, čak, u četiri discipline.

„Na pisti za brzo klizanje na Zetri bilo je 15.000 gledalaca koji su me bodrili tako glasno da nisam uspjela da čujem ni trenera. Pala sam na prvoj krivini, ustala i nastavila dalje. U utrci na 1.000 pala sam na drugoj krivini, ustala i nastavila dalje. Na 1.500 mi je bilo veoma teško, ponovo sam pala, ali sam ustala i nastavila klizati. Dok je 15.000 pljeskalo i uzvikivalo moje ime, plakala sam k'o malo dijete. Bilo me je stid svih onih koji su možda očekivali čudo od mene. Čuda se dešavaju, ali sport traži vrijeme i trening. Svoju trku na 3.000 metara završila sam bez pada, ali u cilju sam namjerno pala jer sam htjela da razveselim raju. Aplaudirali su kao da sam oborila svjetski rekord, osvojila medalju…“

I danas državna rekorderka

Nakon OI u Sarajevu, Kerla je nastavila sa treninzima i u brzom klizanju i u atletici, pa i fudbalu.

„Godine 1985. otišla sam na stadion Grbavica i samo sedam dana poslije otputovala sam sa Željom u Pulu gdje smo igrali prvenstvenu utakmicu sa Jugoplastikom. Početak sam dočekala na klupi. Sedamnaest minuta prije kraja, Jugoplastika je vodila 3:2. Zamolilia sam trenera da uđem u igru, jer on uopšte nije ni znao da znam igrati. Do kraja utakmice dala sam pet golova, od čega mi je sudija  poništio dva, i Željo je dobio utakmicu 5:3. Ubrzo poslije toga, pozvana sam u reprezentaciju i igrala sam sve do 1992. U ratu sam igrala u Njemačkoj, a poslije i 10 utakmica za reprezentaciju BiH.“

Ubrzo, poslije prve odigrane fudbalske utakmice, okušala se i u kuglanju, a nastupala je na još jednoj Olimpijadi.

„Bila sam u posjeti kod trenera. U kuhinji je bio sto i četiri stolice. Rekao mi je da izaberem jednu stolicu i da sjednem. Sjela sam na jednu, pružila noge na dvije preko puta mene i zagrlila četvrtu stolicu. Kroz smijeh sam rekla: ‘Želim sve četiri’. Trener je u svoju svesku dodao još i kuglanje i tako je prvi put u svojoj trenerskoj karijeri pokušao da objedini četiri tako različita sporta. Uspjeli smo i 1988., ovaj puta ne na lijepe oči, nego zahvaljujući olimpijskoj normi, otići zajedno na Olimpijadu u Kalgaryju. Istina, atletika je bila i ostala bazni sport, ali svi nacionalni rekordi koje sam iskazala na Olimpijadi bili su rezultat mog upornog rada i nesebičnog zalaganja na treninzima. Ti državni rekordi su i dalje u mom vlasništvu i teško da ih iko ikada može oboriti.“

Kerla je 1992. bila državni prvak u parovima (kuglanje) i bila je pozvana u reprezentaciju bivše Jugoslavije koja je trebala nastupiti na Svjetskom prvenstvu.

„Nažalost, taj nesretni rat je prekinuo sve to i ja sam se igrom slučaja našla u Njemačkoj. Radila sam i igrala fudbal i tako pomagala svoju veliku familiju u Bosni. Godine 1994. u Ludwigshafenu nastupila sam na Svjetskom prvenstvu u kuglanju, gdje je naša reprezentacija doputovala iz Bosne, a ja sam im se pridružila u Njemačkoj. Poslije toga, nastupala sam još na  14 svjetskih prvenstava što u ekipnoj, što u pojedinačnoj konkurenciji. I danas sam član reprezentacije BiH.“

Sportski i politički angažman

Kerla je trenutno zaposlena u Kuglaškom savezu BiH i radi kao generalni sekretar saveza, te je poslanik Skupštine Kantona Sarajevo i veliki je humanitarac.

„Bili smo među prvim savezima koji su napravili zajedničku Premijer ligu i svi oni koji misle da je kuglanje rekreativni sport, grdno se varaju. Neka dođu i neka probaju, pa ćemo vidjeti kako će poslije toga da hodaju. Inače, u klizanju nisam nigdje jer su tu ljudi koji nemaju pojma ko je Bibija Kerla i koji nisu bili u stanju posljednjih 20 godina da naprave jednog takmičara koji bi nastupio na Olimpijskim igrama. U atletici, također, nisam aktivna jer i tamo ljudi misle da znaju bolje“, govori.

„Godine 2013. na Konferenciji međunarodne kuglaške federacije izabrana sam za potpredsjednika NBC-a i položila sam  za međunarodnog sudiju u kuglanju. Prevela sam sve Pravilnike Svjetske kuglaške organizacije sa njemačkog na ‘naš’ jezik i kao takvi se nalaze na oficijelnoj stranici NBC-a, što do sada vjerujem nije uspjelo ni jednom našem sportskom funkcioneru. A što se tiče politike i tu sam prvenstveno zbog sporta, sportista i ulaganja u sport. Ponavljam, sport je moj život, gdje god bila i šta god radila i volim da pomažem ljudima.“

Izvor: Al Jazeera