BiH: Drvna industrija perjanica izvoza

Bosna i Hercegovina može se pohvaliti blagim povećanjem izvoza, a i i ostalih pokazatelja. Ukupna vanjskotrgovinska razmjena u prvih šest mjeseci ove godine iznosila je 6,3 milijarde eura, dok su bh. kompanije u tom razdoblju izvezle su robu u vrijednosti 2,4 milijarde, što je povećanje od 4,19 posto u odnosu na isti period prošle godine.

Nešto manje skočio je i uvoz, i dalje je gotovo dvostruko veći od izvoza. Samim tim, pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 61 posto.

Najveći trgovinski partneri BiH su Europska unija, odnosno Hrvatska i Njemačka, a od zemalja CEFTA-e, Srbija. Gledano po sektorima, najveći izvoznik je drvna industrija, a najviše se uvoze mašine, aparati, vozila i oružje.

Iz Vanjskotrgovinske komore BIH (VTKBiH) ističu kako se pozitivan trend nastavlja, ali tempo rasta izvoza nije zadovoljavajući, jer ukoliko BiH želi ekonomski rast, u tom slučaju izvoz treba biti dvostruko veći. Međutim, problem su nelogičnosti u samoj strukturi izvoza – primjer je i drvna industrija.

Perjanica bh. izvoza

Drvo za BiH doslovno život znači. Bez njega ne bi bilo hiljada radnih mjesta u Bosni i Hercegovini. Drvna industrija tradicionalno je jedna od najjačih u ovoj državi. Najjači je izvoznik i danas: 1,3 milijarde eura vrijednosti proizvoda prešlo je preko granice prošle godine. Namještaj u tom segmentu obara rekorde jer izvoz je 350 posto veći od uvoza. No, iako su perjanica bh. izvoza – problema ne manjka.

„Nevjerovatno da, od ovolikog prostora pod šumama, da se proizvođači suočavaju sa problemom kako kvalitetno nabaviti i u kontinuitetu nabaviti drvo. To je problem o kojem već niz godina pričamo. To je trebao riješiti zakon o šumama, ali iz nama nepoznatih razloga taj zakon još nije usvojen“, kaže Suad Ećo, predsjednik Asocijacije drvne industrije i šumarstva VTKBiH.

Bez zakona o šumama, one se sijeku nemilice, a balvani, odnosno sirovina, odlaze preko granice. Prema pokazateljima, najviše sirovine izvozi se u Evropsku uniju, ali i Kinu i Egipat.

„Nismo ni svjesni koliko ćemo patiti kad mi budemo morali uvoziti to drvo kojeg više nema, a mi siječemo bukvu u cjepanice i u tamo nekoj piceriji pečemo picu na njoj, a to je, vjerujte, ravno zlatu“, ističe Ećo.

Primjer vode

Zbog takvog ponašanja domaći proizvođači nikad ne znaju koliko će sirovine moći nabaviti. Kupci bh. namještaja u inostranstvu sve više traže certificirano drvo, a u cijeloj BiH takvo drvo prodaje samo jedno kantonalno preduzeće. Zbog toga dugoročne ugovore sa stranim kupcima ne mogu zaključivati jer ne mogu garantovati da će dobiti sirovinu. Problem su i poticaji i podrška države.

„Država nijednom markom nije podržala ovu granu industrije. Priča se o mlijeku, o mesu, nas tu nema nigdje“, dodaje Ećo.

Slična situacija je i u ostalim industrijama. No, nije problem samo izvoz, problem je i uvoz. Primjer je i voda. BiH je peta zemlja na svijetu po zalihama pitke vode po glavi stanovnika. Proizvodi se i flašira. Mnoge osvajaju svjetske nagrade za kvalitetu. Jedna je čak posluživana i gostima u Bijeloj kući. No, na listi 20 proizvoda koji se najviše uvoze je upravo voda.

Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju BiH iz svojih zakona morala je ukinuti odredbu da na policama supermarketa mora stajati 40 posto domaćih proizvoda. Bez podrške domaćoj proizvodnji nema ni ekonomskog rasta, ali ni radnih mjesta.

Izvor: Al Jazeera