‘Bijela kuga’ vlada istokom Hrvatske

Piše: Branimir Bradarić

Unatoč brojnim obećanjima političara i nadanjima običnih ljudi, dijelovi Hrvatske, a posebno oni slabije razvijeni, iz dana u dan sve su manje nastanjeni. Mladi odlaze u potrazi za poslom i boljim i kvalitetnijim životom.

Često je to put Zagreba ili Istre, ali i još češće u zemlje Europe, Kanadu pa i daleku Australiju. Sve to suprotno je očekivanjima nekih da će stvari doći na svoje mjesto od 1. srpnja 2013. godine i ulaskom Hrvatske u Europsku uniju.

Prema nekim procjenama, zbog ekonomske krize Hrvatsku je samo u posljednje tri godine napustilo od 60 do 70 tisuća građana i to, što je posebno opasno, uglavnom mladih. Samo tijekom 2013. godine Hrvatsku je napustilo gotovo 15.000 ljudi.

Građani odlaze iz svih dijelova Hrvatske, pri čemu su posebno ugrožena ona manje razvijena koja su i tijekom rata opustošena i osiromašena. Među njih spada i istok Hrvatske, gdje već danas postoje gotovo „mrtva“ sela u kojima su ostali živjeti samo starije osobe koje ne žele napustiti kućna ognjišta.

Mnoga ognjišta su već danas ugašena, kuće i imanja se prodaju, sahrane su uobičajena pojava, ali se zato rođenja beba iznimno rijetka. U isto vrijeme zatvaraju se poštanski uredi i najavljuju gašenja škola radi premalog broja učenika. Stoga je i razumljivo da mladi odlučuju sreću i bolji život potražiti negdje drugdje.

Živi za Skype i poruke

Jedna od njih je i Dijana Čular iz Otoka koja je godinama radila u tvrtci sa neredovitom isplatom plaća, a vrhunac je bio kada je na Božić dobila otkaz kao svojevrsnu čestitku.

„Godinu dana sam poslije otkaza tražila posao. Na kraju sam odlučila otići za Njemačku i ponoviti isti onaj korak koji su moji roditelji napravili krajem 60-ih godina prošloga stoljeća. Ostavila sam kući troje djece i supruga i krenula na put bez ikakvog konkretnoga dogovora za neki posao. Otišla sam s posuđenih 50 eura u džepu. Imam sreću što mi u Njemačkoj živi sestra kod koje sam i odsjela“, priča Čular.

S obzirom da su se najviše tražili njegovateljice i ugostiteljski radnici zaposlila se u Domu za starije osobe. Radnu dozvolu dobila je u roku od šest tjedana.

„Mislim da nam je odluka o odlasku iz Vukovara bila jedna od najtežih, ali i najboljih odluka. Ovdje smo sretni i zadovoljni, a u manje od dvije godine stekli smo više nego što bi u Vukovaru za 20 godina”, kaže Marko Kovačević.

„Teško je. Živim za Skype i poruke, ali ipak sam osigurala djeci da zadržim krov nad glavom i da im priuštim pristojnu odjeću i hranu. Živim bez Božića i Uskrsa i uz nadu da će u Hrvatskoj ipak uskoro biti bolje i da neću još dugo biti mama sa koferom te da ću u svojoj domovini moći normalno živjeti sa svojom obitelji“, kaže Čular koja se svakako planira vratiti u Hrvatsku.

Za razliku od nje, Marko Kovačević iz Vukovara ne planira više povratak u Hrvatsku. Put Austrije je krenuo sam prije godinu i pol dana. Supruga i malodobni sin ostali su mu u Vukovaru, čekajući da se on zaposli i osigura im nekakav smještaj. Danas su u Beču sve troje. I Marko, i supruga Ana rade.

„Mislim da nam je odluka o odlasku iz Vukovara bila jedna od najtežih, ali i najboljih odluka. I dalje rado odem za Hrvatsku, ali samo u posjetu roditeljima i na godišnji. Iskreno, ne planiram se više vraćati živjeti tamo. Ovdje smo sretni i zadovoljni, a u manje od dvije godine stekli smo više nego što bi u Vukovaru za 20 godina. Najgore mi je bilo što u Vukovaru i okolici nikako nisam mogao do posla. Nismo tražili ništa specijalno. nego samo nekakav posao kako bi mogli sebi i djetetu priuštiti nekakve normalne stvari. Nedostaju nam i dalje roditelji, obitelj, prijatelji i ona vukovarska svakodnevnica, ali smo u međuvremenu stekli neke nove prijatelje i navike“, iskren je Marko.

Izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Božo Skoko kaže da je, za razliku od starih valova emigracije, sada riječ uglavnom o visokoobrazovanim ljudima, što je golemi gubitak za zemlju koja želi ostvariti rast i razvoj.

“Upravo takvi ljudi, u čije smo obrazovanje mnogo uložili, mogu dati najveći doprinos razvoju svake naše regije, ali i cijele zemlje“, kaže Skoko.

Navodi i kako procjene Svjetske banke govore da je migracijska stopa visokoobrazovanih građana u Hrvatskoj iznosi nevjerojatnih 29,4 posto. Svoje tvrdnje potkrepljuje i činjenicom da je Facebook stranica „Mladi napustimo Hrvatsku“ u samo dva mjeseca okupila 50.000 podupiratelja. Primjera radi, Facebook stranici hrvatske Vlade trebalo je godinu dana da bi skupila toliki broj „lajkova“.

Odlaze mladi i visokoobrazovani

Dražen Živić, vukovarski demograf i ravnatelj podružnice Instituta Ivo Pilar, slaže se kako je migracija uvijek bilo i da će ih uvijek biti ali da su svakako najveći problem istoka Hrvatske kao i cijele države odlazak mladih i visokoobrazovanih ljudi.

„U vrijeme ranijih migracija također su odlazili mladi ljudi, ali su to bili obični radnici. Međutim, danas nam opet odlaze mladi, ali ovaj put oni koji su završili fakultete. To je najveći problem današnjih migracija jer se zapravo radi o ljudima koji su uskoro trebali postati nositelji razvoja grada, županije i cijele države. Posljedice te migracije tek ćemo osjetiti i to će nam svima biti veliki problem“, kaže Živić.

Svima razumljivim riječima objašnjava kako će uskoro na ugroženim područjima Hrvatske vladati kronični nedostatak liječnika, stomatologa, profesora… Oni stariji će biti u mirovini, dok će oni sa fakultetima napustiti svoja sela i gradove tražeći posla i bolji život. Smatra da je situacija na istoku Hrvatske iznimno ozbiljna, ali i da još uvijek nije tragična. Po njemu, kvalitetnim mjerama na svim razinama u državi iseljavanje se može zaustaviti.

„Potrebno je donijeti konkretne i kvalitetne mjere počevši od države pa do lokalnih vlasti da se zaustavi odlazak mladih. Treba znati i da se radi o mjerama koje rezultate ne mogu dati opreko noći. Uostalom, niti do odlaska ljudi nije došlo preko noći“, rekao je Živić.

Izvor: Al Jazeera