Birokratski slalom doministrice Kostelić

Piše: Damir Petranović

Najuspješnija hrvatska sportašica svih vremena, osvajačica šest olimpijskih medalja i hrpetine najvećih mogućih skijaških postignuća, vlasnica nekih od najfascinantnijih priča ikad ispričanih u svjetskom sportu, točno deset godina nakon odlaska u penziju prihvatila je poziv za ulazak u hrvatsku Vladu, gdje će službeno biti pomoćnica ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Očekivano, bit će zadužena upravo za resor sporta, kojega se prihvatila u njegovim vjerojatno najcrnjim danima: momčadi, klubovi i cijeli savezi evidentno se urušavaju, novca nema ni za lijeka, a povrh svega toga, u velikom dijelu sportova – da se ne lažemo, prije svega nogometu – caruje nered i, kratko rečeno, čisti kriminal.

Hrvatski sport danas počiva na plećima raznih Kostelića ili Ivaniševića.

Najveća ostvarenja posljednjih desetljeća pripadaju individualcima, baš kao što je i sama Janica bila: discipliniranim zanesenjacima spremnim za nezamisliva odricanja, potpomognutim ludo ambicioznim roditeljima s rubnim sadističkim sklonostima. Istina, Hrvatima se tu i tamo zalomi kakva medalja u rukometu ili vaterpolu, sportovima koji su se pokazali najžilavijima zahvaljujući dugoj tradiciji, širokoj bazi sportaša i nešto manjem broju za njih zainteresiranih zemalja, dok je, objektivno gledajući, i spomenuti nogomet potonuo u surovi europski prosjek čim je nestala generacija odgajana u prošlom sistemu.

Hrvatski sport danas počiva na plećima raznih Kostelića ili Ivaniševića, nekih dirljivo upornih tae-kwon-do sestara Zaninović iz Splita, ili biatlonaca iz srca Gorskog Kotara, koji svoj uspjeh duguju isključivo sami sebi i jednako tako mogli bi prosperirati i u Moldaviji, Laosu ili Etiopiji. Čak možda i s manje poteškoća. Hrvatska im nije dala ništa, a opet je napadno parazitirala na njihovim medaljama, kupovima i pokalima, neukusno ih prisvajajući sebi i proglašavajući se sportskom velesilom.

Približavanje mladima i teški izazovi

Upravo slučaj Janice Kostelić nekako je simboličan: cijela nacija dobro zna priču o gotovo bizarnom pothvatu Ante Kostelića, nekadašnjeg rukometaša, koji je za svojih dvoje potomaka već u ranom djetinjstvu procijenio da će jurcati niz strme snježne litice. Na austrijska skijališta njih troje odlazili bi pod okriljem noći u prastaroj “Ladi”, spavali bi u automobilu i hranili se samo slaninom i lukom, švercali bi se na žičari i s naporom osposobljavali stare drvene skije – a opet, u doslovnom smislu uspeli su se na Olimp. Premda je Ante predviđao veću karijeru njenom bratu Ivici – a ni njegov pregršt medalja nije za baciti – Janica je ta koja je ostala zapisana u povijesti.

Nijedna skijašica nikada nije osvojila četiri olimpijske medalje odjednom, od čega čak tri zlata. Malo ih je uopće pobjeđivalo u svim disciplinama ovog sporta. Rijetko koja je u osam godina ozbiljnog staža osvojila pet naslova svjetske prvakinje, tri Svjetska kupa i tko zna koliko onih malih kristalnih globusa, a teško ćemo se sjetiti neke koja se od aktivnog bavljenja sportom oprostila već sa 24 godine i otplovila u anonimnost, gdje je otvorila vlastiti – kozmetički salon.

Nijedna skijašica nikada nije osvojila četiri olimpijske medalje odjednom, od čega čak tri zlata.

Uglavnom, eto nam Janice ovih dana ponovno u žiži javnosti i mnoge su se obrve podigle na spomen njenog imenovanja za gospođicu doministricu. Koje je, da odmah razbijemo okolišanje i lažnu patetiku, najobičniji smokvin list Hrvatske demokratske zajednice i, prije svega, nogometne vrhuške, koji su u bivšoj legendarnoj sportašici dobili sjajno pokriće za nastavak samovolje i očite brutalne privatizacije cijelog jednog sporta.

Danas 34-godišnja doministrica Kostelić, naime, bit će zadužena za cijeli sportski resor u kojemu glavni problem nije “približavanje mladima” i slične bedastoće navedene u njenoj nastupnoj, pomno sročenoj pisanoj izjavi. Ne, kvaka leži u onome što je Janica upakirala u frazi “teški izazovi”, a odnosi se na činjenicu da je gurnuta u vrući kotao bezakonja, kriminala, nesposobnosti, podobnosti i nepotizma. Simboličan dokaz toga jest famozni Zakon o sportu – kojega su organizirani nogometni navijači uspjeli progurati pred kraj mandata prošle vlade, isprepadane izvjesnim gubitkom vlasti, a koji je trebao biti efikasan alat da se barem donekle počisti kaos u nogometu. Novi ministar Predrag Šustar puna tri mjeseca sasvim očito ga odbija provoditi, a sada je uz neskriveni blagoslov HDZ-a i njegovog vodstva, solidno umreženog s nogometnom vrhuškom u interesnim i financijskim sferama, u svoje ministarstvo doveo još i gromobran.

Sve će ostati isto

I to najvećeg kalibra: u zemlji koja već godinama ionako ima sasvim poremećeno poimanje domoljublja nije teško pretpostaviti da će svaka kritika Janice Kostelić automatski biti proglašena antihrvatskim aktom ravnom veleizdaju. A ona se, jadna, u cijeloj toj strci vjerojatno neće znati snaći, premda se hrabro “bacila na glavu”, kao da je na startu odlučujuće utrke Svjetskog kupa, s obzirom da krute činjenice govore kako nije uspjela završiti ni dopisnu trogodišnju srednju školu. Što je, također, sladak detalj za ministarstvo koje u svom nazivu sadrži riječi “znanost” i “obrazovanje”, kao i za Vladu koja se napadno pokušava samoproglasiti “stručnom”.

Stoga nije teško predvidjeti razvoj događaja: gazda hrvatskog nogometa Zdravko Mamić i dalje će nastaviti suvereno broditi sferom koja se već i službeno naziva nogometnom močvarom, zaštićen od svojih političkih pokrovitelja, a problem će mu donekle predstavljati tek nekoliko optužnica za kriminal težak četrdesetak milijuna eura. Koje će se, kako nam intuicija oko učinkovitog hrvatskog pravosuđa govori, ionako rasplinuti prije ili kasnije.

Janica se u cijeloj toj strci vjerojatno neće znati snaći, premda se hrabro ‘bacila na glavu’.

Pomoćnica ministra sporta neuspješno će pokušati odvoziti svoj prvi životni slalom među zakonima, pravilnicima, proračunima i drugim mračnim kutcima državne birokracije, no nacija će joj to oprostiti jednako kao i ono otkriće da porez ne plaća u Hrvatskoj, već u poreznoj oazi u Monte Carlu. Ukratko, sve će ostati isto i na kraju njenog mandata. Samo, realna je šansa da od hrvatskog sporta, pa i same njegove ideje, do tada više neće ostati ni kamen na kamenu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera