Bivolice – srednjovjekovno goveče na sandžačkim pašnjacima

Ako Balkan slovi za mjesto spoja kultura istoka i zapada, onda bi region Sandžaka trebao predstavljati upravo tu civilizacijsku raskrsnicu koja je zbog ekonomske izolacije zadržala mnoga autohtona obilježja minulih vremena.

Pored karakterističnom narječja, i arhaičnog vokabulara koji se njeguje u ruralnim krajevima tog dijela Srbije (i Crne Gore), jedna od najposebnijih odredica regiona je uzgoj jedinstvene vrste domaće životinje – bivolice.

Bivolica je po zvaničnoj definiciji rasa krave koja je na prostor Balkana dospjela u srednjem vijeku, i da su je, u zavisnosti izvora, doveli krstaši, odnosno Osmanlije. Inače, riječ je o vrsti goveda koje svojim izgledom pojašnjava da dolazi iz Azije.

Na zvaničnoj stranici Centra za očuvanje autohtonih rasa stoji podatak da je bivolica ugrožena rasa i da se na prostoru Srbije nalazi nešto više od 500 jedinki.

Parcijalni egzodus naroda Zapadnog Balkana je svuda evidentan

Na prostoru novopazarskog kraja, u prošlom vijeku gotovo da nije bilo domaćinstva koje nije uzgajalo ovo goveče, iako su se ograničavale samo na bošnjačke porodice tog dijela Srbije, brojke su bile daleko veće od sadašnjeg bilansa.

„Ljudi su otišli za hlebom na Zapad. Napustili svoja ognjišta, rasporodali stoku i krenuli u potragu za boljim životom“, kaže Mensur Hadžić iz sela Mitrova kod Tutina.

Egzodus prema Zapadu

Parcijalni egzodus naroda Zapadnog Balkana je svuda evidentan. Negdje u većim, a negdje u manjim procentima, ali u Sandžaku bukvalno nema kuće koju je privremeni rad ili iseljavanje u zapadnoevropske zemlje mimoišlo.

Mensur Hadžić je po profesiji nastavnik matematike i fizike, i sa svojom porodicom je 1990-tih godina postao dio statistike iseljenika tutinskog kraja.

„Ja se jednostavno nisam našao gore u Nemačkoj, vratio sam se sa porodicom 2002. godine i odlučio da ponovo oživim nešto što smo ostavili iza sebe zbog trke za boljim uslovima za život“, kaže Hadžić.

Prosvjetni radnik koji se sa Zapada vratio životu na selu

Na svojoj farmi uzgaja 10 bivolica i jednog bivola, i tim brojčanim stanjem čini jednog od ozbiljnijih uzgajivača te vrste goveda na prostoru Srbije.

„Stvarno mi nije poznato da neko uzgaja više bivolica od mene, znam da u okolnim selima ima još ukupno pet do šest ovih goveda, dok se ranije na svake dve krave držala se po jedna bivolica. Ovo što sam uradio je moja dužnost prema zemlji, smatram da je najveće dobro upravo u tom povratku iskonskim vrednostima od kojih smo potekli“, komentariše Hadžić.

Mozzarella – Buffalo sir

Sir mozzarella je zbog svog jedinstvenog spoja ukusa, teksture i atributa zdrave hrane poznat je širom meridijana. Gastronomski entuzijasti ga nazivaju još i „Buffalo sirom“, jer se u originalnom, tradicionalnom obliku proizvodi upravo od mlijeka bivolice. Na prostoru Srbije se ne proizvodi mozzarella, ali činjenica da postoje gotovo svi preduslovi za međunarodnu eksploataciju ove autohtone životinje rađa se hipotetička šansa za iskorištavanje bivolice. 

Mlijeko od bivolica je izuzetno kvalitetno i poznato je po izrazito visokom nivou mlječne masti koja se kreće i do osam posto, samim time najpoželjniji proizvod je maslac koji na tržištu dstiže cijenu i do 15 eura po kilogramu. Sir i kajmak su također veoma atraktivni proizvodi, a nerijetko se glavni kupci nalaze među dijasporom ovih krajeva.

„Nije zvanično potvrđeno, ali bivoljeće maslo i mlečni proizvodi se preporučuju osobama koje pate od visokog nivoa holesterola u krvi, a zbog pitkosti i prijatnog mirisa, preporučuje se i onim najosetljivijim, maloj deci i starcima“, kaže Remzija Hadžić, Mensurova supruga.

Nečista i nepoželjna

Zbog ‘agresivnijeg’ izgleda i nesvakidašnjeg oglašavanja bivolice, mnogi su joj iz neznanja pridavali epitet nečiste i nepoželjne životinje.

Stanovnik Novog Pazara, Rešad Zukorlić komentariše da je osim masovne migracije, negativan stav prema bivolici doprinio smanjenju broja tih domaćih životinja u novopazarskom regionu. Negativan imidž baziran na predrasudi i nepoznanici prorazio činjenicu da je bivolica zapravo plemenita i izuzetno vrijedna životinja.

„Pre dvadeset godina neki od nas su se libili bivolica, kao da su to nečiste, krupne i agresivne životinje. Kada bih znao da neko drži te domaće životinje izbegavao bih da popijem čašu mleka u toj kući, danas kada smo svesni kvaliteta proizvoda koje ta životinja omogućava platili bismo desetine eura. Kako je krenulo ta životinja bi mogla potpuno da nestane sa naših prostora“, navodi Zukorlić.

Mnogi su iz neznanja bivolici pridavali epitet nečiste i nepoželjne životinje

„Bivolica mora ostati u Sandžaku, to je deo našeg nasleđa i kulturne vrednosti. Sada ja delujem kao entuzijasta, ali ne mora biti tako, kada bi se malo ozbiljnije pristupilo očuvanju ovako vredne životinje u Srbiji svi bismo mogli imati koristi“, poručuje Mensur Hadžić, uzgajivač bivolica iz Tutina.

Iz trenutne perspektive, bivolica je samo jedna životinja koju su tradicionalno uzgajali Bošnjaci u Sandžaku i koja poput kolateralne štete nestaje sa ugašenim seoskim domaćinstvima. Sa šire tačke gledišta, jedna autohtona životinja sa Balkana nestaje na samom pragu Evrope, te iste Evrope koja je gladna organskih, čistih i prirodnih životnih namirnica, i koja bi hipotetički, uz minimalni angažman mogla očuvati životinju od čijeg se mlijeka, između ostalog, i proizvodi svima poznata Mozzarella.

Izvor: Al Jazeera