Bivši logoraši ne dočekaju starost

Kao razlog velike smrtnosti branitelji navode strahote koje su preživjeli i stres kojem su dugotrajno i učestalo bili izloženi (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Branimir Bradarić

Ratovi koji su se 90-ih godina prošloga stoljeća vodili na prostorima nekadašnje SFRJ rezultirali su desecima tisuća ubijenih građana, još većim brojem ranjenih, tisućama nestalih koji se i danas vode kao takvi. Počinjeno je i niz strašnih ratnih zločina, silovanja, a otvoreni su i brojni logori u kojima su, uz odrasle muškarce, bili zatočeni i žene i djeca.

Danas, dvadesetak godina poslije, bivši logoraši i branitelji ukazuju da je kod njih stopa obolijevanja i smrtnosti veća nego kod ostalih. Kao osnovni razlog tome navode strahote koje su proživjeli i vidjeli te sav stres kojemu su dugotrajno i učestalo bili izloženi.  

Rat – glavni krivac

“Kada govorimo na tu temu, uvijek kažemo da gotovo i ne znamo za nekog bivšeg logoraša da je umro od starosti. Najčešće umiru od karcinoma ili pak kardiovaskularnih bolesti. Dešava se i da čovjek jednostavno preko noći oboli i u svega par tjedana ‘nestane’.

Ima i još nekih bolesti koje uzrokuju učestalu smrtnost bivših logoraša, ali ove dvije su one koje prevladavaju i koje su se u našim istraživanjima pokazale kao najčešće bolesti od kojih umiru bivši logoraši”, kaže predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijel Rehak.

Zoran Šangut i Predrag Matić u bivšem logoru Stajićevo
[Davor Javorović/Pixsell]

Predsjednik Udruge oboljelih od leukemije i limfoma Emil Vibović, inače i sam branitelj koji je nakon rata obolio i liječio se od leukemije, kaže da je prema službenim podacima Ministarstva branitelja od 1998. do 2010. godine nešto više od 8.000 bivših branitelja umrlo od raka. Međutim, podaci kojima udruga raspolaže govore da se te brojke posljednjih godina dramatično povećavaju te da se do danas ta brojka gotovo udvostručila.

Vibović podsjeća i da je Ministarstvo prošle godine objavilo podatke da u razdoblju od 1998. do 2010. godine preminulo 24.249 hrvatskih branitelja. Razni karcinomi odnijeli su 8.093 života, dok su bolesti srca i krvnih žila odnijele još 6.923 života. Prosječna dob umrlih bila je 50,9 godina.

Komentirajući tvrdnje bivših logoraša i branitelja, ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić, inače i sam branitelj i logoraš, kaže da zapravo nema odstupanja kada je riječ o stopi smrtnosti između nekadašnjih logoraša i branitelja te “običnih” građana.

Rad kao lijek

“Tu postoje samo neka mala odstupanja. Naime, logoraši i branitelji obolijevaju više od karcinoma, pa onda od srčanih bolesti, dok je to kod civila obrnuto. Činjenica jeste da postoje ljudi koji imaju ozbiljne zdravstvene tegobe, koji svakodnevno piju po šaku tableta… Za njih smo mi tu da im pomognemo. Ipak, smatram da je čovjek sami sebi najbolji liječnik”, kaže Matić.

U prilog svojim tvrdnjama Matić podsjeća na 5.000 branitelja zadrugara u Hrvatskoj kod kojih, kako ističe, nema samoubojstava, alkoholizma, obiteljskom nasilja i sličnih problema. Navodi i sebe kao primjer da se poslije svih strahota rata i logora može nastaviti normalno živjeti.

“Smatram da je rad najbitniji kako bi se čovjek izliječio i počeo normalno funkcionirati. Čovjek mora biti nečim zauzet, mora se nečim baviti i što manje razmišljati o ratu, logoru i stradanjima. Mora ta sjećanja na neki način staviti po strani i ne dozvoliti si praznoga hoda da ona isplivaju na površinu. To su i moja osobna iskustva, ali i iskustva 5.000 zadrugara”, zaključio je Matić.

Izvor: Al Jazeera