Oglasi

'Biznis' u regiji: Briga o starima u zamjenu za nekretninu nakon smrti

Pojedini ljudi unajmljuju druge da izdržavaju više starijih osoba, kako bi naslijedili stanove, rentali ih i prodali.
Zemlje regije više nisu društva koja se brinu o pojedincu, kako je ranije bilo, nego se čovjek mora pobrinuti sam za sebe, smatraju socioloziAl Jazeera

Doživotno izdržavanje starijih osoba u zamjenu za njihovu nekretninu sve je češći način na koji ljudi u regiji dolaze do imovine, a penzioneri sebi osiguravaju pomoć jer nemaju djece ili ona nisu u mogućnosti ili ne žele da se brinu o njima.

Na internetu i u novinama mogu se naći brojni oglasi u kojima se traži i nudi izdržavanje za nasljedstvo kuće ili stana.

“Mlada tročlana porodica čuvala bi stariju osobu ili bračni par bez nasljednika u zamjenu za nasljedstvo kuće ili stana u Zagrebu. Imamo vlastiti auto i vozačku za sve što je potrebno, odlasci u trgovinu, bolnicu, na preglede…”

“Doživotno bi finansirao osobu uz mjesečno plaćanje, za nasljedstvo kuće ili stana. Održavao bih kuću, spremao hranu i pomagao osobi oko njenih potreba.”

“Ozbiljnoj osobi nudim dva stana za doživotno izdržavanje.”

Jedna od osoba koju smo kontaktirali putem oglasa objašnjava da je to jedini način da ona i njen suprug dođu do stana i ne žive više kao podstanari. Čuli su o tome od drugog bračnog para koji je na sličan način osigurao imovinu.

“U našoj obitelji ima puno djece, roditelji bi malu kuću ostavili svima nama, a to je previše nasljednika da bi išta mogli uraditi. Ja ne radim, muž je već podigao kredit, za automobil i neke druge stvari”, govori nam u telefonskom razgovoru žena iz Hrvatske.

Njen suprug također nije u mogućnosti da naslijedi imovinu, a kupiti je ne mogu, niti dići veliki kredit.  

“Tako da smo se raspitali i odlučili da ponudimo čuvanje i njegu starije osobe u zamjenu za nekretninu. Mi bismo živjeli tu, muž svakako ide na posao, a ja bih se brinula za tu osobu i našu djecu, išla u kupovinu, radila što god je potrebno. Plaćali bismo i račune, ako znamo da će to jednog dana biti naše. Za stariju osobu bih se brinula kao za svoju baku ili djeda, nema razlike. Nisam neki monstrum da bih mogla da nekog zanemarim, svi smo ljudska bića”, ističe ova žena dodajući da je sigurna da postoje razne zloupotrebe kada su u pitanju ljudi koji nude doživotno izdržavanje.

Trgovina brigom o drugim ljudima

Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjoj Luci, potvrđuje da se radi o jednoj vrsti biznisa koji je već razvijen u svijetu, a nama je čudan u ovom tradicionalnom društvu jer smo se navikli da se o starim ljudima staraju njihovi potomci ili nekada država.

“Radi se zapravo o trgovini brigom o drugim ljudima. Slučajno znam čoveka koji ima na četiri mesta pet takvih ugovora i nekretnina. On je rasporedio svoju familiju i još unajmio dvoje ljudi koji se brinu o tim starijim osobama, jer već su mu neki stanovi dospeli na rentiranje. Tu ima i ta uslovno da kažem časna namera, jedini su ostarili i treba im pomoć a ovim drugima treba stan, to je ta prva namera”, prepričava Šijaković.

“Prosto je to tako, moramo se navići da se sa svim trguje, pa se trguje i brigom, čak i majčinskom brigom. Imate žene koje su otišle u Kanadu da čuvaju decu, jer ih tamo čuvaju za 2.500 dolara, a ovde su iznajmile druge žene za 500 dolara da čuvaju njihovu decu”, dodaje.

Šijaković smatra da zemlje regije više nisu društva koja se brinu o pojedincu, kako je ranije bilo, nego se čovjek mora pobrinuti sam za sebe. Ni djeca kada odrastu više ne mogu zbog svojih obaveza i života da se brinu za svoje roditelje i to je nešto što će biti sve više prisutno i kod nas, naglašava.

Predsjednik Notarske komore Federacije BiH Adem Jakupović kaže da je sve više ovakvih ugovora o doživotnom izdržavanju. Radi se, dodaje, o ugovoru kojim se jedna strana, davalac izdržavanja, obavezuje da će drugu stranu, primaoca izdržavanja, izdržavati do njegove smrti, a on se obavezuje da mu daje svu ili dio svoje imovine koja postoji u trenutku zaključenja ugovora. Predaju imovine moguće je zaključiti odmah po izvršenju ugovora ili poslije smrti primaoca izdržavanja.

Međutim, objašnjava Jakupović, u trenutku zaključenja ugovora nije poznato koliko će dugo živjeti primalac izdržavanja, pa nije poznat taj odnos vrijednosti. Dešava se da osoba zaključi ugovor nakon čega nekoga izdržava više od deset godina, i vrijednost koju uloži je uslovno rečeno veća od imovine koja se naslijeđuju.

“Takav ugovor je obično teško poništiti. U njemu se navodi koji su to vidovi izdržavanja, može se navesti da će davaoc izdržavanja živjeti zajedno sa primaocem o svom trošku, osigurati posebnu prehranu, odjeću, obuću, spremati stan, prati veš, osigurati svu potrebnu njegu, liječiti ga, snositi sve troškove lijekova, nakon smrti platiti njegovu sahranu po vjerskim ili drugim običajima. To je sve dvostran pravni posao.”

'To će postati stil života'

Također, kako ne bi došlo do zloupotreba, notari moraju ispitati da li je starija osoba u potpunosti zdravstveno sposobna, svjesna i razumna, da nije pod prisilom ili prijetnjom da zaključi takav ugovor, a nekada se traži i mišljenje ljekara.

“Sve više ima ovakvih slučajeva, vjerovatno je to karakteristika našeg društva, pogotovo u zadnje vrijeme kako ljudi odlaze, ostajemo bez građana, postat ćemo društvo starijih, ljudima je potrebna njega. Ima i slučajeva da se davalac izdržavanja obavezuje platiti starački dom, jer druga strana nema novca da to plati”, kaže Jakupović.

Šefica Službe socijalnog rada u Gerontološkom centru u Sarajevu Adela Bahto kaže da ima nekoliko njihovih korisnika koji su sklopili ovakav ugovor, međutim, oni nisu htjeli da govore o tome.

“U Centru je bilo ranije takvih korsnika, sada ih je manje. Oni inače kriju te informacije kada dođu ovdje, mi to saznamo kasnije, kao da se boje da će imati neki problem, a naravno da neće. To je njihov stan, njihova volja i ako još nemaju djecu srodnika, nemaju kome ostaviti. To mogu ostaviti komšiji koji je čitav život brinuo oko njega, pomagao, da se na taj način oduže. Po zakonu o naslijeđivanju ako ne postoji ugovor o doživotnom izdržavanju, ako nema srodnika, ta imovina ide općini prebivališta.”

Kako kaže Šijaković, takva pojava će biti sve češća i ljudi se moraju na to navići. To mora postati stil života, dodaje, jer neće biti niko više da brine o nama. 

"Država samo može da glumi da brine o starijim građanima da bi dobili glasove, a pogledajte penzije ljudi."

Izvor: Al Jazeera
 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.