Boko Haram (ni)je samo problem Nigerije

Piše: Hamdy Abdel Rahman

Grupa Boko Haram je ubila hiljade civila od kako je krenula u oružanu pobunu protiv Vlade Nigerije 2009. godine. Zašto je međunarodna kampanja, naročito kampanja zapadnih medija, protiv te organizacije došla tek u posljednje vrijeme? To pitanje za sobom povlači niz drugih. Postalo je očigledno da nigerijska vladajuća elita ne može zaštiti ni svoje privatne interese, a kamoli osigurati mir i sigurnost svojim građanima. Nigerija, taj propali afrički gigant, nakon tragičnih otmica desetaka djevojaka, nije bila u stanju za svoju sigurnost učiniti ništa osim prizivanja stranih sila da se suoče sa sve jačim Boko Haramom.

Ovdje ćemo iznijeti viđenje te grupe iz jednog drugog ugla i vjerski radikalizam predstaviti u njegovom afričkom kontekstu. Prema našem ubjeđenju, ekstremizam i radikalizam grupe Boko Haram je prirodna reakcija i odgovor nigerijskog sjevera na dugogodišnju nepravdu i diskriminaciju koje su ga učinile 15 posto siromašnijim od juga Nigerije. Većina tekstova i analiza koje se bave opasnostima uspona islamskog radikalizma u Africi kao primjer uglavnom navode Boko Haram i pretenciozno banaliziraju situaciju, dovodeći u vezu taj pokret s Al-Kaidom. To je, u konačnici, rezultiralo stavljanjem grupe Boko Haram na listu neprijatelja u globalnom ratu protiv terorizma.

Nigerija, taj propali afrički gigant, nakon tragičnih otmica desetaka djevojaka, nije bila u stanju za svoju sigurnost učiniti ništa osim prizivanja stranih sila da se suoče sa sve jačim Boko Haramom.

Istina, ta organizacija ima kontakte i odnose s džihadskim grupama u Somaliji i Maliju i ima namjeru uspostaviti islamsku državu na cjelokupnoj teritoriji Nigerije. No, po čemu se u tom pogledu razlikuje od Gospodnje vojske otpora u Ugandi, koja traži primjenu Deset Božijih zapovijedi? Dakle, ovdje ni u jednom ni u drugom slučaju nije riječ o uspjehu vjerskog radikalizma koliko o neuspjehu projekta moderne nacionalne države u postkolonijalnoj Africi.

Drugi Afganistan

Kada zapadni mediji pišu o Boko Haramu, Nigeriju predstavljaju kao neuspješnu zemlju, koja nije u stanju nositi se s političkim i sigurnosnim izazovima. Vjerovatno je to nagnalo zapadne zemlje da preuzmu ulogu “spasitelja” ovog afričkog giganta. I, zaista, SAD, Velika Britanija i Francuska su se počele takmičiti u pružanju vojne i obavještajne pomoći. Prihvatanje te pomoći, između ostalog, govori i o odsustvu bilo kakve strategije kod trenutne vladajuće elite u Abuji i kosi se sa četiridecenijskim strategijama i usmjerenjima nigerijske vanjske politike. U tim međunarodnim nastojanjima za intervencijom u Nigeriji i borbom protiv Boko Harama krije se jedna tajna opasnost. Naime, intervencija će poslužiti kao opravdanje i motiv za vojno prisustvo zapadnih zemalja u Nigeriji i Zapadnoj Africi. Eventualnu intervenciju će pravdati raznim razlozima i okolnostima:

Prvo: Pozivanje na princip “Odgovornosti da se zaštiti” (Responsibility to protect – RtoP, R2P), koji su Ujedinjeni narodi usvojili 2005. godine, a koji nalaže humanitarnu vojnu intervenciju na području suverene države radi zaštite civila od genocida, etničkih čišćenja, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Princip je već bio primjenjivan u Darfuru, Libiji, Jemenu i Maliju.
Prema britanskom Guardianu, stručnjaci za britansku vanjsku politiku su već diskutirali o neophodnosti pozivanja na ovaj princip radi intervencije u Nigeriji i vraćanja otetih nigerijskih djevojaka. To bi značilo da će stranim snagama biti dato apsolutno pravo da lociraju neprijateljske lokacije i unište ih bilo kojom vrstom oružja, uključujući i bespilotne letjelice, bez pristanka i kontrole Vlade Nigerije.

Nije nikakva tajna da uvrštavanje Boko Harama na listu terorističkih organizacija predstavlja i opravdanje za francusko prisustvo u Regiji Sahela i da će utišati antifrancuske glasove u Afričkoj uniji i drugim regionalnim organizacijama.

Drugo: Uspjeh anglo-američkog saveza u klasifikaciji Boko Harama kao ogranka Al-Kaide. Nigerijska Vlada je Vijeće sigurnosti UN-a uvjeravala da Boko Haram treba uvrstiti na listu terorističkih organizacija. Sredinom maja Boko Haram je uvršten na listu Odbora za sankcije entiteta povezanih s Al-Kaidom. Ta odluka je trebala dovesti do izolacije Boko Harama, s jedne, i opravdati želju Zapada za intervencijom u Nigeriji, s druge strane. Francuska i njeni saveznici su početkom 2013. godine sa sjevera Malija uspjeli protjerati radikalne džihadističke grupe. Nije nikakva tajna da uvrštavanje Boko Harama na listu terorističkih organizacija predstavlja i opravdanje za francusko prisustvo u Regiji Sahela i da će utišati antifrancuske glasove u Afričkoj uniji i drugim regionalnim organizacijama.

Treće: Sredinom maja u Parizu je održana konferencija na kojoj se raspravljalo o problemu Boko Harama. Konferenciji su prisustvovali predstavnici Nigerije, Velike Britanije, SAD-a, Francuske, Čada, Nigera, Kameruna i Benina. Značaj konferencije se ogleda u smještanju unutrašnje nigerijske krize u kontekst globalnog rata protiv terorizma. Predsjednik Nigerije Goodluck Jonathan jasno je naglasio tu tendenciju riječima: “Boko Haram više nije lokalna teroristička grupa. Boko Haram usvaja Al-Kaidin pristup i on je, zapravo, Al-Kaida u Zapadnoj Africi.”

‘Vratite naše djevojke’

O tome da bi moglo doći do međunarodne intervencije protiv Boko Harama najbolje govori izjava francuskog predsjednika Francosia Hollandea da će konferencija u Parizu dovesti do “regionalnog i međunarodnog akcionog plana u borbi protiv terorizma na zapadu Afrike”. Ovi izgovori koji kapitalističke sile “prodaju” da bi ušle u sukob s Boko Haramom mogli bi dovesti do afganistanskog scenarija u Africi. Ponavlja se ista politika koja se pokazala pogrešnom u borbi protiv talibana.

Globalna kampanja putem društvenih mreža pod nazivom “Vratite naše djevojke” (#Bring Back Our Girls) igra važnu ulogu (koju su do sada imali klasični mediji) u usmjeravanju svjetske javnosti o problemu terorizma i radikalizma u Nigeriji, a da pritom ne navodi razloge koji su doveli do tog problema. Vjerovatno se sjećate slične kampanje zapadnih medija 2012. godine protiv lidera Gospodnje vojske otpora u Ugandi Josepha Konyja. Ta kampanja je na kraju poslužila kao opravdanje za američku vojnu intervenciju u Ugandi, Centralnoafričkoj Republici, Južnom Sudanu i drugim afričkim državama. Izgovor im je bio hapšenje Josepha Konyja, vođe oružane pobune.

Iako je Boko Haram prema selefijsko-džihadističkom pristupu dosta sličan Al-Kaidi, od nje se razlikuje u pogledu ambicija i operacija koje izvodi.

Naravno, Kony nije uhvaćen, a američke i evropske snage su se zadržale u različitim dijelovima Afrike. Komanda američkih snaga u Africi (Africom) sada ima stalne i privremene baze u brojnim afričkim zemljama. Nema sumnje da će odluku Nigerije o globalizaciji problema grupe Boko Haram Africom shvatiti kao priliku da stupi i na nigerijsku obalu i naftom bogati Gvinejski zaljev. Uočljivo je pregrupiranje američkih i francuskih snaga na zapadnoj obali afričkog kontinenta od 2012. godine, po uzoru na pregrupiranje na Afričkom rogu, s ciljem borbe protiv Al-Kaide i njoj srodnih grupa u Africi. Africom je svoje operacije na Afričkom rogu, koje su znale obuhvatati i Pojas Sahela i Sahare, nazvao “Trajna sloboda – Rog Afrike”. Iako je Boko Haram po selefijsko-džihadističkom pristupu dosta sličan Al-Kaidi, od nje se razlikuje u pogledu ambicija i operacija koje izvodi. Naime, Boko Haram nema namjeru zavladati bilo kojim teritorijem izvan Nigerije.

Drugi rat

Uspjeh islamskog radikalizma predstavlja opasnost za zapadne interese u Africi. No, zapadne zemlje su u velikoj mjeri same doprinijele nastanku ekstremizma i terorizma u Africi. Sasvim je očigledno da, pored vjerskih oružanih sukoba, u Africi postoje i oružani sukobi drugačije prirode koji su usko povezani s ekonomskim interesima. Afrika je kontinent bogat prirodnim resursima i danas je svjedok nove borbe svjetskih sila za te resurse, dok većina njenih stanovnika živi u siromaštvu.

Taj paradoks još više dolazi do izražaja u slučaju Nigerije, čija je ekonomija zabilježila rast i zauzela prvo mjesto u Africi, preskočivši tako Južnoafričku Republiku, dok 70 posto stanovništva zemlje živi ispod granice siromaštva, a usluge obrazovanja i zdravstvene zaštite većini nisu dostupne. Nigerija spada u najkorumpiranije zemlje starog svijeta. Ekonomska elita i strane kompanije, naročito naftne, ulažu ogromne količine novca kako bi omogućile sigurnost svojih interesa. Dakle, svi žele krenuti u rat koji će im donijeti resurse poput nafte i plina, ali niko nije spreman pokrenuti pravi rat – rat protiv siromaštva i neravnopravnosti u nigerijskom društvu.

Nigerija spada u najkorumpiranije zemlje starog svijeta. Ekonomska elita i strane kompanije, naročito naftne, ulažu ogromne količine novca kako bi omogućile sigurnost svojih interesa.

Kriza otmice djevojaka u Nigeriji i problem grupe Boko Haram imaju mnogo kompliciraniju pozadinu od one koju zapadni mediji predstavljaju. Rješenje neće doći upotrebom sile i dolaskom stranih trupa na teritorij Nigerije i Zapadne Afrike. Nigerija je vodeća afrička ekonomija i vojna intervencija će poslužiti samo kao izgovor za “ekonomsku intervenciju”. Pariška konferencija o Boko Haramu samo je još jedan primjer nekontroliranog poriva anglo-američkih snaga za vojnim intervencijama na afričkoj teritoriji. Istinsko rješenje treba doći iznutra, iz same Nigerije, koja je dovoljno siromašna i nerazvijena da radikalizam i terorizam u njoj nađu plodno tlo. Prihodi od nafte i plina neravnopravno se raspoređuju i ne stižu do siromašnih i marginaliziranih slojeva društva. To je izazov.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera