Boks je plemenita vještina, a ne tučnjava

Piše: Tomislav Šoštarić

Sportsku, ali i širu javnost u Hrvatskoj i regiji šokirala je snimka koja prikazuje kako je, nakon poraza na juniorskom Europskom prvenstvu u boksu u Zagrebu početkom tjedna, mladi Boksač Vido Lončar nokautirao poljskog suca, zbog čega je završio u pritvoru, a Hrvatski boksački savez mu je izrekao doživotnu zabranu bavljenja boksom.

Međunarodni boksački savez privremeno je, do zaključenja disciplinskog postupka, izrekao Lončaru doživotnu zabranu bavljenja bilo kakvim aktivnostima u boksu, ali i trenerima koji su bili uz ring kada je nokautirao poljskog suca Macieja Dziurgota.

Hrvatski reprezentativac u kategoriji do 81 kilograma poražen je tehničkim nokautom u drugoj rundi od Litvanca Baniulisa Algirdasa i prije samog proglašenja pobjednika udario je suca šakom u glavu. Sudac je pao, a Lončar mu je potom zadao još sedam udaraca u tijelo.

Ovaj incident nije ni prvi ni zadnji u svijetu boksa, niti je za boks “rezerviran”, jer agresivno ponašanje i fizički sukobi nisu rijetkost niti u jednom sportu.

Pretjerane emocije

No, takvi i slični događaji bacaju ljagu na ovaj sport, koji ima lošu reputaciju u dijelu javnosti, koja ga smatra “prije tučnjavom nego sportskom vještinom”.

Poznati hrvatski boksački trener Leonardo Pijetraj, koji nije želio komentirati ovaj konkretan slučaj, objašnjava da se u boksu radi o plemenitoj vještini i boksač bi zbog toga, ali i zato što treba biti svjestan svojih fizičkih sposobnosti i spreme, od svakog incidenta trebao bježati, a ne koristiti svoje boksačko znanje izvan ringa.

“Boksač koji može udariti jako za mene je isto kao i nogometaš koji ima jak udarac nogom. Ne ide zato taj nogometaš po ulici i udara ljude nogom. Boksač mora biti svjestan svoje snage i vještine te izbjegavati fizičke sukobe, jer treba znati kakve fizičke posljedice bi to moglo imati”, kaže Pijetraj.

Na pitanje što se može događati s boksačem u trenucima izrazito agresivnih ispada, Pijetraj objašnjava da, između ostalog, sportašu u trenucima poraza može za taj poraz svatko biti kriv, samo ne on sam. To su situacije u kojima pretjerano rade emocije.

A upravo to je ono što boksač, kaže Pijetraj, mora ostaviti po strani da bi mogao kontrolirati svoje reakcije i u ringu dati svoj maksimum. U suprotnom, sama borba mogla bi postati tučnjava, a to onda više, kaže Pijetraj, nije sport.

Najbitnija psihološka priprema

“Na treningu, kad osjetim prevelike emocije kod boksača, tražim od njega da se ne tuče, nego da se sportski nadmeće. Tako treba pristupati boksu i na treningu i na terenu, jer boks je sport, ne tučnjava”, kaže Pijetraj.

Ostavljanje emocija po strani u boksu je vrlo bitno, jer, objašnjava Pijetraj, poraz ne treba shvatiti drugačije nego kao sportski poraz i stoga su emocije u takvom pristupu suvišne. Tada se i poraz lakše podnosi.

U skladu s tim, u boksu je, tumači, najvažnija psihološka priprema, jer je bez psihičke stabilnosti, sigurnosti u sebe i sposobnosti ostavljanja po strani straha od ozljede ili poraza dobra fizička priprema uzaludna.

A psihološka priprema i kontrola emocija odrađuju se, kaže Pijetraj, kroz trening, i to godine rada, kroz koje boksač uči biti sportaš i shvaćati svoju vještinu kao sportsku.

Time će naučiti i odmaknuti emocije na stranu, poraz prihvatiti kao dio sporta i ostati dostojanstven umjesto posegnuti za nasiljem, čak i kada pretrpi nepravdu.

Izvor: Al Jazeera