‘Bolesne’ donacije slabe bh. poljoprivrednike

Piše: Vedrana Maglajlija

Sabitu Mandžić, jednom od povratnika u Srebrenicu, dva puta je donirana zaražena stoka od koje živi njegova devetoročlana porodica.

Nakon 80 ovaca zaraženih brucelozom prije nekoliko godina, nedavno je njegova štala popunjena sa pet junica, koje mu je dodijelilo Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica Federacije BiH, donacija u kojoj je morao učestovati sa 30 posto troškova i dati više od 5.000 maraka zbog čega je digao kredit.

Međutim, junice su imale hroničnu upalu pluća te su dvije odmah uginule, a Mandžić, kako kaže, nakon toga nije moga više spavati jer je bolest zarazna i velika je mogućnost da će se proširiti na ostalu stoku.

“Prvo su nam sa brucelozom ovce poubijali. Onda sam krenuo sa mljekarstvom i obradovao sam se kao malo dijete tim junicama i nadao sam se nekom boljitku. Dvije su već uginule i sada ne znam šta će biti sa ostalom stokom, jer opada im kilaža iako sam im pojačao hranu. Ne mogu da spavam i strahujem”, kaže ogorčeni Mandžić.

Iz ministarstva objašnjavaju da je stoka jednim dijelom donirana u okviru prve faze projekta podrške samozapošljavanja povratnika u bh. entitetu Republika Sprska u poljoprivredi. Tako je od novembra do decembra 2015. godine podijeljeno gotovo 800 grla stoke razmještenih na 200 lokacija.

Zvaničnici ministarstva poljoprivrede FBiH tvrde da im je sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu rečeno da su loši vremenski uvjeti prilikom isporuke junadi uzrok bolesti. Stoka je transportovana u novembru i u relativno kratkom roku, što je, tvrde, dovelo do ovih oboljenja.

“Ja sebi mogu sam zaraditi, ali oni su mene bacili na koljena i unazadili pet godina, mene i moje sedmoro djece. Ne kažem da meni tu djecu treba neko hraniti, ona s moja i ja ću ih hraniti, ali nisam se nadao da će me država bacati na koljena kao povratnika, ako mi nisu mogli pomoći onda mi nisu morali ni odmagati”, kaže povratnik Mandžić.

Zaražene maline

Međutim, ovo nije prvi put da se povratnicima u Srebrenici donira zaražena stoka. Odbornik Skupštine Opštine Srebrenica Daut Tihić, koji se i sam bavi poljoprivredom, tvrdi da se to stalno dešava.

“Izuzev krupne stoke što je UNDP podijelio prije nekih godinu-dvije, sve ostale donacije su šarene, ovce imaju brucelozu ili ovaj slučaj, tako da se u Srebrenici, a ne samo u Srebrenici nego na svim prostorima pokušavaju ugroziti oni koji su već siromašni”, dodaje.

Nedavno su se pojavile i zaražene sadnice maline koje je UNDP donirao voćarima koje su pogodile poplave u maju 2014.

Tako je krajem decembra uvezeno blizu 400.000 hiljada sadnica maline, sorte miker i polka. Međutim, ubrzo se otkrilo da je sorta polke zaražene agrobakterijom, koja izaziva rak korijena.

Sanel Serhatlić iz Sanskog Mosta podigao je kredite i ušao u posao malinarstva. Prvo je pogođen poplavama prije dvije godine, a sada i zaraženim sadnicama.

“Meni ostaje da plaćam rate kredita. Da li će, a ja se nadam da neće, biti problema sa ovim zasadom ostaje da se vidi”, kaže Serhatlić.

Približno 210.000 zaraženih sadnica maline je uništeno, međutim problem je u tome što je iza njih ostalo kontaminirano zemljište koje se za voćarske kulture ne smije koristiti između tri i sedam godina.

‘Analize predugo traju’

“U Sanskom Mostu bilo je 27 korisnika, oni su doveli te sadnice, navodno iz Poljske. Međutim, kod nas je samo pet-šest korisnika zasadilo maline, a te sadnice smo u saradnji sa UNDP-om, općinom i inspekcijom spakovali i odvezli na deponiju gdje su spaljene i zatrpane zemljom”, kaže Nermin Grebo, predsjednik Udruženja malinara Sanski Most.

Dodaje da je “sreća u nesreći” to što je zimski period kada, kako tvrdi, agrobakterija miruje i ne razvija se.

“Vrlo je mala mogućnost da je ostala zaražena zemlja, jer su sadnice bile u zemlji nekih sedam dana. Mislim da šteta neće biti tolika, jer su nam iz UNDP-a rekli da će se potruditi da nam do proljetnog ili jesenjeg roka sadnje obezbijede nove sadnice, da malinari ne bi bili u ogromnom minusu. Ostala je ta sorta miker, a dobili su i od UNDP-a sistem za navodnjavanje, tako da će se nekako prelomiti”, navodi Grebo.

Iz UNDP-u kao naručioca uvoza tvrde da su sadnice imale svu neophodnu dokumentaciju o pregledu iz Poljske. Tvrde da je praksa u EU takva da se na graničnim prelazima rade tek djelimični pregledi na tzv. karantinska oboljenja. a ne i na ove rjeđe i za otkriti teže tzv. ekonomske bakterije.

“Ukoliko granični službenici budu radili tavkvu vrstu analiza to znači da se ni jedan dobavljač neće odlučiti na uvoz takvih roba jer to jednostavno predugo traje. U ovom konkretnom slučaju mi ne znamo da li su takve analize i zaista urađene pored toga što su i rasadnik i poljski fitosanitarni inspektori dali zeleno svjetlo za izvoz takvog sadnog materijala”, rekao je Ismar Ćeremida, projekt menadžer UNDP-ja.

‘Greške trebamo tražiti u našem dvorištu’

Problem kod uvoza zaraženih sadnica i stoke u BiH je nepostojanje dobrih kontrola, smatra Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika Kantona Sarajevo.

“Ne može se govoriti da se generalno radi o nekim podvalama ili greškama, ovdje je prije svega greška, ne donatora, nego nadležnih agencija bh. institucija, koje nisu stručno izvršile uvid u kvalitet, ispitale mogućnost uvoza zaraze. Dakle, to je propust kontrola, kontrole se vrše na carini. Naravno da se u svakoj zemlji dese propusti, ali kod nas je to pogotovo slučaj.”

Međutim, smatra da su ozbiljne donacije odavno prestale i one minimalno učestvuju u razvoju poljoprivrede BiH.

“Ipak, kada je veliki broj donacija stizao u BiH, bilo je dosta propusta. I tu je problem bio naših službi koje su dozvolile ulaz, recimo kada je iz Holandije uvezena stoka zaražena Q-groznicom 1998. godine. Čak je tada bilo pritisaka vlasti na veterinarske službe, recimo da propuste uvoze odrđenih kontigeneta stoke za koju se znalo da nije ispravna. Dakle, ako treba tražiti propuste i greške, treba se u naše dvorište pogledati. Sve je to rezultat naših grešaka, naše politike i struke”, zaključuje Jelač.

Iz Udruženja voćara Republike Srpske također tvrde da su poljoprivrednici dobijali neispravne donacije.

“Ovo sa malinama nije prvi put, dešavalo se i sa šljivom, a to je čisto da neko u svojoj zemlji ne mora plaćati skladišenje, odnosno uništavanje tih sadnica. Niko ne zna pravo porijeklo takvih sadnica, svako dovozi, svako hoće da bude solidaran i da donira, ne samo u sadnom materijalu, nego i u stoci. To je dosta lošeg materijala. Čak i kada je u pitanju povrće, dolazi naprimjer zaražen krompir. To je problem i naše kontrole na granicama i inspekcija i svi trebaju da se uvežu i da se to riješi, jer neko tu ima velike koristi.”

Međutim, koristi nemaju, kako se slažu poljoprivrednici, samo obični ljudi u Bosni i Hercegovini, koji pokušavaju na taj način nešto zaraditi i prehraniti svoju porodicu.

Izvor: Al Jazeera