Bolje EU i U2 nego YU2

Ivanov je dao sebi pravo ocjene situacije bez stvarne političke kompetencije (EPA)

U današnjem izdanju makedonskog časopisa Fokus na naslovnoj strani stoji: “Vojna namesto zatvor” (Rat umjesto zatvora), aludirajući na najdublju krizu koju je do sada doživjela Makedonija. Predsjednik protiv naroda i demokratije, u akciji za spas političkog kriminala VMRO klana.

Prije toga, u srijedu dogodio se najveći politički skandal u četvrtstoljetnoj nezavisnoj Makedoniji. Predsjednik Ivanov, alias Horhe, kako ga radi gafova i dosad najslabijih državničkih performansi naziva javnost, nije dao mandat političkim partijama kojima je obećao da će, ako sakupe 61 potpis, imati  mogućnost da konačno formiraju vladu kako bi se prebrodila već tromjesečna kriza, od izbora 11. decembra do danas.

U govoru iz svoje palate obrazložio je da neće dati mandat nikakvom subjektu koji dovodi u opasnost suverenitet države, napravivši tako presedan, i kršeći Ustav (član 90) po kojem je obavezan da da mandat drugom subjektu ako prvi nije uspio dogovoriti sastav vlade.

On je indirektno apostrofirao “albanštinu kao levijatan” za Makedoniju, tj. podršku Edija Rame i Albanije u generiranje zajedničke Platforme albanskih partija (DUI, BESA i Alijansa za Reforme) kao miješanje eksternog faktora u unutrašnje probleme jedne države kojoj se treba reći “Ne”, u ime Makedonskog naroda “koji nema drugu državu”.

Politički grijeh

Ovom odlukom on je negirao oko 700 hiljada glasova za SDSM i Albanski Blok, napravivši jedan veliki “politički grijeh”, ne poštujući glas naroda, glas većine što je osnovni demokratski princip, otvarajući jedan novi problem za cijelo društvo, vrlo opasan korak koji ponovo aktualizira nacionalizam i tenzične međunacionalne odnose, između dva najveća etnikuma: Makedonaca i Albanaca.

Ivanov je društvo vratio u doba i duh konflikta iz 2001, čak u vremena kada se Jugoslavija raspadala, kreirajući jednu klimu za koju puno analitičara zaključuju da vodi ka scenariju “bivše Juge”, koji govore da najekstremniji scenarij može biti podjela ili nestanak sa karte, (hipo)tezu koju je naglasio i Američki kongresmen Rohrabacher: “Makedonija nije uspjela da postane država, treba se podijeliti…”

Čudno je kako je on dao sebi privilegiju da ocjenjuje političku platformu i program što nikako nije njegova dužnost i za šta nema nikakvih kompetencija. Još iracionalnije jest kako on igra nacionalnim emocijama prebacivši loptu na “Balkanski sindrom”, etno-nacionalizam, na ulice, slijedeći do grla korumpiranog mini-Putina, Gruevskog koji se optužuje za finansijske manipulacije i puno drugih stvari za vrijeme svoje vladavine, koji spas gleda u turbulencijama kako bi njegov karton krivičnih djela postao invizibilan, kako bi se spasio odgovornosti pred sudskim organima države.

Oficijaliziranje Albanskog jezika na cijeloj teritoriji Makedonije tvrdokorni klero+nacionalizam naziva kantonizacijom, federalizacijom države i pozvao je narod na “ustanak” za očuvanje otadžbine od nestanka. Narod na ulicama i parole, skandiranja i grafiti protiv sugrađana ne vode nikuda ovaj i tako nestabilan entitet. Ekstremizam na ulicama multinacionalnih gradova ne može dovesti do pozitivnih rezultata.

Akt predsjednika osudili su američki ambasador, predstavnici Evropske Unije, OSBE, najveći dio intelektualaca, pravnika, i sva racionalna masa u Makedoniji. Neki su potražili da 67 poslanika i bez predsjednikovog “amina” izaberu predsjednika parlamenta, a poslije toga i vlade i tako vrate državu u normalu, o čemu se već uveliko govori po kuloarima. Ali mogući scenariji se ne znaju, možda i pravi državni udar poslije ovog trenutnog o kome govori lider opozicije Zaev.

Federica Mogherini, šef diplomatije Europske Unije poslije sastanka sa političkim liderima zatražila je od Ivanova da se još jednom reflektira o odluci koju je donio, da je puno vremena potrošeno bez napretka u procesu eurointegracija, da su zagriženi duboko zbog povrede demokratskih vrijednosti, da EU i NATO ne mogu da prihvate da većini poslanika nije dozvoljeno da formira vladu, da je to nasuprot duhu demokratije itd.

Čuvati se vatre

Iste večeri u Makedonskoj Operi i Baletu prisustvovali smo konferenciji i debati sa studentima iz triju univerziteta (Sv. Kiril i Metodij, JIEU i Tetovski Univerzitet) na kojoj je ona akcentirala da je ovo trenutak velike krize, a prijatelji pritrčavaju kada je najpotrebnije, da se treba čuvati “vatre”, da mlada generacija treba imati vjeru u sebe, da su vrata EU otvorena za sve one koje počituju evropske vrijednosti, da se treba djelovati mudrošću koja će voditi ka gradnji stabilne i multikulturne države kakva i jeste sociološka realnost Makedonije.

Države su promjenjiva kategorija, nisu statične, one trebaju odgovarati društvenim potrebama. Zato je bio i Ramkovni Dogovor, kojeg liberalna politika uspjela maksimalno relativizirati i tako vratiti situaciju 180 stupnjeva nazad, da se opet govori o mogućim nemirima, o podjelama itd. Država u kojoj na samo kilometar distance možete doživjeti dva svijeta: moderno Skoplje 2014 i suburbani Čair, bez ikakve infrastrukture, govori da tu nešto ne funkcioniše kako treba. To je samo jedan segment nenormalnosti u nas.

Diskriminacija, nepravda, etnocentrizam, fobija naspram kulture drugoga, monoetnički duh i korupcija su atentat na svaku političku tvorevinu i njenu budućnost. Ne uzeti u obzir trećinu populacije, biti politički miop i ne učiti od povijesti znači ne voljeti svoju domovinu. Na kraju trebamo reći da je sigurno bolje da svi budemo u EU nego da doživimo YU2, film bivše Juge, drugu Jugoslaviju, a populistički gruevizam vodi ka tome, kreira psihologiju “konspiracije” od drugoga, da bi natjerala ljude da se koncentrišu u nacionalnim pećinama.

I Albanci Makedonci nemaju drugu otadžbinu, oni su vjekovima tu, i tu će ostati. Zato treba dobro pripaziti na poteze, korake i ritam koji se stvara političkim djelovanjem. Dakle, bolje slušati Bono i U2 nego doživjeti YU2. Po svemu sudeći Makedoniji do sada od repertoara U2-a najbolje odgovara pjesma: ”I still haven’t found what I am looking for!” Nadamo se da će napokon naći: stabilnost i blagostanje.  

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera