Borba protiv ISIL-a će trajati godinama

Piše: Fawaz A. Gerges

U proteklih nekoliko sedmica, američke snage su izvršile zračne napade na grupu Islamska država Irak i Levant  (ISIL), tačnije na njene pozicije u Iraku. No SAD je, zajedno sa svojim vodećim arapskim saveznicima 23. septembra najavio da je počeo bombardovati i druge naoružane militantne grupe u Siriji.

Ovo je jasna indikacija da je sirijski sukob ušao u novu fazu, da je nastupio trenutak ispunjen rizicima i prilikama.

Sve dublji angažman SAD-a u Siriji vjerovatno će trajati i nakon što se okonča drugi predsjednički mandat Baracka Obame. Povratka nema.

Novi angažman SAD-a i ključnih arapskih partnera, među njima Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Jordana, predstavlja primjetno odstupanje od ranijeg oklijevanja Obamine administracije da se upetlja u sirijska bojna polja.

Obama je možda započeo intervenciju, ali njegov nasljednik će morati nastaviti kampanju, jer Obamina strategija neće polučiti rezultate još najmanje nekoliko godina  – ako ikada i poluči. Bez sumnje, zračni napadi će vremenom prerasti u nešto daleko veće.

Sirijski predsjednik Bashar al-Assad u Damasku ima opravdan razlog za zabrinutost. I to ne zato što su SAD i njegovi gorki regionalni neprijatelji udružili resurse da bombarduju njegove neprijatelje na njegovom teritoriju.

Krajnji cilj ove osobite koalicije je da degradira, oslabi i liši grupu ISIL utočišta u Siriji i da ograniči njen kapacitet manevrisanja borcima između Iraka i Sirije. 

Iako zračni napadi označavaju početak trajnijeg angažmana SAD-a u Siriji, koji podržava koalicija evropskih i arapskih saveznika, ostaju ozbiljna pitanja u vezi efikasnosti strategije koju predvodi SAD.

Ali SAD je sada proširio bombardovanje i na dvije ključne grupe povezane sa Al-Kaidom – frakcije Khorasan i Al-Nusra Front.  S obzirom na sve ovo, postoje opravdani razlozi da se vjeruje kako ova nova koalicija ne cilja samo na ISIL, Al-Nusra Front i druge militante, već i na Assadov režim.

Balans moći

Dugoročni cilj bio bi da se promijeni balans moći unutar Sirije i da se Assadu ne ostavi izbor osim da prihvati prijelaznu vladu u kojoj opozicija igra značajnu ulogu.

Američka kampanja ima dva cilja u Siriji: prvi je degradirati ISIL, pritisnuti ga i paralizirati. Drugi cilj je osnažiti umjerenu sirijsku opoziciju da bi se stvorili uslovi za diplomatski politički dogovor.

Da bi se došlo do diplomatskog rješenja, napadi na ekstremističke grupe izvršavaju se uporedo sa kampanjom treniranja i naoružavanja frakcija koje čine ovu umjerenu sirijsku opoziciju, Slobodnu sirijsku vojsku, i napora da se od njih napravi izvježbana vojna sila sposobna da izazove Assadovu vladavinu.

Trenutno malo ko smatra da Assad drži više aduta u rukavu od svojih rivala. Degradiranjem  ISIL-a i drugih ekstremističkih grupa, nadaju se da će Slobodna sirijska vojska uspjeti preuzeti vodeću poziciju i da će biti u stanju da popuni vakum koji će uslijediti u toku godinu ili dvije, pripremajući tlo za diplomatsko rješenje.

Međutim, ovo su rizična i nesigurna nadanja. Bilo bi naivno očekivati da će Assad i njegovi saveznici, uključujući Rusiju, Iran i Hezbollah, sjediti i čekati da Slobodna sirijska vojska zauzme vodeću poziciju na bojnom polju.

Iako zračni napadi označavaju početak trajnijeg angažmana SAD-a u Siriji, koji podržava koalicija evropskih i arapskih saveznika, ostaju ozbiljna pitanja u vezi efikasnosti strategije koju predvodi SAD.

Već su se pojavili izvještaji sa detaljima o tome kako ISIL ponovo raspoređuje svoje snage u urbana područja i najavljuje namjeru da vodi gerilski rat. Kopnene snage će morati intervenisati da se istjera ISIL iz gradova i naselja koja kontroliše širom Iraka i Sirije, a to je teška misija.

Pristup ‘odozdo prema gore’ mora dopuniti obratnu strategiju koju primjenjuje SAD i njegovi saveznici. To uključuje rad sa lokalnim zajednicama u Iraku i Siriji, posebno sunitima koji se osjećaju progonjeno i isključeno iz političkog i društvenog prostora.

No, Obamina administracija je jasno istakla da neće slati kopnene snage u Siriju i Irak. Ni regionalne sile to ne žele u svjetlu protivljenja iračkih i sirijskih vlada, Iran i Rusiju da i ne spominjemo.

Također znamo da Slobodna sirijska vojska neće biti u poziciji da se suprotstavi ISIL-u za godinu ili dvije. Trenutno Slobodna sirijska vojska ima u najboljem slučaju 5.000 aktivnih boraca, prema riječima bivšeg šefa vojske, generala Salima Idrisa, nasuprot ISIL-ovih 30.000 obučenih, fanatičnih i motivisanih članova.

Ugasiti sektaške plamenove

Koalicija koju predvodi SAD nema dobre izglede za uspjeh. Kako SAD i njegovi saveznici dobro znaju, ISIL i drugi militantni akteri u Siriji i Iraku ne mogu se poraziti iz zraka koliko god smrtonosni i moćni bili zračni napadi; umjesto toga, trebaju im se uskratiti „društveni kisik“ i „društvena baza“ koji održavaju i njeguju njihovo postojanje.

Posebno je važno da se ugase plamenovi koji gore od sektaške vatre u Siriji i Iraku.

Pristup „odozdo prema gore“ mora dopuniti obratnu strategiju koju primjenjuje SAD i njegovi saveznici. To uključuje rad sa lokalnim zajednicama u Iraku i Siriji, posebno sunitima koji se osjećaju progonjeno i isključeno iz političkog i društvenog prostora.

Potrebno im je dati udio u budućem poretku da bi se ove zajednice okrenule protiv ISIL-a i drugih ekstremista. Ovo je opet lakše reći nego uraditi.

Veći i hitniji zadatak je pomoći da se ponovo izgrade krhke državne institucije u regiji i poboljšaju depresivni socioekonomski uslovi koji osiguravaju plodno tlo za nihilističke grupe poput ISIL-a.

Još jedan preduslov je da se okonča regionalni rat preko posrednika između Saudijske Arabije, u kojoj dominiraju suniti i Irana, u kojem dominiraju šiiti, koji podiže sektaške tenzije i osigurava napredak ISIL-u. Potreban je veliki dogovor koji bi uključio Iran i Rusiju i doveo ih u ovu koaliciju. Izgledi ovog velikog dogovora su minimalni.

Među tako mnogo nepoznatih varijabli, ISIL neće samo pasivno čekati. Ova grupa se prilagođava novim izazovima, pokazujući taktičke prilagodbe kao i čvršću kontrolu nad važnijim gradovima i pokrajinama.

Ova grupa sada vlada životima osam miliona Iračana i Sirijaca. Na neki način, ima osam miliona talaca, što je potencijalno zastrašujuća tragedija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera