Borba za opstanak liberijske siročadi

Broj djece koja su ostala bez roditelja umrlih od virusa ebole trenutno je 200, a mogao bi dosegnuti 2.000, predviđa UNICEF.

Porodica Kromah koja živi u Brewervileu, otprilike tri sata vožnje od glavnog grada Liberije, Monrovije, izgubila je 11 članova koji su bolovali od virusa ebole, uključujući i hranitelje.

Iza njih je ostalo 26 djece i četveromjesečna beba.

Djeca koja sada zavise od strica Abrahama Kromaha, a koji nema nikakvih prihoda, svaki dan se bude ne znajući kako će preživjeti.

“Sada ne radim. Sjedim kući, nemam nikakav posao”, priča Kromah u razgovoru za agenciju Anadolija, objašnjavajući kako je nedavno u nesreći slomio obje noge.

Ebola se širila njegovom porodicom i usmrtila 11 članova, uključujući najstarijeg brata Lassannau, jednu od njegove tri žene, drugog brata Laiminija, njegove dvije žene, brata Sonnija i njegovu najstariju kćerku.

“Nismo bili svjesni koliko je virus opasan”, dodaje Kromah.

Posljednjih nekoliko mjeseci epidemija ebole, zaraznog virusa za koji još nije otkriven lijek, odnijela je živote 5.420 ljudi, većinom u Zapadnoj Africi, navodi Svjetska zdravstvena organizacija.

Samo u Liberiji registrovano je 2.964 smrtnih slučajeva, a Kromah se, u svojoj velikoj porodici, odjednom našao kao jedini odgovoran za 26 djece i bebu.

Kuća neuslovna za život

“Zbog svog stanja ništa ne mogu uraditi za djecu svoje braće”, priča on, vidno pokušavajući zadržati suze.

Njihova kuća je trošna i bez krova.

Porodica Kromah sada živi od milostinje dobrih ljudi u zajednici i lokalne nevladine organizacije koja vodi brigu o siročadi Liberije.

“Otkako su naši ljudi umrli, neki su nam pomagali hranom. Dobili smo 20 vreća riže, od kojih smo jednu prodali kako bi mogli kupiti sve za supu”, opisuje Kromah situaciju.

Kaže da je za njega i za jednu od žena njegovog preminulog brata, Bindu, najteže brinuti se za Jusufa, četveromjesečnu bebu, koji je dojio majčino mlijeko kada mu je majka podlegla od virusa.

“Noću je jako plakao od gladi, ali ja nisam imala mlijeka da mu dam”, kaže Bindu.

“To je trajalo dva dana dok grupa žena iz komšiluka nije sakupila nešto novca kako bismo kupili nekoliko flaša mlijeka za bebu. Ima dana kada jedva nađemo novac da mu kupimo mlijeko, tako da mu moram davati vodu”, dodaje Bindu.

Vlasti ne pomažu

Na pitanje o tome da li su ikada primili pomoć od Ministarstva za zdravlje i socijalna pitanja, Bindu kaže da nisu.

“Niko iz vlasti nije došao da pomogne”, naglašava ona, rekavši da im je samo pomogla organizacija ”Briga za siročad Liberije”, na  čelu sa šefom Amosom Sawbohom.

“Samo taj mladi čovjek, Amos, obezbijedio je hranu koju ova beba sada jede”, rekla je Bindu plačući.

Organizacija ide od jedne zajednice do druge, nalazeći djecu koja su izgubila roditelje i pružajući im pomoć u novcu i hrani.

Nevladina organizacija do sada je uspjela pronaći više od stotinu djece u Monroviji i okolini.

UNICEF je započeo saradnju sa liberijskimMministarstvom za zdravstvena i socijalna pitanja kako bi pomogao više od 200 djece koja su ostala bez roditelja zbog ebole.

“Sada su skoro sva sirotišta u Monroviji. Treniramo 60 zdravstvenih radnika koji će neposredno raditi sa djecom u zajednicama, jer nema mjesta za sve u sirotištima”, izjavila je Maitta Clark, direktorica UNICEF-ovog programa za zaštitu djece.

UNICEF u Liberiji predviđa da će broj siročadi dosegnuti 2.000.

U saradnji sa Ministarstvom, UNICEF radi na poboljšanju standarda za brigu djece u sirotištima.

U Sijera Leoneu također kritično

Iz UNICEF-a su također kazali da bi hiljade djece u Sijera Leoneu mogle ostati bez roditelja zbog ebole.

Matthew Dalling iz UNICEF-a je rekao: “Znam da Ministarstvo socijalnih pitanja trenutno ima otprilike 1.000 registrirane djece u svojoj bazi podataka. Ali, procjenjujemo da bi ih moglo biti čak 5.000.”

U Sijera Leoneu broj novih slučajeva i dalje raste. Neprestani problem je sigurno uklanjanje tijela žrtava. Timovi za sahranjivanje preminulih izlažu se velikom riziku. Ali, kažu da se situacija u posljednje vrijeme popravila.

“Ljudi sada sarađuju s nama, dok ranije nije bilo tako. Bez problema nam predaju tijela umrlih. Ranije sam se plašio ovog posla, u svakom trenutku sam bio spreman zaštititi se. Više se ne plašim”, rekao je Alimamy Sesay, član tima za sahranjivanje žrtava.

Izvor: Al Jazeera i agencije