Borba za ravnopravnost spolova u muslimanskom svijetu

Piše: Maha Akeel

„Ako želite ići naprijed, morate obrazovati djevojčice. A kada obrazujete djevojčice, promijenit ćete cijelu zajednicu. Tako mijenjate cijelo društvo.“

To su mudre riječi dobitnice Nobelove nagrade Malale Yousafzai, kada je imenovana najmlađom u historiji UN-ovom glasnogovornicom za mir na ceremoniji u New Yorku.

Malalino imenovanje na ovu značajnu poziciju, pri kojem je posebno razmotren njen rad na promociji obrazovanja žena, dešava se u ključnom trenutku za žene širom svijeta. Jer samo sedam dana ranije, SAD je najavio da će ukinuti sva sredstva za UN-ov Populacijski fond (UNFPA).

To je sramota jer, kako je istaknuto u izjavi iz UNPFA-e, ova agencija djeluje u više od 150 država obezbjeđujući pomoć pri planiranju porodice, treninge za babice, pretporođajnu njegu i usluge sigurnog poroda, a radi i na ukidanju prakse dječjih brakova kao i obrezivanja djevojčica. Postojanje takvih ključnih usluga „osnažuje djevojke i žene da se obrazuju, zarade platu i žive prosperitetnijim životom“.

Ironija je u tome što ova odluka ohrabruje one ljude širom muslimanskog svijeta koji pribjegavaju nazadnim kulturnim praksama i grotesknim iskrivljavanjima islamskih učenja samo da bi opravdali svoje ugnjetavačke prakse prema ženama.

Teret patrijarhata

Patrijarhat nema jednu religiju ili kulturu. On u svim nacijama i kulturama stvara probleme s jednakim žarom, uprkos različitim ideologijama putem kojim se pokušava održati.

Dvije trećine nepismenih odraslih osoba na svijetu su žene. Samo je polovina svjetske populacije žena zaposlena, u poređenju sa tri četvrtine svjetske populacije muškaraca. U većini razvijenih zemalja, zaposlenost žena je čak i niža, ispod 25 posto. Pa ipak žene provedu dva i po puta više vremena i ulože toliko više truda nego muškarci na neplaćenu brigu o ukućanima i na poslove u domaćinstvu.

Ukupna vrijednost globalnog jaza u zapošljavanju i razlika u platama između muškaraca i žena je 17 hiljada milijardi dolara: drugim riječima, žene imaju samo 36 posto udjela u globalnom prihodu, mjereno u pogledu kupovne moći. To proizvodi ogromne nejednakosti u sveukupnim primanjima, zdravlju i obrazovanju.  

Manjak pristupa obrazovanju ima veliki povratni učinak na zdravlje. Žene ne mogu doći do ključnih informacija i nisu u stanju promijeniti vlastite živote, što ih čini podložnijim zaostalim kulturnim praksama i iskrivljenim vjerskim učenjima. Sve su ovo ključne prepreke ne samo za napredak žena već i za sveukupni ekonomski razvoj cijelih društava.

Ovi izazovi su posebno zastupljeni u muslimanskom svijetu, gdje je približno 65 posto žena nepismeno, u poređenju sa 40 posto nepismenih muškaraca. UN-ov izvještaj o razvoju ljudskih potencijala u arapskom svijetu ističe da se u arapskim zemljama visoke stope neravnopravnosit spolova podudaraju sa manjkom ekonomskih prilika među ženama. Žene učestvuju u radnoj snazi sa nešto manje od 24 posto, a među mlađim ženama manje od 18 posto – što je najmanja stopa u svim regijama. Udio žena u BDP-u u arapskoj regiji je samo oko 29 posto, naspram 50 posto u svim zemljama u razvoju. A stopa siromaštva iznosi 31,6 posto među ženama, ali 19 posto među muškarcima.

Ovo usporava ekonomski razvoj regije. Svjetski ekonomski forum 2016. otkriva da su 23 od 25 država na dnu liste globalnog indeksa rodnog jaza muslimanske države članice Organizacije za islamsku saradnju. Pa ipak, sve je više onih koji shvataju da bi smanjenje jaza između zaposlenosti muškaraca i žena moglo umnogome povećati BDP. Naprimjer, prema proračunima MMF-a, zatvaranje ovog jaza na tržištu rada moglo bi povećati BDP u Ujedinjenim Arapskim Emiratima za 12 posto, a u Egiptu za 34 posto.

Prekinuti krug

Neophodno je, dakle, da civilno društvo, vlade i lokalne zajednice rade zajedno da prekinu ovaj krug. Dio mog posla u Organizaciji za islamsku saradnju (OIC), drugom najvećem međudržavnom tijelu poslije UN-a, je da radim na podizanju svijesti o izazovima s kojima su suočene žene u 57 država članica.

Izazovi s kojima su suočene žene u muslimanskom svijetu obično su ukorijenjeni u arhaičnim zakonima i praksama vlasništva, ranog stupanja u brak, obrezivanja žena, obrazovanja, zdravstvene njege, prilika za zaposlenje i plata. Ironija je u tome da su ovi zakoni i prakse u suprotnosti sa tekstom i duhom islamskog učenja o pravima žena.

Zato je OIC pokrenuo plan akcije za napredovanje žena (OPAAW), da osnaži žene u društvenoj, političkoj, eonomskoj i kulturnoj domeni; da se bori protiv nasilja nad ženama; i iskorijeni neravnopravnost spolova u svim sektorima. OIC je također predložio pokretanje Organizacije za razvoj ženskih potencijala koja bi aktivno pratila i ubrazavala plan akcije za napredovanje žena u državama članicama.

Ali proces ratifikacije ovog prijedloga odvija se presporo. Loši uslovi s kojima su suočene žene u svijetu i njihova direktna uloga u usporavanju ekonomskog napretka predstavljaju hitni poziv za buđenje.

Muslimanski svijet mora shvatiti da je nepodržavanje osnaživanja žena jedna od najvećih prepreka za ekonomski napredak države.

Malalina ključna poruka svijetu je poruka da religija ili kultura jedne osobe ne smiju stajati na putu osnaživanja žena.

Malala je zapravo i sama svijetli primjer kako je jedna hrabra muslimanka povratila svoju vjeru i kulturu od ekstemista kako bi promijenila ne samo svoj život, već i živote velikog broja muškaraca i žene koji su inspirisani njenim primjerom.

Krajnje je vrijeme da muslimanski politički, poslovni, kulturni i finansijski lideri obrate pažnju na ovaj mudri savjet.

Izvor: Al Jazeera