Borbeni strojevi koji određuju sudbinu sukoba

Piše: Branimir Bradarić

O njima i njihovim akcijama po svijetu malo se zna, a još manje se zna o njihovim neuspjesima. Tajnovitost ide toliko daleko da ni članovi njihovih obitelji često nisu upućeni u sve tajne poziva kojim se bave. Oni su pripadnici specijalnih postrojbi vojski svijeta, bez kojih je današnje ratovanje i borba protiv terorizma nezamisliva.

Njih se opisuje kao moderno opremljene „borbene strojeve“ obučene za najzahtjevnije operacije. Pri tome su oni osposobljeni za korištenje najrazličitijih oružja i niz drugih specijalnosti koje im na terenu daju prednost.

Stroga selekcija

Iako se masovno osnivanje specijalnih postrojbi širom svijeta javlja 70-ih godina prošloga stoljeća i to kao posljedica terorizma, njihovi korijeni datiraju od prije. Još je mongolski vođa Atila svoje ratnike obučavao da luk, strijelu i koplja koriste u galopu konja, što im je stvaralo veliku prednost u borbama. I kasniji ratovi redovito su donosili bolje i kvalitetnije obučene ratnike. I Napoleon je imao svoju gardu koja je bila na posebnom glasu.

Korijeni prvih modernih specijalnih postrojbi javljaju se tijekom Drugog svjetskog rata, kada je prva takva postrojba osnovana na ratištu u Sjevernoj Africi, kojom je zapovijedao David Sterling. Ta postrojba predstavlja, zapravo, korijene britanskog SAS-a (Special Air Service), koja danas važi za jednu od najstarijih i najpoštovanijih specijalnih postrojbi na svijetu.

„Sve te postrojbe nastaju kao rezultat izuzetno stroge selekcije i rigorozne obuke polaznika. Mnogi pokušavaju, ali opstaju samo najbolji. Tijekom toga drila oni su dovedeni do gornjih granica ljudske izdržljivosti“, kaže srbijanski vojni analitičar Aleksandar Radić, dodajući da danas gotovo svaka država svijeta ima jednu ili više specijalnih postrojbi.

O zahtjevnosti obuka govori i to da su tijekom obuka česte teške ozljede, a da ima i smrtnih slučajeva. Navodi i to da su pripadnici specijalnih postrojbi osposobljeni za najrazličitije vojne aktivnosti, ali da se tijekom obuke specijaliziraju za neku od djelatnosti.

I sami ginu

„Specijalne postrojbe koriste se, prije svega, u borbi protiv terorizma i protiv gerilaca. Oni su ti koji idu tamo gdje se druge vojnike ne šalje prije nego specijalci naprave pripremu. Ipak, pored svega toga, oni su također ljudi. Metak pogađa običnog vojnika, ali i specijalca bez ikakve razlike. Nekad presudnu ulogu ima sreća“, kaže Radić.

Dodaje kako je, unatoč rigoroznoj obuci i pripremama, poznat niz slučajeva neuspjelih misija, koje su propadale radi šlamperaja. Podsjetio je na jednu od poznatih operacija američkih mornaričkih foka, koje su se udavile u zraku jer nisu kako treba izračunale visinu sa koje će iskočiti iz zrakoplova. Radić kaže kako njihov aktivni radni vijek traje od pet do 15 godina, tijekom kojih su stalno prisutni obuka i nadogradnja.

Koliko god da je nezahvalno isticati bilo koju od specijalnih postrojbi, u svijetu se, ipak, najčešće spominje nekoliko njih. To su, prije svih, SAS, SEAL, Alfe, Sayerat Matkal i GIGN. Ipak, nikako se ne bi smjele zanemariti niti specijalne postrojbe iz Njemačke, Turske, Poljske, Kine, Brazila, Indije…

SAS (Velika Britanija)

Za razliku od nekih drugih specijalnih postrojbi, u Groupe Intervention Gendarmerie Nationale (GIGN) nema klasičnog drila. Pri zahtjevnoj obuci, gdje se upadi u vlakove, zrakoplove, kuće i sl. uvježbavaju do automatizma, najviše se obraća pažnja na samodisciplinu i volju kandidata da postanu dio postrojbe. Svoju obuku prolaze u džunglama Francuske Gvajane i to pod nadzorom časnika Legije stranaca u francuskim Alpama. GIGN danas, prema nekim procjenama, broji otprilike 80 ljudi, koji su smješteni u bazi u blizini Pariza. Jedan dio njenih pripadnika je uvijek u pripravnosti i spreman za brzu akciju. 

Izvor: Al Jazeera