Boro Cvetković: Sa Maksimira na Marakanu

Njegov raskošan talenat odmah su primijetili u Maksimiru gdje će sa Dinamom 1982. godine osvojiti čuvenu titulu prvaka bivše Jugoslavije (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Muhamed Bikić

„Lane s Korane“ bio je dok je igrao za Dinamo, a kada je prešao u Crvenu zvezdu, zvali su ga „Lane s Marakane“. Legendarni Borislav Boro Cvetković jedan je od najboljih centarfora osamdesetih godina prošlog stoljeća na prostorima bivše Jugoslavije i šire, a najveći dokaz tome – titula najboljeg strijelca tadašnjeg Kupa šampiona.

Rođen u Karlovcu, prva mu je ljubav bila košarka, ali ipak se opredijelio za fudbal i doslovno „cijepanje“ protivničkih mreža. Svaki protivnički golman ga je itekako zapamtio.

„U Karlovcu su to bili školski dani, kada smo igrali košarku u dvorištima, na ulicama… Ubrzo sam počeo igrati fudbal u lokalnom klubu Karlovac i tada je sve krenulo ozbiljnije. Inače sam odrastao u radničkoj porodici, imao lepo detinjstvo, bio sam solidan učenik, prosečan. Majka me je uvek forsirala da učim, dok me je otac razumeo kada je fudbal u pitanju. Kao i moj stariji brat Zvezdan, voleo sam loptu i to je bio naš put, a posle smo postali profesionalni fudbaleri, na našu veliki radost“, započinje svoju životnu priču za Al Jazeeru Borislav Boro Cvetković.

Golovi Realu, Partizanu…

Njegov raskošan talenat odmah su primijetili u Maksimiru gdje će sa Dinamom 1982. godine osvojiti čuvenu titulu prvaka bivše Jugoslavije.

„Nama je Zagreb bio blizu, išli smo redovno na utakmice i još kao mlađi kadet došao sam u Dinamo, bila je to 1977. godina. Vrlo brzo sam zaigrao za prvi tim, debitovao i to protiv Crvene zvezde. Sa Dinamom ću osvojiti titulu prvaka bivše Jugoslavije. Doneli smo tituli u Zagreb nakon 25 godina pod vodstvom Ćire Blaževića. Bila je to nezaboravna generacija, bili smo jako popularni na svakom koraku i valjalo se nositi s tim.“

Nakon četiri godine od Dinamove titule, uslijedila je selidba u u Beograd, na Marakanu.

„Tako je sudbina htela. Imao sam problema sa ugovorom, a i dugovali su mi novac. Usledio je poziv s Marakane i nisam uopšte razmišljao. Odlučio sam se preseliti u Crvenu zvezdu u kojoj sam nastavio svoju uspešnu karijeru i to u jednom velikom klubu koji će kasnije biti i prvak Evrope.“

U Zvezdi je Cvetković ostao samo dvije godine, ali je ostao upamćen kao najbolji strijelac Lige šampiona, zatim po čuvenim golovima slavnom Realu, vječitom rivalu Partizanu…

„U Zvezdi sam doživeo vrhunac, posebno te sezone kada sam bio najbolji strijelac Kupa šampiona. Mislim da sam jedini sa naših prostora poneo tu laskavu titulu. Posebno su mi ostali u sećanju ti golovi slavnom Realu, kao i našem najvećem rivalu Partizanu. Sećam se da sam dva gola postigao na tadašnjem stadionu JNA. To su bile najveće utakmice, večiti derbiji koji se nikada ne zaboravljaju, a još kada postigneš gol na tim utakmicama…“

Cvetković je bio jedan specifičan centarfor o kojem su u knjigama pisali da u prijemu lopte uvijek ima više rješenja, tako da protivnički igrač skoro uvijek „ispadne“ iz igre.

„Baš tako, imao sam nešto urođeno za centarfora. Uletio bi vrlo lako u prazan prostor, primivši loptu iza leđa protivničkih igrača i tu više nije bilo spasa za protivničke golmane. Voleo sam postizati golove, uživao sam u tome“, govori.

Olimpijska bronza u Los Angelesu

Sljedeća destinacija je bila inostranstvo – iz Zvezde odlazi u italijanski Ascoli.

„U tom periodu su u Italiju još otišli Blaž Slišković u Pescaru, Haris Škoro u Torino, Davor Jozić u Cesenu i ja u Ascoli. U to vreme italijanska liga je bila najjača na svetu, u njoj su igrali Maradona, Careca, Van Basten, Gullit… Što se tiče Ascolia, mi smo se borili za opstanak, ali bila je žestoka konkurencija. Osim u Ascoliu u Italiji sam igrao za Maceratese i Casertana.“

U Italiji je Boro Cvetković proveo šest godina…

„Na zalasku karijere vratio sam se u Srbiju, ali to je bilo bukvalno na 20 dana. Još toliko sam igrao za  Borac iz Čačka i tu je bio definitivni kraj mojoj karijeri.“

Što ste tiče reprezentativne karijere, Cvetković je sakupio samo 13 nastupa za A tim, ali je zato sa olimpijskom selekcijom osvojio bronzanu medalju.

„Možda jesam, možda nisam mogao više. Ali u moje vreme je bila žestoka konkurencija. Ipak, bio sam deo tima koji je u Los Angelesu bio treći, mada smo na toj Olimpijadi mogli osvojiti i zlato. Deverić i ja smo na olimpijskom turniru postigli po pet golova. Vodili su nas Ivan Toplak i Ivica Osim. Meni je posebno u sećanju ostao Osim, a bio je u moje vreme selektor i A selekcije. Vrhunski stručnjak, jedan od najboljih koje smo imali na našim prostorima.“

Sportski centar „Lane“

Danas Lane s Korane i Lane sa Marakane ima Sportski centar „Lane“ u Beogradu.

„Kao što vidite, ime sam dao po mom poznatom nadimku Lane. Radim isključivo sa decom i u tome uživam. Mi imamo talentovanu decu i samo treba raditi. Upravo sam im ja jedan od primera. Imao sam talenat, ali da nisam radio, ne bih nikada postigao ono što sam postigao. O tome im često pričam. Naravno da pratim i seniorski fudbal, ali danas su to druga vremena. Ništa nije kao pre.“

Legendarni Cvetković osvrnuo i na reprezentacije sa prostora bivše Jugoslavije.

„Hrvatska je ispred svih. To godinama pokazuje i njihovi reprezentativci srcem igraju. Nedavno sam sreo Slavena Bilića u Zagrebu i upravo na tu temu razgovarao. Kaže Slaven kad je bio selektor da su ga igrači danima pre zvali i raspitivali se kad će više okupljanje. To je pravi odnos prema reprezentaciji i zato jesu redovan učesnik EURO-a i Mundijala. Zapamtite, u Francuskoj će Hrvatska napraviti dobar rezultat i to odmah iza favorita Francuske, Španije i Njemačke. Što se tiče ostalih reprezentacija sa naših prostora na drugom mestu je Bosna i Hercegovina i Srbija, ali nisu ni približno Hrvatskoj zbog tog odnosa igrača prema reprezentativnom dresu“, rekao je na kraju za Al Jazeeru Borislav Boro, čiji je brat Zvezdan Cvetković danas skaut u Dinamu, odakle su se obojica vinuli u fudbalsku orbitu.

Izvor: Al Jazeera